Zašto voliš Zenicu i šta ti se najviše sviđa u njoj?
Zenicu prije svega volim jer je grad u kojem sam rođena i provela najveći dio života. To je kao neka vrsta urođene emocije. Ali najvećim dijelom, kad isključimo taj osjećaj pripadnosti i ljubavi prema rodnom gradu, Zenicu volim zbog mojih najbližih. Grad čine ljudi a moji najvoljeniji (bar najveći dio njih) su ovdje, i znam da ne postoji mjesto na svijetu u kojem bih mogla živjeti osim u Zenici, upravo zbog njih.

Šta ti smeta ili ti se ne sviđa i koji su tvoji prijedlozi za poboljšanje života u Zenici?
Šta mi se ne sviđa u Zenici? Prije svega daleko je manje grad nego je se sjećam od prije rata. Umjesto da raste kao urbani centar ovog dijela Bosne i Hercegovine, Zenica, čini mi se, svaki dan postaje skučenija, depresivnija, utučenija čaršijica. Kao da su fini ljudi digli ruke od grada i ostavili kojekakvim spodobama da rade od njega što hoće. Teško je čuti lijepu riječ u Zenici, ljudi su se promijenili, otuđili, i to je najstrašnije. Maniri, pristojnost, drugarstvo su ustupili mjesto primitivizmima svih oblika, neartikulisanim urlicima po cestama, ljudima koji nisu naučili da se smeće baca u kantu a ne kroz prozor.

Kad ti neko ko nije iz Zenice dođe u goste gdje ga vodiš i šta mu sve pokazuješ?
Kad mi neko dođe u posjetu trudim se da ga odvedem negdje van Zenice, u prirodu. U blizini Zenice zaista ima predivnih mjesta koja nisu potpuno upropaštena i u kojima se puno bolje osjećam nego u objektima u gradu. Ako izlazimo negdje noću onda je moj izbor definitivno kafić gdje je neka svirka , a ako je ljeto i kafić je kraj vode, onda je to sigurno prava stvar.
S obzirom da radim u Muzeju, svojim gostima pokažem da i u Zenici postoji jezgra ljudi koji se, ako ništa drugo, trude uljepšati svakodnevnicu kroz umjetnost, kroz kreativnost, kroz maštovitost.

Zašto voliš Zenicu i šta ti se najviše sviđa u njoj?
Prije svega, Zenica je moj rodni grad i samim time nijedan drugi mi ga ne može zamijeniti, nikada! Volim zeničko zelenilo koje mi jako nedostaje za vrijeme boravka u Sarajevu, volim Zeničane i njihov mentalitet, smisao za humor…

Šta ti smeta ili ti se ne sviđa i koji su tvoji prijedlozi za poboljšanje života u Zenici?
Jako mi smeta zagađenje u Zenici, dimni oblaci koji su posebno vidljivi kada je oblačno vrijeme. Smeta mi što je tako niska stopa zaposlenja, te što je prosječna plata sramotna. Što mladi nemaju nikakvu perspektivu i što i kad zavše fakultete samo rijetki dobiju priliku da završe barem pripravnički. Predlažem, apeliram, MOLIM vladajuće strukture da napokon shvate da bez obrazovanih, mladih kadrova nema budućnosti, te da im moraju dati mogućnost za normalan život, inače će se svi odseliti odavdje. Stimulirajte poslodavce kreditima sa grace periodima dokle god je radnik zaposlen te mu se uredno daje plata i uplaćuju porezi i doprinosi. Stipendirajte mlade više. Omogućite im beskreditne stanove ne biste li ih kako zadržali, jer živimo u vremenu u kojem je jednoj mladoj osobi sa Visokom stručnom spremom sveto slovo kupiti stan pa čak i kada ima zaposlenje, jer ono znači životno dugoročan kredit. Itd, itd…

Kad ti neko ko nije iz Zenice dođe u goste gdje ga vodiš i šta mu sve pokazuješ?
Obavezno je Kamberovića polje zajedno sa atletskom stazom, teniskim terenima, Shooping centrom… Potom muzej, glavno gradsko šetalište, te ugodan odmor i ručak uz prijatnu atmosferu restorana i hotela “Dubrovnik”.

Imam 23 godine i radim kao asistent na Pedagoškom fakultetu. Iako me u toku školovanja nastavnički poziv nije privlačio rad sa studentima me pozitivno iznenadio i obradovao i mogu reći da zaista volim svoj posao! Inače sam veliki fan neformalnog obrazovanja, radila sam kao volonter u nekoliko nevladinih organizacija, vodila kreativne radionice. U duši sam još uvijek dijete, i vjerujem da ću to uvijek i biti.

1. Zašto voliš Zenicu i šta ti se najviše sviđa u njoj?
Zenica nije grad u kojem sam se rodila, ali je smatram svojom u punom smislu te riječi. Biti đak prvak, maturant, diplomac, naći prijatelje, prvi posao ovdje, i još mnogo sitnijih i krupnijih događaja i uspomena me veže za ovaj grad. Zenica za mene ima lice, a vjerujem da lice imaju samo gradovi koje nosite u srcu.
I skoro da nema trenutka ni mjesta u ovom gradu u kojem se ne može naći makar mrvica lijepog. Zelenilo Travničke ulice, i sve one male uličice oko nje, Cankareva, Nušićeva, Brist, Vardište, Broda…i u svakom, ama baš svakom dvorištu cvijeće! Volim Smetove, ali volim i Zmajevac, Golubak i Volovsku glavu, mjesta gdje je priroda netaknuta, a tako su nam blizu.

Volim noćnu tišinu Jalije, miris asfalta netom nakon ljetnog pljuska, jesenju jutarnju maglu i šuštanje lišća pod nogama.

Nadasve volim zeničku otvorenost i borbenost, strpljenje i odanost. Mi nismo ters niti smo tvrdoglavi, ali ima u nama takvog ponosa, ne daj na sebe i tačka! Ali, nigdje drugo na svijetu vam teta na kasi, koja vas vidi prvi put u životu neće reći „Dobro veče, dušo“, niti ćete svratiti nekome na kafu a ostati i na sirnici

2. Šta ti smeta ili ti se ne sviđa i koji su tvoji prijedlozi za poboljšanje života u Zenici?
Ne volim nemar Mittala i rezigniranost stanovništva kad je u pitanju taj problem. Mnogo više odgovornosti za to snosi vlast, ali mi smo ih birali, zar ne? Ne volim što i dalje korupcije ima na svakom koraku, što smo se doveli do situacije da se glas na izborima može kupiti. Mladi svoje uzore vide u licima iz crne hronike, u bijesnim autima kojima se svi sklanjaju s puta. Smeta mi što se roditelji sve manje bave svojom djecom, a nažalost, sve više su primorani da lome svoja leđa kako bi im priuštili sve što požele.

Naravno, ovdje se može izmaštati i poželjeti mnogo toga, ali kako čarobnog štapića nemamo, možda bi bilo realnije da poželim da ljudi u Bosni generalno promijene svoj stav i da shvate da ne možemo očekivati da nam blagostanje padne s neba. Neki se okreću unazad i kažu – bilo nam je bolje, ali je vrijeme da prestanemo razmišljati o prošlosti, ali i o budućnosti. Živimo sad i ovdje i to treba da gledamo kao svoju prednost. Imam osjećaj da smo upali u apatiju i da nam u takvom stanju bivaju normalne neke stvari na koje inače nikad ne bismo pristali, normalno nam je psa šutnuti nogom, proći pored stare nane koja nosi pune cekere, pogledati snimak automobilske nesreće i ostati ravnodušan…

Ima jedna rečenica, koja mene nadahnjuje onda kad na stvari počnem pesimistički gledati – “Jučer sam bila pametna, pa sam željela mijenjati svijet. Danas sam mudra, pa mijenjam sebe”. Mislim da bismo svi mi trebali krenuti od sebe, a zatim u dijalogu sa vlastima rješavati probleme mirnim putem, institucijski a ne prijetnjama i „državnim udarima“. I naravno, ne birati nacionaliste.

3. Kad ti neko ko nije iz Zenice dođe u goste gdje ga vodiš i šta mu sve pokazuješ?
Svaki put kad mi neko dođe u posjetu pokušavam Zenicu gledati tuđim očima. Pitam se kako se njima čine ulice, građevine, ljudi koje ja gledam svaki dan. Trudim se da im pokažem realnu sliku, da bi Zenicu doživjeli neposredno, iskreno, a ne ušminkano i afektirano. Prošetamo sa željezničke Bulevarom ili preko Kamberovića polja, a onda od česme i Hadžimazića-kuće kroz staru čaršiju. Tu se obično negdje i sjedne, popije se kafica u nekom od okolnih kafića, često sam svoje goste vodila u Jazz i nekadašnji Tropik. Kuglana je također neizostavna, što zbog kuglanja, što zbog hrane, kao i Fratelli. Stari Sat i Passage također, a odnedavno se možemo dičiti i našim novim Kinom, a počela je i nova sezona u Pozorištu. Sve su to meni samoj draga mjesta, a onda vrlo rado i svoje goste odvedem tu.

Na molbu da nam prvo kaže nešto o sebi rekao je: 39 godina, izviđač. Radim kao asistent za programming i promociju Multiplexa Ekran Zenica. Već petu godinu obavljam i poslove kino distribucije za filmske kuće Ekran i Tropik kao jedinih domaćih preduzeća za promet filmova koja zastupaju Hollywood-ska (Universal, Paramount i Dreamworks) i nezavisna studija za teritorij BiH (sve ostale kuće naše tržište pokrivaju preko firmi zemalja susjedstva op.a.). Ostalo neka drugi o meni kažu

1. Zašto voliš Zenicu i šta ti se najviše sviđa u njoj?
Zenica … lijepo ime i kad se napiše i kad se izgovara. Volim je zbog svog djetinjstva i odrastanja, svojih roditelja, svoje supruge, svog djeteta, IZVIĐAČA, Čelika, Bilinog polja, radničkog i prkosnog duha, Salčinovih kifli, hljeba iz parne pekare, šetališta kraj rijeke Bosne, Kamberovića polja, grupe Nemoguće vruće, Ofingera, Unplugged Nesha, zeničkih derneka, prvomajskih budnica, zeničkih ragbista, Čimburijade, Pervizovaca i svih drugih sadržaja koji je čine gradom po mjeri čovjeka. Imamo gradsku gužvu, ali imamo i šetališta, izletišta, sportske terene, kulturne ustanove i svi oni upotpunjuju jedni druge. Posebno je volim zbog njene tolerantnosti i toga što su kroz njenu istoriju u nju dolazili ljudi iz različitih sredina i podneblja u potrazi „trbuhom za kruhom“, i baš u njoj pronašli svoje mjesto pod suncem. Volim je što u vremenu zla kada drugi žele da je ocrne i prikažu samo u crnim hronikama ona pokazuje svakom putniku namjerniku svu ljepotu jutarnje Bajramske kafe, druženja na ponoćkama, sadržaje poput nedavnog festivala „Zenica zove“ i gostoprimstvo kakvo možete pronaći bilo gdje. Jednostavno je VOLIM!

2. Šta ti smeta ili ti se ne sviđa i koji su tvoji prijedlozi za poboljšanje života u Zenici?
Smeta mi što i svim građanima drugih gradova u Bosni i Hercegovini a to je ogromna administracija raštrkana od općine, preko kantona, pa do viših nivoa koja pije na slamku krv svojim građanima a neće da radi svoj posao za koji je plaćena.

Smeta mi zenička ravnodušnost i malograđanstvo (koliko god surovo zvučalo) i osobina da svi žele biti dežurni kritičari i „generali poslije bitke“ a kad je podmetnuti leđa onda je ona Štulićeva na snazi „prijatelja i policije nigdje kada zatrebaju“. Nismo dovoljno složni i ne podržavamo uspjehe jedni drugih. Ne brinemo o svom gradu, važniji su nam stereotipi i antagonizam između nas i Sarajeva nego to što je naš grad prepun smeća. Neka se svaki stanovnik ovog grada osvrne iza sebe i upita „Šta sam poklonio svome gradu i kakvog sam pozitivnog traga u njemu ostavio?„

Prijedlozi za poboljšanje:
Kao prvo, da sudstvo, policija, kantonalne i općinske službe napokon počnu da rade posao za koji ih plaćamo i da nam obezbijede mir i sigurnost jer postajemo nalik na siromašne afričke četvrti prepune pasa lutalica, kartonskih trgovina i svakodnevnih obračuna lokalnih kabadahija.

Kao drugo, da se malo više okrenemo sebi, ulaganjima u proizvodnju i otvaranje novih radnih mjesta, a mnogo manje ogovaranjima i otvaranju novih trgovina i tržnih centara.

Kao treće, da barem 1/2 mladih do 35 godina preuzme aktivnu ulogu u svim nivoima lokalne i kantonalne vlasti, kao i posao u administracijama i javnim servisima. Svi stariji od pomenute dobi da se malo pomaknu u (ne)zasluženu mirovinu zbog naših potomaka i generacija koji dolaze.

3. Kad ti neko ko nije iz Zenice dođe u goste gdje ga vodiš i šta mu sve pokazuješ?
Potez od Carine do robne kuće (prostorije Saveza izviđača općine Zenica su nam usput), Multiplex Ekran, Muzej, pa šetnja kraj rijeke Bosne (ako je lijepo vrijeme) do lokala na Ušću (Bato ili Mutvak), kafa u Bordou, večer u Urban Clubu 072 i Starom satu. Izlet do Vranduka i Smetova a ako nam ostane vremena Kraljeva Sutjeska nam je jako blizu…

1. Zašto voliš Zenicu i šta ti se sviđa u njoj?
Zenica je moj rodni grad i prije svega to je razlog zašto je uvijek na prvom mjestu, ali naravno to nije i jedini razlog. Zenicu volim jer je to radnički grad i grad ljudi koji su navikli da jedino svojim radom mogu obezbijediti sebi i svojoj porodici uslove za život i usprkos veoma niskom standardu u našem gradu. Zenicu volim jer je to borben grad i grad koji ima ponos ali i dušu, od gromoglasne jeke navijača na Bilinom polju kada se čini da cijeli grad gori, večernje zelenkasto-fosforne perspektive koju stvara željazara nad „zeničkim nebom“ , pa sve do ljepote proljetne šetnje Kamberovića poljem i mnoštva planina koje je kao bedemi štite i dodatno krase Zenica je u svakom pogledu jednistveno mjesto kako u mome srcu tako i ukoliko bih gledao sa geografskog aspekta.

2. Šta ne voliš u Zenici?
Pa to je relativno tesko pitanje, ali u Zenici ne volim prvenstveno to što mladi ljudi nisu dovoljno zainteresovani za kreativan rad i stvaralaštvo, također mnogi ne razmišljaju o značaju fakultetkog obrazovanja a u mogućnosti su da steknu to obrazovanje. Mislim također da ne snose svu krivicu mladi, nego da dobar dio snose i nadležni organi i vladine organizacije koje imaju dužnost da animiraju i podstaknu mlade ljude da se obrazuju i stvaraju i ulažu u sebe i svoj grad, to jeste naš grad, a ništa ne poduzimaju po tom pitanju. Korumpiranost još uvijek cvjeta i dok je tako bit ce teško nositi se sa problemima koji se gomilaju. Ne volim kada čujem prijatelja da kaže „ Jedva čekam da odem iz ove Zenice“ a pri tome nije nista učinio niti dao kakav doprinos njenom razvoju na bilo kom polju, kulturnom, strukturnom ili bilo kom drugom. Ne volim što se mladi ljudi radi dokazivanja ili jednostavno da bi sebi obzezbijedili neka sredstva upuštaju u vandalstvo i tako šalju pogrešnu sliku o gradu a sebe portretiraju kao kriminalce i uništavaju život sebi i drugima. Ne volim što se iz godine u godinu sredstva namijenjena rekonstrukciji grada bacaju na kratkotrajne sanacije da bi se uštedjelo za privatni džep, dok ja kao i moji sugrađani vozimo i uništavamo svoja vozila (koja smo ne baš lako zaradili) po cestama grada koje imaju pukotine i kratere prečnika i do jedan metar i niko ništa ne poduzima. Ne volim što se firme i poslovni prostori zatvore i prije nego što su uopće počeli sa privređivanjem. Ne volim što nestručni ljudi rade i obavljaju funkcije koje nisu u stanju obavljati, samo radi imena ili radi nacionalnog ključa. Ali sve se to još uvijek može izmijeniti, nije još kasno, samo je potrebna motivacija i stručnost.

3. Da možeš šta bi promijenio u Zenici?
Da mogu u Zenici bih promijenio prije svega standard, napravio bih drugačiji omjer fondova za razne socijalno ugrožene grupe, linearno tome smanjila bi se i stopa kriminalnih radnji i prekršaja. Greška je bila prodati željezaru privatniku, tako je sada broj nezaposlenih ljudi i ljudi na čekanju znatno veći a i stopa zagađenja proporcionalna tome, jer on vjerovatno na to ne gleda kao da uništava svoj grad nego tuđi. Također kada bih mogao izmjestio bih deponije daleko od grada daleko od Tetova i Mošćanice također, kao i ovu našu željezaru, te bismo za promjenu disali nešto čišći zrak. Očistio bih korito rijeke Bosne, preusmjerio otpadne vode i napravio gradsku plažu. Imam još nekih ideja (želja) ali mislim da bi i ovo mnogo značilo.

A sada nam za kraj reci radiš li nešto na svome materijalu?
Radim i veoma se radujem tome. U principu, ja sam uvijek u škripcu sa vremenom, neke stvari uvijek ostavljam za posljednji čas i onda kada se sve nagomila hvatam se za glavu. Period od prethodna dva mjeseca bio sam posvetio ispitima te nisam imao vremena ni za šta drugo. Sada je opet muzika u opticaju. Proljeće se blizi pa tako su i moji ciljevi bliži svome ostvarenju. U fazi sam kada pregovaram oko sponzorstva, tačnije moram se odlučiti za sponzore koji će biti ti na koje ću se moći osloniti pri realizaciji svoga materijala, ali ono što nije upitno to je da ću dok je još proljeća snimiti svoju pjesmu i spot. Ne bih da otkrivam do u detalje o kakvoj se pjesmi radi kao ni o spotu ali mogu reći da bi trebalo da zvuči i izgleda sasvim drugačije s obzirom da se ne volim baviti klišejima. Spot će najvjerovatnije raditi moj veoma dobar prijatelj i naš sjajan zenički fotograf ali i mlada i perspektivna ličnost Dado Ruvić. Spot i pjesma će biti emitovani na nekoliko bh televizijskih stanica, i svakako mogu obećati da se se prvo naći na portalu „Zenica-ONLINE“.

Hvala ti na vremenu koje si odvojio za davanje ovog intervjua!
Hvala i vama što ste mi ponudili vrijeme i prostor da se obratim svim svojim sugrađanima ali i onima koji prate zbivanja na „Zenica-ONLINE“.

1. Zašto volite Zenicu i šta vam se sviđa u njoj?
Zenicu volim prije svega zato što je to moj rodni grad i zato što je najljepši grad na svijetu. Nije ogroman, možeš ga dnevno prehodati više puta, a opet ima sve što jedan velegrad treba da ima…dobro, osim aerodroma, ali to nam ni ne treba još uvijek… mislim, kome je do letova danas, kad vlada pandemična besparica. Volim Zenicu zbog toga što je široka, prostrana, jer zadnjih 6 godina veći dio svog vremena provodim u Sarajevu (što zbog akademije, što zbog posla) i tek u tih 6 godina sam shvatio šta znači imati tortoar normalne širine u gradu (studenti koji studiraju u Sarajevu znaju o čemu pričam, o konstantnom strahu zimi – ostati na trotoaru širine pola metra i iščekivati ledenicu u glavu ili sići s trotoara i čekati da te pokupi neki neoprezni vozač, obično taksista ili neki šalabajzer koji je odvrnuo muziku u autu toliko da ti poskoči zeludac na svaki udar basa). Jedan od glavnih razloga što volim Zenicu je i Kamberovića polje, taj odmor za oči koji razoruža svakoga ko Zenicu zove najtmurnijim gradom u BiH (obično su to oni koji nikad nisu ni bili ovdje). Uglavnom, mogao bih ovako do sutra…

2. Šta vam smeta u Zenici?
Smeta mi Mittal, tj. ne oni kao kompanija (ili sta su već), nego njihova neodgovornost prema sredini u koju su došli i neodlučnost čelnih ljudi u gradu da poduzmu nešto po tom pitanju. Smeta mi i činjenica što je toliko oružja po ulicama i kafićima, te što racije i akcije po pitanju toga uslijede obično nakon nekog težeg incidenta, a tada je naravno već prekasno. Smetaju mi i ljudi koji se konstantno žale na Zenicu i to na činjenicu kako se “nema gdje izaći”. To je i bila istina prije neke 3-4 godine, ali danas nema ama baš nikakve osnove za takve jadikovke. Tu je kuglana, multiplex i arena sa svojim sadržajima, pozoriste, bazen, a kafići i klubovi niču iz dana u dan, tako da je izbor i više nego dobar. Još da navedem autobusku i željezničku stanicu, koje su po mom mišljenju zrele za renoviranje, jer ljudima koji dolaze u posjetu našem gradu ti objekti stvaraju prvi utisak koji je veoma bitan.

3. Vaš prijedlog za poboljšanje života u Zenici?
Što kažu ljudi, samo da je više para… ja bih tu dodao i sigurnosti na ulicama. Vlasti kantona i općine treba da rade puno više na dizanju standarda građana, jer zadnji put kad sam provjerio bili smo pri dnu tabele kada je poredak kantona u pitanju. Treba puno više pomoći studentima kroz stipendije i otvoriti puno više radnih mjesta za mlade ljude.

1. Zašto voliš Zenicu i šta ti se sviđa u njoj?
„Miholjsko ljeto…moje omiljeno doba godine…svježi, sunčani dan, okićen zlatnim lišćem… Dan započinjem mojom omiljenom pjesmom i razgovorom sa najboljom prijateljicom…naći ćemo se kasnije.. Po izlasku iz kuće, ljubim muža i žurno izlazim na ulicu…nigdje miholjsko ljeto nije tako lijepo kao na zeničkom bulevaru… Šetam polako obalom uz rijeku Bosnu, osjećaj spokoja me obuzima…ovako bih mogla danima..osjećam pripadnost… Vidjela sam mnoge svjetske znamenitosti, metropole…ali nigdje se nisam osjećala tako dobro kao taj „obični“ dan u Zenici… Do mjesta sastanka srela sam bar troje prijatelja a učinilo mi se da sve ostale prolaznike poznajem… danas su i ljudi nasmijaniji nego obično (ili mi se samo učinilo..) Moji prijatelji će dobiti dijete!!! To je najljepša informacija koju sam čula u posljednje vrijeme..život je lijep… Moja porodica, mama, brat i seka žive blizu…večeras ćemo se svi naći…“

Zenicu volim zbog ovakvih „običnih“ dana, kojih je bilo i kojih će, ako Bog da, biti i u budućnosti, koje ću osjetiti i doživjeti na isti način bez obzira u kojoj životnoj situaciji se nalazila…kao i do sad…

2. Šta ti smeta u Zenici?
Smeta mi što sam tog lijepog „običnog“ dana, šetajući, osjetila veliku zabrinutost, tugu i „težinu“ bremena koju nose moji sugrađani… Što sam naišla sam na polomljene putokaze, devastirane autobuske stanice, polomljene klupe i kante za smeće, na čopore pasa lutalica… Zrak više nije tako čist kao prije…grad nije čist, smeće na sve strane… Ali gore od polomljene klupe, kante…je činjenica da je to posljedica ljudskog nemara, nakupljenog bijesa i nezadovoljstva, delikvencije, nekulture življenja… Razloga za takvo stanje sigurno ima (teško je danas imati neke standarde kada se svaki dan borimo za golu egzistenciju), ali zašto uništavati i ono što imamo… Svako od nas može i treba stvoriti neku dodatnu vrijednost u ovom gradu…ona ne mora uvijek biti materijalna… može biti običan gest, ideja, inicijativa, lijepa riječ…

Ljudima ipak danas najviše nedostaju lijepi i inspirativni međuljudski odnosi…Nikog ni na ovoj web stranici nije toliko dotakla vijest o nekoj materijanoj stvari koliko priča o običnom, malom-velikom čovjeku…o Neziru, o Bilanu, o…. vaše priče su našle put pravo do srca svakog čitaoca.. Ako se osobi koja moli za pomoć (onoj kojoj pomoć iskreno treba a nije joj to „posao“) obratimo sa smješkom i nekoliko lijepih, ljudskih riječi, iako nemamo ništa da joj damo, ta osoba će se uspraviti, nasmiješiti i ljubazno odgovoriti…vratili smo joj ljudsko dostojanstvo a to je vrijednije od bilo koje sadake..

3. Tvoj prijedlog za poboljšanje života u Zenici?
Djelimično sam odgovorila na ovo pitanje u prethodnom..
Mislim da je formula ako ne boljeg onda bar zadovoljnijeg i sretnijeg života, da počnemo raditi na sebi i na onome što možemo promijeniti. Trošiti energiju i živce na kritiku svega oko nas (za šta itekako ima osnova ali to nije najefikasniji način rješenja problema) a to vrijeme ne potrošiti na sebe i ljude do kojih nam je stalo je grijeh.

Naime, učimo strane jezike, prihvatimo svaku šansu za dodatnu, neformalnu edukaciju (ima ih puno i većinom su besplatne) gdje ćemo pored učenja upoznati i veliki broj kvalitetnih ljudi (stvoriti socijalni kapital), budimo spremni da radimo i po 12 – 14 sati dnevno, vodimo međusobni dijalog, slušajmo se i učimo jedni od drugih, družimo se i namećimo standarde jedni drugima… Ako svako postavi neki standard (kao što ste vi, Vučak i Hana uradili sa ovom stanicom, gdje se ne usuđujem bilo kako odgovoriti na ova, naizgled, jednostavna pitanja) vjerujem da će i kvalitet našeg života i vremena koje „trošimo“ biti znatno bolji.. Svaki dan razmišljajmo o novim idejama i projektima (nekad će neki i biti „taj“)… Budimo spremni izdvojiti nekoliko sati svog vremena sedmično/mjesečno da uradimo nešto korisno za zajednicu, društvo, bez novčane naknade… Imajmo više lične odgovornosti i samokritičnosti u obavljanju svakodnevnih poslova… Pomažimo jedni drugima u razvoju i napredovanju, podržimo i motivišimo jedni druge…

Ovako nećemo riješiti sve probleme (jer i ne možemo), ali ćemo svakako poboljšati svoj i život ljudi oko nas…te doprinijeti boljoj ukupnoj slici…malim koracima..

1. Zašto voliš Zenicu i šta ti se sviđa u njoj?
Zenica je grad u kojem sam se rodio i za mene je najljepši grad. U Zenici sam doživio puno lijepih trenutaka, koje su bitno uticale na moj život u pozitivnom smislu. U Zenici su se rodila moja djeca, živi moja porodica, tu se jednostavno osjećam dobro i kao svoj na svome. Šta mi se sviđa u njoj? U Zenici žive jako dobri merhametli ljudi koji su spremni svakome pomoći. Zenica ima jako povoljnu klimu i prirodni ambijent koji je okružuje, te je veoma ugodna za život. Malo je gradova kroz koje čitavom svojom dužinom protiče rijeka, veliki park (SRC Kamberovića polje) u centru grada. Kroz svoj posao na sajmu ZEPS od mnogih izlagača sam dobio jako pohvalne riječi o gradu i ambijentu u kojem se organizuje sajam i da imamo možda najpovoljnije uslove za organizovanje privredno-poslovnih manifestacija. Pa između ostalog zašto i ZEPS sajam ne istaknuti kao jedan novi brand grada Zenice. Puno je još toga lijepo u Zenici…

2. Šta ti smeta u Zenici?
Smeta mi najviše što je Zenica jako prljav grad. Smeta mi kad se ujutro probudim i pogledam kroz prozori ugledam kese sa smećem u parku ispod prozora. To me toliko nervira i razočara da sam sebi postavim pitanje, kako domaćice u zapadno-evropskim, odnosno civiliziranim zemljama imaju strpljenja i vremena da sortiraju otpad u svojim kuhinjama, a naši sugrađani nisu u stanju čak ni do kontejnera odnijeti svoje smeće, valjda ga je lakše baciti sa balkona. Zbog takvih mi se jednostavno ne živi u zgradama, ali na žalost ne možemo sve birati pa i komšije. Problem pasa lutalica je priča za sebe. Nemam ništa protiv zakona o zaštiti životinja, ali imam protiv adekvatnog rješavanja problema uklanjanja čopora pasa lutalica sa ulice. Ono što mi možda i najviše smeta je to što su se Zeničani izgubili u vlastitom gradu. Smeta mi što direktori eminentnih institucija grada Zenice nisu Zeničani. Ne znam, možda grad Zenica nema stručnog i obrazovanog kadra, pa možda moramo još učiti od intelektualaca koji su postali veliki Zeničani u toku rata. Izgleda možda patetično, ali na žalost to je istinito. Da ne bi pojašnjavao, ja mislim da razumijete, šta se pod tim podrazumijeva.

3. Tvoj prijedlog za poboljšanje života u Zenici?
Malo više kulture življenja, tolerancije i jedinstva Zeničana. Prepoznajmo i istaknimo kvalitetne Zeničane. Ja sam uvjeren da postoje…

1. Zašto volite Zenicu i šta vam se sviđa u njoj?

Budući da sam rođeni Bosanac i Hercegovac, onda svaki grad, svako mjesto u mojoj zemlji smatram svojim gradom. Gdje god sam došao nastojao sam se što prije uklopiti u životni prostor i svakako što prije upoznati povijest toga mjesta, kulturno nasljeđe, običaje, tradiciju… Dakle, Zenicu volim kao i svaki grad u koji sam došao, i iz svakog grada, ili mjesta, ponesem divne uspomene i uvijek se rado vraćam u grad u kojem sam proživio jedan period svoga života. Uvijek ima trenutaka kojih se više sjećamo i rado pamtimo, kao i onih trenutka koje nastojimo što prije zaboraviti. Tako će biti i onoga trenutka kada budem odlazio iz ovoga grada. I svakako neće to biti tek tako lako rastati se od rijeke Bosne, Kamberović polja, Bilinog polja i moje škole KŠC-a. Već sam spomenuo Kamberovića polje pa eto odmah da kažem da mi se u Zenici najviše dopada Kamberovića polje, jednostavno impresioniran sam ovim parkom. Mislim da nijedan grad nema tako lijepo uređen park, tako prostran, pun zelenila, pun prirodnih boja, širine i vedrine. Trebamo se više potruditi čuvati taj biser grada koji je uistinu jedna prekrasna prirodna blagodat, oaza u ovom sivilu grada. Tako je lijepo u ljetnim danima šetati po onom zelenom tepihu, gledati dječicu kako se igraju, mladiće i djevojke kako šetaju ili starce koji prebiru svoje uspomene. To će mi zbilja nedostajati ako odem u neko mjesto koje ne bude imalo barem neki mali parkić u kojem će se moći udisati dah prirode. Svakako, Zenica je okružena brojnim sportskim terenima kao malo koji grad u Bosni i Hercegovini i to je zbilja nešto što oslikava zdravi duh grada. Sport treba njegovati među mladim ljudima jer sport oplemenjuje, razvija psiho-fizičke mogućnosti osobe, stvara osobnost, izgrađuje pozitivan borbeni duh koji treba prerasti u borbenost života kako za sebe samoga tako i za cijelo društvo. Bilo bi grijeh ne spomenuti Bistričak, Smetove, Vranduk i još niz drugih lijepih mjesta. Upravo ova tri mjesta možemo promatrati kao bisernu ogrlicu grada, nekako su grad zagrlili svojom prirodnom jednostavnoću i obogatili povjesnim erama. Ipak, sve ovo nabrojano čine samo dio grada a ljudi su oni koji čine grad. Zenica ima divnih ljudi, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Sviđa mi se i jedno i drugo.

2. Šta vam smeta u Zenici?

Ne znam hoću li biti dovoljno jasan, razumljiv i shvaćen, ako budem pragmatičan. Ne bih volio da netko ove moje izjave protumači na bilo koji način nego baš dobronamjerno. Ono što me smeta ne samo u Zenici, nego u svakom mjestu gdje dođem, zateknem hrpe smeća po gradu, grafite po zidovima, plutajuće boce i plastične vrećice po rijekama, deponije smeća pored puteva, prljave i neuređene ulice, nekakvo fasadno sivilo, pa čak i urbogenocid više nije strani pojam ili tek neka nepromišljena slučajnost. Rodilo se vrijeme kada svatko može napraviti u gradu što želi i gdje želi. Ja se moram osvrnuti na jedan od niza problema s kojima se susrećemo, a to je buka koja dolazi iz diskoteka otvorenih uz samu crkvu sv.Ilije, a koja je uvrštena među spomenike kulture, pa buka do kasnih jutarnjih sati iz noćnog cluba pored odgojno obrazovne ustanove KŠC-a, itd. Dakle, ako se može dopustiti tako nešto uz jednu crkvu i jednu školu onda je to zbilja ono što uistinu smeta i zabrinjava, ne samo mene nego mnoge građane ovoga grada. Na drugom mjestu stavio bih izuzetno loš eko sustav grada. Imam osjećaj kao da ga nema nikako. Već godinama se borimo sa zagađenjem, ispušnim plinovima iz željezare bez odgovarajućih filtera, sa divljim deponijama. Osobno ne mogu razumjeti da se uopće moglo dopustiti puštanje u pogon jedne takve industrije a da se prije toga nisu postavile odgovarajuće norme. Industrija je potrebna, nova radna mjesta, proizvodnja, ali najpotrebnije je zdravlje. Barem ja tako mislim a ima još građana koji sa mnom dijele ovo mišljenje.

Na trećem mjestu stavio bih problem pasa lutalica. Ovi psi, koji iz dana u dan sve više postaju problem grada nisu krivi zbog svoje sudbine i svoga statusa u gradu. Krive su institucije koje nisu dale dovoljno pozornosti ovome problemu. Pristupilo se, barem ja tako mislim, neprofesionalno i nekorektno prema ovim životinjama. Pitanje je samo trenutka kada će netko nastradati, a tada će biti kasno.

3. Vaš prijedlog za poboljšanje života u Zenici?

Moj prijedlog će biti kratak i jasan: „kad bismo svi bar jedan korak više učinili i za ekologiju, i za susjeda pored mene i za rješavanje problema pasa lutalica, naša Zenica bila bi čista kao zjenica“! Ono što se voli to se i čuva!

1. Zašto voliš Zenicu i šta ti se sviđa u njoj?

Na ovo ptanje ću odgovoriti stihom iz svoje pjesme ŽIVOT JE LIJEP: ”ljudi su ipak moji prioriteti, zgrade nek’ se grade, al’ LJUDI su moj grad”

2. Šta ti smeta u Zenici?

Nesklad između želja i mogućnosti: Zenica je višak apsurda, a manjak samopouzdanja. Želi biti grad, a još uvijek je, u velikoj mjeri, mentalna kasaba…

3. Tvoj prijedlog za poboljšanje života u Zenici?

Ideja, hvala Bogu, imam, ali poslije lošeg iskustva sa aktuelnim Načelnikom, ne pada mi na pamet da ih dijelim besplatno! Jer, neko je već rekao: ”Novac ne stvara ideje, ali IDEJE stvaraju novac.”