zenicaonline@gmail.com

Njegoš Mrkonjić: Dobra vam noć, devedesete

Njegoš Mrkonjić: Dobra vam noć, devedesete

To bi značilo da smo u mnogo goroj situaciji nego prije dvadeset pet godina, jer slobodoumni i misleći građani danas nemaju kome da zakucaju na vrata.

Teško je ne primijetiti da se sigurnosna situacija u Banjoj Luci i Republici Srpskoj svakodnevno pogoršava. Anarho bahaćenje srpskog podzemlja sve je vidljivije, a geslo “vidimo se u čitulji” opet postaje duh svakodnevice sa kojim se treba pomiriti. Još je teže ne primijetiti da je pogoršanje nastupilo baš od momenta kada na vlast u Srbiji dolazi “napredna” klika četnika pokajnika, koji su se nekada borili za Veliku, a danas se bore za podjednako pacovsku Srbiju. 


Jedno vrijeme bilo  je popularno pjevati “Spasi Srbiju i ubij se, Borise”, ali Boris Tadić biješe proročki u pravu kada je govorio o mogućem povratku u devedesete, jer to se zaista dogodilo, a njegovo vrijeme iz današnje perspektive budi čak neku vrstu blage nostalgije. Ubistva na svakom ćošku, Pink i Informer zvanična državna glasila, opskurni likovi sumnjive prošlosti i sadašnjosti na najznačajnijim funkcijama, orvelovska realnost koja natapa sva moguća čula krezube i smrdouste rulje zvane “narod”. Ukratko, devedesete uveliko devedesetkuju, a po principu spojenih sudova prelijevaju se i u Republiku Srpsku, brže nego što smo mogli zamisliti.

Da situacija bude još manje optimistična treba precizirati da se Zapad za razliku od nekadašnjih devedesetih, u ovim novim opredijelio za loše momke, dajući političkim kartelima potpuno odriješene ruke kada je u pitanju bavljenje kriminalom, sve dok se interesi Zapada, prvenstveno SAD-a i Njemačke, sprovode u djelo. 

To bi značilo da smo u mnogo goroj situaciji nego prije dvadeset pet godina, jer slobodoumni i misleći građani danas nemaju kome da zakucaju na vrata. Slobodni novinari nemaju više kome da se obrate. Na djelu je klasična zapadna hipokrizija o kojoj ne treba trošiti mnogo riječi, a rezultat toga je da imamo mlake i skoro nikakve reakcije iz Brisela kada je u pitanju buljuk mafijaških ubistava, svirepo ubistvo Davida Dragičevića u Banjoj Luci, Olivera Ivanovića u K. Mitrovici (po simbolici ravno ubistvu Zorana Đinđića), premlaćivanje bezbroj novinara i crtanje meta na čelu svakome ko ne misli kao lešinarskovladajuća, de facto mafijaška struktura sa obje strane Drine, pa sve do Svetog Stefana. 

Zato nedavni poziv novinara Aleksandra Trifunovića predstavnicima iz Brisela, da dođu u Banja Luku, stanu kraj pretučenog novinara i tako stanu u odbranu slobode evropskih vrijednosti tj. civilizacijskih vrijednosti, podsjeća na scenu iz filma Hrabro srce, kada Vilijam Veles biva izdan od sopstvenog princa, jer eto, politika je kurva, a interes je iznad svakog ideala, pa stoga sva ova ubistva koja nas okružuju, premlaćivanja i ostalo, nemaju ama baš nikakav značaj, jer u ovom istorijskom momentu mi i “naši” nismo na istim stranama, ali ako nam je za utjehu mi smo se opet našli na strani istine i slobode, samo je pitanje koliko će je nas uopšte dočekati.

Kroz čempres vjetar duva 
i kroz groblja vjetar duva, 
draga sloboda… 
Da l’ će znati da pjeva?

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: