zenicaonline@gmail.com

Bilino polje i KULIN, bosanski

Pripremio: Kolekcionar 52

Kulin-banKulin, bosanski ban na kraju XII i početkom XII st. (1180-1204).

Pokušaji da se bliže odredi njegova ličnost i porijeklo, ili objasni njegovo ime, zasnovani su na proizvoljnim nagađanjima i naivnom etimologiniziranju. Činjenica je da je to jedina ličnost bosanske srednjovjekovne istorije koja nosi ovo, inače vlaško, ime Kulin. Ne mogu se utvrditi nikakve genealoške veze Kulina sa Kotromanićima. Kulin se prvi put spominje u pismu koje je 1180. papa Aleksandar III preko svog legata uputio “bosanskom velikom banu Kulinu”. Iste godine umro je vizantijski car Manojlo Komnen te je praktično prestala i vizantijska vlast u Bosni, koja je sad ponovo došla u zavisnost od Ugarske. Da li je Kulin i ranije vršio neku vladalačku funkciju u Bosni ne može se znati, ali bi se moglo naslućivati iz laskavih atributa koji mu se daju u pomenutom pismu.

U Kulinovo doba nastaju prvi sačuvani pisani spomenici na bosanskom tlu. Ispod sela Mahušinovića kod Visokog pronađena je 1898. kamena ploča koja je bila postavljena nad vratima neke inače nepoznate crkve. Prema natpisu, ban je dao sazidati tu crkvu “egda pl’ jeni Kučevsko Zagorie”. Ukoliko se usvoji pretpostavka da je u ugarsko – vizantijskom ratu 1182. – 83. koji se vodio u sjeveroistočnoj Srbiji, pa i oko rudarskog mjesta Kučeva, učestvovao i ban Kulin kao ugarski vazal, onda bi se i riječi natpisa odnosile na ovaj događaj. U dubrovačkim analima kaže se da je dubrovački nadbiskup Bernard, na poziv bana Kulina, išao u Bosnu da tamo posveti dvije crkve (1190 ili 1191?). Najvjerovatnije je da je ova crkva sa natpisom, koju je ban zidao iz sredstava ratnog plijena dobivenog u Kučevu, tada bila dovršena i posvećena.

Prema nejasnim riječima natpisa crkva se nalazila u Podgori, u visočkom kraju. Godine 1189. Kulin je zaključio ugovor s dubrovačkim knezom kojim se dubrovačkim trgovcima daje puna sloboda trgovine u Bosni bez ikakvih carinskih ograničenja i drugih davanja “razvje što mi k’to da svoviov’ volov’ poklon”. Dokument je pisao narodnim jezikom i predstavlja u tom pogledu najstariju sačuvanu bosansku ispravu. Pisao ju je banov dijak Radoje “povelov’ banov” , tj. po banovoj naredbi.

Iz Kulinova doba potječu i prve vijesti o širenju heretičkog učenja u Bosni. Prva od njih sadržana je u pismu zetskog kneza Vukana, starijeg sina Stefana Nemanje, koje je 1199. uputio papi optužujući bana da je sa ženom, sestrom, srodnicima i sa preko 10.000 svojih podanika primio heretičku vjeru. I iz Splita primljena je u Rimu vijest da Kulin daje utočište splitskim i trogirskim hereticima koji su prebjegli u Bosnu. Papa je na to, 1200. pozvao ugarskog kralja Emerika da opomene Kulina i traži od njega da protjera heretike iz svoje zemlje i oduzmeim imanja; ukoliko to ban ne uradi, kralj će protjerati i njega i heretike i zaplijeniti im imanja gdjegod se nalazila; neka mu ne oprašta nego neka protiv njega upotrijebi pravo državne sile. Ovo su prve prijetnje upućene iz Rima bosanskim heteticima i Bosni koje su nagovještavale krstaški rat. Kulin je izbjegao tu opasnost tako što je pristao da papini izaslanici ispitaju i s njime rasprave čitavu stvar. U tu svrhu održan je 8. IV 1203. skup starješina heretičke; crkve bosanske; koji su se pred Kulinom i papinim legatom odrekli svog učenja i izjavili da će se ubuduće u svemu pridržavati propisa rimske crkve. Dva njihova predstavnika pošla su s papinim legatom u Ugarsku gdje su pred kraljem i predstavnicima visokog ugarskog klera ponovila obavezu datu na Bilinom polju. Istu obavezu primio je i Kulinov sin koji se tada nalazio na ugarskom dvoru.

Od bosanskih vladara narodna tradicija sačuvala je spomen samo na bana Kulina,a ona povezuje uvijek njegovo ime s izvjesnim blagostanjem, redom i sigurnošću. U tome, bez sumnje, ima narodne idealizacije davne, patrijarhalne prošlosti, ali ima i dokumentovanih činjenica koje govore o relativnoj sređenosti bosanske države u Kulinovo doba. Trgovački ugovor s Dubrovnikom svjedoči i o napretku proizvodnje koja je omogućavala robnu razmjenu na široj osnovi. Spominju se i organi lokalne vlasti, banovi; čestnici; koji se brinu za sigurnost zemlje; u pomenutom natpisu upisano je i ime jednog župana. Kulin je imao uređenu kancelariju kojom je rukovodio banov dijak.

Literatura: Ć. Truhelka, Natpis Kulina bana, Glasnik Zemaljskog muzeja, 1898.

About the Author

Related Posts

  1. Mirsad

    Postoji više naučno-stručnih rasprava o mjestu održavanja Bilinopoljskog skupa.
    Meni lično je vrlo prihvatljiva tvrdnja da je skup mortao biti održan ispred neke crkve, a u čitavoj istoriji Bilina Polja, prva crkva je podignuta 1909. g. (crkva svetog Ilije).
    Podržavam, odnosno pristašpa samk tvrdnji, da je skup održan na/u sadašnjem Bilmišću, gdje je bila ranokršćanksa bazilika (Rimska bazilika). Pouzdano se zna, da je crkva na/u Bilmišću postojala u 12. i 13. stoljeću. Postoje indicije da je ta crkva tokom 12. sorljeća bila preuzeta od hereteika i onda je normalono da se pred heretičkom crkvom bosanski ban odrekne hereze, a time i vrati crkva u rimokastoličanstvo.
    Dodatno, naziv Bilo mišće potjeće od BILO naziva za drvenu ploču, zavješenu na grani ili slično, u koju se udaralo batom kao način poziva na molitvu.
    Ako ničega nemamo, bar istoričarima u BiH ne sokudijevamo, pa bi se trebali javiti uz prethodno opsežno istraživanje.
    Ako ne budu pisali istoričari, možda jedne prilike objavim skenirane dokumente ranijih istraživača (profesora i akademika), koji govore u prilog Bilmišća, a koje sam dobio u proteklom vremenu od jednog zeničkog zaljubljenika u istoriju/povijest/historiju.

  2. Kolekcionar52

    Kada je 1891. godine, na Bilimišću, otkrivena rimska dvostruka Bazilika, učenjak dr Karlo Pač Baziliku je smatrao katedralnom crkvom, crkvom biskupije Bistue (spominje se na provincijalnom sinodu u Splitu, godine 530.
    Sam opis Bazilike kazuje , da kameni spomenici koji su u nju ugrađeni, potiču iz nekoliko epoha, i vrlo su raznorodni po oblicima i stilu.Pojedini primjerci spomenika, nađenih prilikom iskopavanja, po plastičnosti,zauzimaju posebno mjesto u našoj umjetnosti u vrijeme seobe naroda, a motivi izrađeni u reljefu su crkveni.
    Samo spominjanje ,,nekoliko epoha,,-ostavlja mogućnost prihvatanju tvrdnji da je skup održan na Bilimišću.Ali, što reče Mirso,istoričari pišite , jer mi smo samo zaljubljenici u istoriju, i ne samo u istoriju!

  3. selto

    opsssss kolekcionar,nije se radilo o seobi naroda nego o osvajacko-pljackaskim pohodima od strane avarskih i slavenskih plemena…

  4. Kolekcionar52

    Selto,u pravu si!

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: