zenicaonline@gmail.com

Kako su spomenici antifašizmu postali simboli kojih se danas svi stide: Posljednja bitka za Sutjesku

Kako su spomenici antifašizmu postali simboli kojih se danas svi stide: Posljednja bitka za Sutjesku

Nedostatak pažnje spomenicima NOB-a najvećim dijelom možemo zahvaliti nacionalističkim politikama Balkana, ali trebamo se upitati i šta ovi spomenici govore o nama samima. Možemo li mi kao društvo, ako ne poštujemo stradanja naših predaka i ne cijenimo osnovne civilizacijske i kulturološke vrijednosti, cijeniti bilo kakve druge vrijednosti? I u konačnici, možemo li poštovati sami sebe?

Dok se u cijelom svijetu države utrkuju kako bi istakle svoje učešće u antifašističkoj borbi, u bivšim jugoslovenskim republikama sasvim je druga priča. Sve i jedna vlast se trudi da nam prekroji istoriju, pričaju nam priče o hiljadugodišnjim nacijama, o nacijama od stoljeća sedmoga, a manipulišu našom bliskom prošlošću do te mjere da vrijeđa zdrav razum. Nikome nije bitno što ti narativi nemaju snagu naučne objektivnosti ili što isključivo prikazuju “svoje” žrtve, zanemarujući stradanje i tugu “drugih”, tako da smo došli do potpuno nevjerovatne situcije – obilježavamo godišnjice pobjede nad fašizmom, nacizmom, ustašama i četnicima, ili bi barem tako trebalo biti, dok smo istovremeno rehabilitovali sve ličnosti i vođe gorepomenutih pokreta, čija je uloga tokom II svjetskog rata bila, najblaže rečeno, na strani fašista. Samim tim, imena na hiljade i hiljade onih koji su izgubili život u borbi za slobodu i čija su imena uklesana na Tjentištu, Kozari ili na drugih 15.000 spomenika, koliko ih je u bivšoj državi podignuto na mjestu stradanja običnih ljudi, nisu ništa, njih brišemo, jer antifašistička borba i komunizam danas su Goli otok, Blajburg ili nešto treće, te samim tim lažni i “nametnuti”.

Foto: Privatna arhiva

A nije lažno kada predstavnici vlasti, isti oni koji grozničavo brišu sve što  “miriše” na bivšu državu 364 dana u godini, onaj jedan preostali dođu na obilježavanje kakvog jubileja i drže govore o vrijednostima i tekovinama antifašističke borbe.

Takva je situcija, manje više, u svim bivšim republikama i sa zvaničnim politikama i sa nebrigom o spomenicima kojima su obilježeni neki od najvažnijih i najdramatičnijih događaja iz novije istorije na ovim prostorima.

Slična sudbina nije mimoišla ni spomenik na Tjentištu- dugogodišnji nemar i nebriga, naročito u godinama nakon rata, a i priroda je učinila svoje.

U to se sredinom maja uvjerila i grupa Banjalučana koja je posjetila spomenik i Nacionalni park Sutjeska. Bili su ovdje po prvi put i nisu krili razočarenje onim što su vidjeli. Kažu da ih je ispred  zanemarenog i oronulog spomenika dočekalo klizište koje je aktivirano još u februaru, i na čijoj sanaciji nije urađeno ništa. Barem ništa vidljivo. Stajao je tu, doduše, jedan bager, kažu, ali mještani su im rekli da je tu dovezen neposredno nakon pojavljivanja klizišta, ali da sa njim niko ništa nije radio.

Upravo su ovaj bager i  klizište dočekali juče i partizanske veterane i antifašiste, koji su ovdje došli da obilježe 75 godina od najkrvavije bitke NOB-a, bitke na Sutjesci.

Odlučili smo kontaktirati Nacionalni park Sutjeska kako bismo provjerili šta se dešava sa sanacijom klizišta. Rekli su nam da je konačno potpisan ugovor sa izvođačima radova  i da mašine na terenu očekuju svaki dan.

Podsjetimo, nakon što je 3. februara objavljeno da je aktivirano klizište u Dolini heroja na Tjentištu, te da je ugrožen prostor na kojem se nalaze spomenik i spomen-kosturnica sa posmrtnim ostacima 3301 boraca stradalih tokom Bitke na Sutjesci, saznali smo i da se ne može pronaći projektna dokumentacija spomenika, te da je njen veliki dio uništen u ratu. Tada smo saznali da se u blizini spomenika već jednom pojavilo klizište i da je sanirano 1986. godine. Nadležni su tada obećali da će klizište biti sanirano prije juna ove godine, ali nije. 

Foto na dan 3. februara kada je aktivirano klizište u Dolini heroja na Tjentištu

Kako je za naš portal rekao direktor NP Sutjeska,  Dejan Pavlović, republičke nadležne službe su utvrdile da je klizište zahvatilo površinu od oko 4.000 metara kvadratnih, kao i da je pokrenuto oko 30.000 metara kubnih zemljane mase. Zbog bujičnih poplava, podzemnih voda i devastacije tokom ratnih dešavanja, konstatovana su i znatna oštećenja platoa oko spomenika, amfiteatra i prilaznih staza. Utvrđeno je da je potrebno uraditi novo popločavanje granitnim pločama oko 60 metara kvadratnih u amfiteatru, sa izradom novih podložnih tampona, oko 820 metara kvadratnih popločavanja platoa oko spomenika i kosturnice, i oko 510 metara kvadratnih staza za povezivanje platoa spomenika, amfiteatra i kosturnice. Planirani radovi obuhvataju i oko 110 metara prilaznog armirano-betonskog stepeništa širine dva do tri metra, koje je u potpunosti odneseno klizištem.

Klizištem je uništen ili oštećen sistem odvodnih kanala i drenažnih cijevi sa slivnim šahtovima za prihvatanje i odvođenje površinskih i dubinskih voda u dužini od oko 700, iznad i oko spomenika, amfiteatra i kosturnice. Procijenjena vrijednost radova je 1.980.000 KM.

Nacionalni park “Sutjeska” je nakon aktiviranja klizišta pozvao sve organizacije, institucije, pravna i fizička lica da, u skladu sa mogućnostima, pomognu da se klizište u Dolini heroja što prije sanira, a objavljen je i broj žiro računa na koji se može uplatiti pomoć. Interesovalo nas je kakav je odziv bio i koliko je novca prikupljeno.

Pavlović kaže da je Vlada Republike Srpske odobrila 1 milion KM za što hitnije otpočinjanje radova, a na račun koji je namjenski otvoren za prikupljanje donacija je od fizičkih i pravnih lica ukupno uplaćeno 3.908,50 KM. Vlada Crne Gore je na sjednici u martu odobrila pomoć za sanaciju, a iznos pomoći, naglašava naš sagovornik, biće određen nakon konsultacija sa nadležnima u BiH.

Naši sagovornici sa početka priče obišli su i spomen-sobu bitke na Sutjesci, gdje se nalazi 13 vrijednih zidnih fresaka  koje su pretrpjele znatna oštećenja tokom i u godinama nakon rata.

One i danas bez tog starog sjaja i poprilično uništene doslovno ostavljaju bez daha i tjeraju čovjeka da ih gleda. Nažalost, u nekom ranijem periodu ovdje je ulazio ko je htio, pisao po freskama šta je htio, čak i pucao. A sve se to nalazi u zaista nevjerovatnom krajoliku, tu je Maglić, Volujak, Zelengora, prirodni rezervat Perućica, osam glečerskih jezera… Šta bi od svega toga bilo i koliko bi samo turista dolazilo da se sve nalazi u jednoj uređenoj zemlji”, rekli su nam.



Foto: Privatna arhiva

Spomenute freske su  nastale u periodu od 1971. do 1974. od strane više akademskih slikara Branke Hegedušić, Milenka Bosanca, Milutina Gajića, Ratka Janjića Joba, Zlatka Kesera i Fedora Ličine, prema likovnom konceptu i kartonima Krste Hegedušića i idejnom scenariju Dušana Plenče. Majstor zidar bio je Hamid Madeško, a pomoćnik Ahmo Krek.

Direktor NP Sutjeska,  Dejan Pavlović, kaže da je situacija sa Spomen-sobom danas puno bolja u odnosu na par godina ranije.

Naime, u novembru 2011. godine završena je sanacija Spomen-kuće bitke na Sutjesci, čime je ovaj objekat zaštićen od daljeg propadanja, a projekat vrijedan oko 64.000 KM finansirao je UNESKO, uz pomoć Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske. Ovim projektom je ojačana glavna konstrukcija objekta, te su popravljena mehanička oštećenja i uklonjene naslage vegetacije sa krova. Takođe su sanirane ili zamijenjene krovne ploče i dio oštećenih zastakljenih površina, a rekonstruisani su i unutrašnji zidovi na kojima se nalaze motivi iz Narodnooslobodilačke borbe. U okviru sanacije spomen-kuće na Tjentištu, očišćen je od rastinja i betonski kanal uz objekat. Od tada se vrši održavanje objekta od daljeg propadanja, međutim, za potpunu sanaciju objekta neophodna su značajna sredstva koja po nekim procjenama idu do pola miliona KM. 

NP Sutjeska je samostalno ili u saradnji sa Zavodom za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske pripremio više projektnih prijedloga koji se odnose na kompletnu sanaciju, ali i na parcijalnu, zavisno od poziva i iznosa sredstava koja se dodjeljuju kroz pozive, međutim, do sada se nije naišlo na podršku u tom smislu. Nadamo se da će i Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa iznaći sredstva za konzervatorsko-restauratorsko-slikarske radove na sanaciji oštećenih slika u ovom muzeju”, rekao je Pavlović za Buku.

Tačno je da nedostatak pažnje spomenicima NOB-a najvećim dijelom možemo zahvaliti nacionalističkim politikama Balkana, ali trebamo se upitati i šta ovi spomenici govore o nama samima. Možemo li mi kao društvo, ako ne poštujemo stradanja naših predaka i ne cijenimo  osnovne civilizacijske i kulturološke vrijednosti, cijeniti bilo kakve druge vrijednosti? I u konačnici, možemo li poštovati sami sebe?

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: