zenicaonline@gmail.com

Zenički buvljak i gondola iz Trsta

 

Svaki grad ima svoj buvljak pa tako i Zenica. Smješten je u samom centru grada, u Staroj čaršiji, odmah iza Bosanske kafane koja je ujedno i sjedište MZ naselja Stara čaršija, Mejdandžik i dijelom naselja Jalije. Zauzima mali prostor između taraba susjednih avlija, avlija stanara kuća čija su prizemlja zauzeta trgovinama i zanatskim radnjama. Sa prednje strane, osim Bosanske kafane su pekara Salčinović, prodavnica farbi čiji je šef Šerif, Senad sa urarskom radnjom, Evropa slastičarna, Prodavnica obuće Antilop…a desno od prolaza prodavnica konfekcije Alija Hodžić, zanatska radnja za presvlačenje dugmadi, Akif Pojskić, bravar i oružar, zlatara, frizerski saloni. Sve lijepo i uredno.

Tu je i krojač  Salčinović. Prolaz između prodavnice tekstila i Šerifove radnje vodi na zenički buvljak. Prostor između avlija porodice Nadžaković i porodice Nemeljaković sasvim dovoljan da se obavlja trgovina polovnom robom i da se sklapaju i drugi poslovi. Kikan, Redžep, Ibro, Kemo, Muris, djeca stanari kuća na buvljaku, bili su tu ,,domaći” kako bi se reklo. Buvljak je bio aktivan srijedom, kada je bio pijačni dan kao što je i dan danas. Iznosila se polovna roba, željezničarske i milicionerske uniforme koje su kupci uzimali i prekrajali ih za svoje potrebe.

Dolamice i šinjeli, kako željezničarski tako i milicionerski, mogli su se vidjeti na omladini a i na starijim ljudima i bili su popularni u to doba. Malo farbe i eto crnog maksi ili midi kaputa kao i dolame koja je podsjećala na mornarsku. Na buvljaku su se prodavali i grnčarski i stolarski proizvodi kao i brtvila za sjekire, kose, motike, grablje.

Nekada, kada je protok novca bio manji, vršila se zamjena robe za robu zahvaljujući vještinama seljana susjednih sela koji su pored svog težačkog posla znali svojim rukama napraviti od kože, drveta, vune različite upotrebne predmete koje bi prema potrebama svoga domaćinstva mijenjali sa drugim seljanima. I to sve na buvljaku. Bilo je živo srijedom. Sa jedne strane Konjska česma gdje su se prema rijeci Bosni vezivali konji i ujedno obavljala prodaja stoke, a sa druge strane zelena pijaca. Stočna vaga je bila smještena niže Medrese, a na njoj se mogao izvagati i kreč koji se također mogao tu kupiti. Na samoj obali bio je i zenički otpad.

A krajem ljeta, buvljak živne, Vojvođani dovezu bostan i nastaje pravi raj za omladinu iz komšiluka. Gazde, vlasnici lubenica rado zaposle omladinu da im pomaže u poslu, a omladini zauhar da zarade sebi džeparac. Oni nestašniji navečer idu u krađu lubenica. Na staru foru su hvatali gazde, jedan uzme sa tezge manju lubenicu i počne bježati, gazda za njim a ovi ostali pokupe sa tezge lubenice i lagano odšetaju kroz prolaz prema Staroj čaršiji.

Krajem šezdesetih, kada je Bulevar već bio izgrađen, nestaje i buvljak. Na njegovom mjestu niče moderan zanatski centar sa mnoštvom radnji, uglavnom zanatskih. Fotograf Jašarević, do njega frizerski salon, Tašnar, krojač Alić, krojač Salčinović, servis EI, i mnoštvo drugih radnji, radnji koje će pružati svoje usluge stanovnicima koji su se ubrzano doseljavali uz rijeku Bosnu u novoizgrađene zgrade. U blizini niču zgrade, milicionerska, Tetovska, inženjerska, kolonijska, uglovnica, sa mnoštvom novopridošlih stanara čije su porodice brojale troje i više djece. 

Buvljak se neformalno preseljava uz desnu obalu rijeke Kočeve, iznad Kamenog mosta pa sve do TBC dispanzera. Kao i na starom buvljaku i ovdje se mogao vidjeti oniži čovjek sa obaveznom cigarom u ustima, kačketom na glavi i željezničarskim i milicionerskim uniformama preko ruke, nudeći ih posjetiocima buvljaka. Ćorbeg, kako su ga zvali, pošteno je odrađivao svoj posao posredujući između vlasnika i kupaca te polovne odjeće. 

Izgradnjom tržnice buvljak svoje mjesto nalazi na Pišću, na desnoj obali Kočeve. Pored odjeće na buvljaku se prodaju i limarski proizvodi, vodomaterijal, električarski materija i razni alati. Bilo je nepisano pravilo, ono što nema u prodavnici ima na buvljaku.

Otpad, stočna pijaca, buvljak. Nekako jedni druge prate. Tako je i danas. Srijeda i subota, što reče neki dan jedan posjetilac buvljaka, -Vidi raje koda je ZEPS, a na buvljaku svega i svačega. A marka velika, robe puno, čak i jedna Talijanska gondola čeka kupca. Potpuno ispravna, sa satnim mehanizmom,muzikom iz automata, gondolijerom sa veslom u rukama i balerinom što se vrti na gondoli onako kako muzika svira. Tu su i svjetla, istina nisu sa led diodama ali jesu sa sijalicama u boji koje svijetle obasjavajući ložu na sredini gondole. Jedno navijanje i gondola se dva puta okrene oko svoje osi uz muziku koja podsjeća na dane kada je gondola bila smještena na TV RR 865 a društvo su joj pravile lutke smještene u ćošak kauča u dnevnoj sobi, i to na heklanom miljeiću, lutke koje su se smijale ili su plakale, onako talijanski, tršćanski….

 
 
About the Author

Related Posts

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: