zenicaonline@gmail.com

Željezarski C-blok, Garsonjera , Samački…

Piše: Kolekcionar52/Ibrahim Emić

 

Oženio sam se, valja mi sada otići kod Ahmeta u Društveni standard ne bi li mi dodijelio neku sobu u Samačkom, Garsonjeri ili pak u C-bloku”…
Tako je obično započinjao život mladog radnika onog Željezarinog, radnika koji je već stekao određeno radno iskustvo i ko je nakon odsluženja vojnog roka stekao pravo na potrošački kredit a time i ,,pravo” na sticanje porodice, pravo na smještaj u neki od stambenih objekata koje je Željezara napravila u svojoj bližoj okolini.

 A bilo je takvih objekata. U početku namijenjenih za samce-samice, ledične ljude kako su ih popularno nazivali, ili za momke što bi bio i pravi naziv za garsona-momka koji bi stanovao u garsonjeri ili u C-bloku.
Željezara nije imala svoje ,,kolonije” kao što su imali KPD, Rudnik ili Željeznica, istina da je imala svoje ,,Kasine”, ali ovaj put ćemo se dotaći objekata koji su ostavili velikog traga mnogim Zeničanima kao i onima koji su trbuhom za kruhom došli iz različitih dijelova regije i našli smještaj da li u Garsonjeri, Samačkom hotelu ili u C-bloku.

C- blok, Jedan i Dva su svakako najstariji samački objekti koje je Željezara prvobitno namijenila upravo za ove ljude koji su došli ,,sa strane”, u doba nagle izgradnje Željezare odmah nakon završetka drugog svjetskog rata. Posao i ležaj u sobi C-bloka. U blizini restoran za ishranu, u Željezari topli obrok. Kud ćeš ljepše? A komfor?

Dvije jednospratne zgrade okrenute bočno jedna naspram druge. Ulaz sa sporedne ceste uz stepenice koje vode do pred ulaza u kojem je smještena dežurna soba domara sa ,,šalterom, kroz koje je domar uzimao i davao ključeve stanarima koji su bili dužni da ih ostavljaju da bi domar imao evidenciju ulaska i izlaska stanara. Domar je tu i stanovao zajedno sa svojom porodicom jer pored ,,šalter” sobe je imao još jednu prostoriju veličine kao i sve ostale prostorije. Gosti koji su dolazili u posjete stanarima obavezno su bili legitimisani od strane domara. Iz te prostorije u dugačak hodnik a lijevo i desno sobe nanizane jedna pored drugih. Na spratu preslikano prizemlje, s tim što se u srednjem dijelu nalazilo proširenje sa balkonom namijenjeno za druženje stanara. Tuš kupatila i sanitarne prostorije zajedničke, po rasporedu. Topla voda , po rasporedu.

Sobe male, tri sa tri,  tek tolike da u njima ,,knap” bude smješten jedan ormar, dva kreveta, stolić između, i umivaonik. Taman za dva samca kojima će soba služiti samo za ,,prespavat”, a ostalo je ono ,,tri osmice”, rad, aktivni odmor, pasivni odmor.
Momci stasavaju za ženidbu. Sobe u C-bloku polako, u nedostatku drugog smještaja zauzimaju bračni parovi. Polako ali sigurno. Pored njih u C-blok se privremeno useljavaju i sportisti koji su došli pojačati Zeničke klubove, pa poneki književnik, likovni umjetnik, ,,terenac” smješten tu preko veze. Vremenom pažnja domara popušta, pa se pozajmljuju ključevi i novostečenim prijateljima jer ipak Zenica je to koja rado prihvata pridošle kolege.
C-blokovi vremenom postaju boravišta za nove bračne zajednice sve do momenta dok se ne steknu uslovi za dobijanje komfornijeg stana. Svaki početak je težak pa i ovaj u C-bloku. A mladost ko’ mladost, nije se obazirala na to.

Poslije će ŽZ od C- blokova napraviti komforne stanove u koje se smještaju upravo stanari iz soba 3 sa 3.
Samački hotel je bio ipak za one odabrane, kadrovike kako su ih zvali. Bio je tu i poneki radnik, obično onaj koji je iz Đačkog doma našao utočište u ŽZ, ili koji je bio politički angažovan i time stekao neke privilegije. Hotel je bio smješten u dijelu gdje se nalazila i Savremena ishrana, Studentski hotel, Društveni standard . Zgrada na pet spratova sa širokim ulaznim stepeništem opravdavao je ime ,,hotel” iako to nije bio. U početku se tu nalazila i kuhinja ali vremenom se to pretvorilo u samački smještaj bez pružanja bilo koje ugostiteljske usluge. U visokom suterenu bila je smještena TO ŽZ i kartoteka svakog Željezarinog vojnog obveznika. Samački se poslije preuređuje u moderne stanove gdje se smještaju radnici ŽZ.
Sobe u hotelu su bile komforne , 4 sa 5 i opremljene modernim namještajem. Svaka soba je imala vlastito kupatilo, čajnu kuhinju i pogled, da li na ŽZ ili na ulicu IL Ribar, na ulicu na čijem se kraju nalazila ,,Garsonjera”.

Isto što je san bio onih stanara iz C-bloka sobe 3 sa 3 da stanuju u Samačkom, tako je san ovih iz Samačkog bio da stanuju u Garsonjeri.
Garsonjera je bila zgrada starija od Samačkog ali toliko savremena da je bila po standardu iznad svih zgrada toga tipa ne samo u Zenici nego i šire.
Napravljena je na samom uglu ulice IL Ribar i ulice koja je spajala Sarajevsku sa Željezničkom stanicom, onoj ,,Normalnoj” kako su je zvali. Na zemljištu gdje je nekada živjela porodica Tadić Josipa koji je tu imao postolarsku radnju a u čijem susjedstvu je živjela porodica Bilić, Zvonko i Dragan, nikla je moderna zgrada na pet spratova sa garsonjerama u njoj. Zgrada je imala lift i prostrane hodnike. Sobe su bile napravljene kao moderni hotelski apartmani sa svim ugođajima. Ugradbeni plakari i ostali namještaj od punog drveta u boji mahagonija odavali su bogatstvo interijera. Hrastov parket bio je pokriven itisonom a iz prostranih soba se moglo izaći na balkon koji je bio dugačak koliko i sama soba. Četrdeset i nešto kvadrata je osiguravao luksuz stanarima. U prizemlju garsonjere, odmah do ulaza u lift, nalazila se soba za domara i soba za spremačice koje su bile zadužene za održavanje zajedničkih i stambenih prostorija. Samci se žene, formiraju se porodice i Garsonjera postaje stambena zgrada.
Sa prednje strane je bila smještena samoposluga, kancelarije Feroelektra i kultna kafana ,,Garsonjera”. Prostrana kafana sa ljetnjom baštom bila je otmjenog stila. Veliki šank u dnu kafane, dio sa stolovima i stolicama i dugačak pult duž kafane , obložen zid ogledalima, davao je poseban ugođaj objektu. Gosti Željezarini intelektualci, novinari, književnici. Uvijek dupke puna sa ljubaznim uniformisanim konobarima i konobaricom sa borosanama na nogama.

Samoposluga kasnije mijenja namjenu u apoteku, a ostalo, ostalo je u ,,tarabama”.
Krajem sedamdesetih u Zenici se prave novi samački objekti. Uz zgradu GP Bosna pravi se samački na pet etaža sa garsonjerama od 40. kvadrata, sa ukupno 56. stambenih objekata. Ali ipak su tu porodični stanari sa domarom Mišom u prizemlju koji vodi računa o vodovodnim instalacijama u zgradi a ujedno i javnom redu i miru koji je istaknut na vidnom mjestu u haustoru pod naslovom ,,Kućni red”.
Na drugom mjestu odmah do C-blokova pravi se samačka zgrada na šest spratova sa dva lifta gdje većinom dobijaju stanove -garsonjere oni koji su okusili blagodati stanovanja u C-blokovima.
A u ruski soliter naspram autobuske stanice useljava se DIT i E, i mnoštvo mladih parova generacije pedeset i neke….
Sve je to bila željezarska raja….

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: