zenicaonline@gmail.com

Slučaj Pamuk i podanički mentalitet

Nedovoljno priznat za sarajevske gradske vlasti: Orhan Pamuk
Nedovoljno priznat za sarajevske gradske vlasti: Orhan Pamuk
U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome šta stoji iza odluke gradske vlasti Sarajeva da se nobelovcu Orhanu Pamuku najprije dodijeli, pa potom oduzme titula počasnog građanina Sarajeva. Sagovornici su bili dva književnika iz Bosne i Hercegovine – Damir Uzunović, direktor izdavačke kuće Buybook iz Sarajeva, i Nedžad Ibrahimović, profesor Filozofskog fakulteta u Tuzli. Bilo je riječi o tome da li je titula počasnog građanina oduzeta Orhanu Pamuku po političkoj direktivi, da li je nalog došao iz vrha Stranke demokratske akcije ili iz Turske, šta znači obrazloženje gradske vlasti da Orhan Pamuk nije ništa učinio za Sarajevo pa je zato promijenjena odluka, da li je odnos prema Orhanu Pamuku, koji je kritičar turskog režima, izraz podaničkog mentaliteta, kakvu je štetu ovaj skandal nanio Sarajevu, kakav je odnos turske vlasti prema književnicima i umjetnicima koji kritikuju Erdoganov režim, koliki je uticaj Turske na politička i kulturna zbivanja u Bosni i Hercegovini, kao i o tome da li vladajuća Stranka demokratske akcije očekuje da Turska Bošnjacima bude ono što su Srbija i Hrvatska bosanskohercegovačkim Srbima i Hrvatima.
 

Omer Karabeg: Gospodine Uzunoviću, povod za razgovor je skandal koji se dogodio u vezi sa čuvenim turskim piscem i nobelovcem Orhanom Pamukom koga je vaša izdavačka kuća Buybook predložila za počasnog građanina Sarajeva. Komisija za izbor i imenovanja Gradskog vijeća Sarajeva najprije je Orhanu Pamuku jednoglasmo dodijelila titulu počasnog građanima, da bi mu je poslije toga oduzela. Da li je to urađeno po direktivi?

Damir Uzunović: To je zaista skandal koji je odjeknuo širom svijeta, čak su i turski mediji pisali o tome. Ta komisija je najprije izglasala sa 7:0 da Orhan Pamuk dobije titulu počasnog građanina Sarajeva, a zatim su po direktivi – jer ne može biti drugačije – četiri člana te komisije, dva nezavisna i dva iz vladajuće partije, odlučili da mu se ta titula ne dodijeli, jer navodno Orhan Pamuk nije ništa uradio za Sarajevo. Jasno je da su ta četiri člana komisije donijela takvu odluku misleći da će tako udovoljiti aktuelnom turskom režimu. Ja, međutim, stalno govorim da turska vlada nema ništa protiv Orhana Pamuka na svjetskom planu. Kod kuće ga i ne moraju voljeti, ali on je jedan od najuticajnijih svjetskih pisaca i u isto vrijeme jedan od najčitanijih turskih pisaca čije knjige u svijetu izlaze u milionskim tiražima. Turska vlada je toga svjesna i daje milione da se Pamukova djela prevode na svjetske jezike. Dakle, nekoliko miliona eura turski građani preko turske vlade ulažu u prevođenje knjiga Orhana Pamuka da bi ono što on piše došlo do najudaljenijih dijelova svijeta. A članovi gradske Komisije za izbor i imenovanja ponašali su se zapravo podanički. Mislili su da Pamuk nije dobar za Turke, pa ako za njih nije dobar, onda nije ni za nas.

Gore od skandala

Nedžad Ibrahimović: Mi živimo u društvu koje je doista podaničko, a podanik je uvijek spreman da svome vladaru ponudi više nego što ovaj od njega traži – kako bi legitimirao svoju podaničku poziciju. Ovde se ne radi o tome kakav je odnos turskih vlasti prema Orhanu Pamuku, već o jednom signalu koji se iz Sarajevu upućuje – ne vlastima u Turskoj – nego ljudima u Bosni i Hercegovini. Njima se poručuje – pazite šta radite, ako vam možemo zabraniti da nagradite Orhana Pamuka, onda možemo da vam zabranimo i da mislite svojom glavom. To nije direktiva iz Turske, već direktiva naših vlasti. Bosansko društvo je postalo podaničko društvo, naše politike su podaničke politike, mi ovdje nemamo nikakav sistem vrijednosti. Mi smo već toliko duboko potonuli – da je pitanje može li se još dublje pasti. To što su Baybook i grupa intelektualaca i pisaca oko te izdavačke kuće predložili – bio je pokušaj da se pošalje poruka Evropi, svijetu, pa i piscima da neko ovdje čita, a mi znamo da se zapravo u Bosni i Hercegovini ne čita. Ne čita se ni Orhan Pamuk. Ovo što se desilo sa Pamukom za mene nije skandal, to je nešto još gore. To je sramota koju svaki normalan čovjek osjeti kad pročita takvu vijest. To je nešto što nas okružuje, mi živimo u takvom društvu.

Omer Karabeg: Šta znači obrazloženje Komisije da Orhan Pamuk nije ništa učinio za Sarajevo, pa je zato promijenjena odluka?

Damir Uzunović: Morali su dati neko obrazloženje, pa su izabrali jedno od glupljih. Pitaju se da li je Orhan Pamuk nešto uradio za Sarajevo, kao da je ovaj grad samo njihovo vlasništvo. Londonski Gardian je objavio tekst u kome se govori o sramotnoj odluci gradske vlasti. Orhanu Pamuku je poslana poruka da nije dobrodošao u Sarajevo. Buybook je njegov ekskluzivni izdavač i mi ga već dugo vremena zovemo da ponovo dođe u Bosnu i Hercegovinu. On je već jednom bio u Sarajevu 2007. godine za vrijeme Evropskih književnih susreta. Trebalo je ponovo da dođe 2014. godine povodom stogodišnjice Sarajevskog atentata, ali je bio spriječen. Konačno smo se dogovorili da krajem marta ove godine dođe u Sarajevo i počne da radi na scenariju o čuvenom ratnom koncertu Sarajevske filharmonije u razrušenoj Vijećnici, kojim je dirigirao Zubin Mehta. Tom prilikom trebalo je da bude proglašen za počasnog građanina, ali Komisija je, eto, saopštila da on nije ništa učinio za Sarajevo. To je zaista najgore moguće opravdanje koje su ta gospode mogla da smisle. Žao mi je što u medijima nisu objavljena imena onih članova Komisije, koji su pored predsjednika te komisije Velije Katice, glasali da se promijeni prvobitna odluka o dodjeli titule počasnog građanina. Oni su ostali u sjeni, kao da nemaju svoje mišljenje, kao da je to zaista bila direktiva. I sada se ponašaju u stilu – ne pitajte mene, ja ne znam ništa. Njih treba pitati šta oni misle i kakve mi to probleme imamo s nobelovcima.

Amanet Alije Izetbegovića

Pazite šta radite, pazite koga ćete nagrađivati – to su poruke koje turska vlast i njeni podanici u Bosni i Hercegovini pokušavaju da pošalju.
Nedžad Ibrahimović

Nedžad Ibrahimović: Ja to pokušavam smjestiti u širi kontekst. Nije to samo jedan eksces u kulturi, nama se pokušava nametnuti društvo koje treba da liči na tursko. Znamo na koji je način i kome predsjednik Alija Izetbegović ostavio u amanet Bosnu i Hercegovinu. To je pokušaj uspostavljanja kulturnog i političkog islama i nastojanje da se ućutka onaj mali broj ljudi u Bosni i Hercegovini koji još uvijek misle svojom glavom i ne boje se reći ono što misle. Turska je moćna država, ali se treba prisjetiti šta se danas dešava u toj zemlji i na koji način naši poltroni i podanici pokušavaju to prenijeti u Bosnu i Hercegovinu. Orhan Pamuk u Turskoj nije zabranjen niti proskribiran, nije pod direktnom političkom kontrolom, ali nije baš ni omiljen. On je tvrdio da Radnička partija Kurdistana nije militaristička organizacija i to mu Erdoganova vlast teško oprašta. U Turskoj danas na stotine novinara sjedi u zatvoru bez ikakve optužnice. Šest novinara je osuđeno na doživotnu robiju. U zatvoru je bio i Deniz Yucel, njemački državljanin turskog porijekla koji piše za njemačke novine. Nedavno je oslobođen na intervenciju njemačkog ministra unutarnjih poslova. Pazite šta radite, pazite koga ćete nagrađivati – to su poruke koje turska vlast i njeni podanici u Bosni i Hercegovini pokušavaju da pošalju. Mi smo podaničko društvo i ovdašnji podanici su spemni da kleknu i saviju glavu pred gospodarom mnogo niže nego što smo u stanju da zamislimo. Ovo što se danas dešava sa Pamukom je jedan od tih primjera. Sutra će biti neki drugi. Znate kako ti ljudi razmišljaju – bolje da dobijemo polovne tramvaje ili možda i autoput, što je, naravno, politička ubleha, nego da nagradimo Orhana Pamuka. To su te male, sitnošičardžijske politike koje će u Bosni i Hercegovini još dugo trajati.

Omer Karabeg: Da li je skandal sa Pamukom nanio štetu Sarajevu? Za Sarajevo se u svijetu zna, u Sarajevo su za vrijeme opsade dolazili mnogi intelektualci i podržavali ga. I sada odjednom stiže vijest koja je potpuno suprotna duhu Sarajeva.

Nedžad Ibrahimović: Mislim da ljudi na Zapadu znaju o čemu se radi – da je riječ o pokušaju premještanja turske politike u Bosnu i Hercegovinu. To je priprema terena za sasvim drugačiju politiku i ideologiju. Treba se sjetiti jednog događaja na osnovu koga smo mogli predvidjeti šta će se dogoditi sa Pamukom. Krajem pretprošle godine donijeta je odluka da se Plaketa grada Sarajeva dodijeli profesoru Aliju Lafciogluu sa Bosna Sema univerziteta u Sarajevu, pa je poslije, na intervenciju gradonačelnika, ta odluka promijenjena da se navodno ne bi kvarili odnosi sa Turskom. Dakle, jasno je o čemu se radi. Nisu naše poltronske, interesne skupine nepoznate u Evorpi. Ali nije najgore to što je Sarajevu nanijeta šteta, Sarajevo će to preživjeti, najgore je ono što se iza brda valja. Bojim se da se i nama ne dogodi ono što se dešava u Turskoj – da dobijemo turski politički sistem, da dobijem Putinov sistem. Bojim se da ovdje jača podanički mentalitet s kojim je ova zemlja živjela 300 i više godina pod turskom vlašću i okupacijom.

Podanici

Omer Karabeg: Koliki je uticaj Turske na kulturna zbivanja u Bosni i Hercegovini?

Orhanu Pamuku je poslana poruka da nije dobrodošao u Sarajevo: Damir Uzunović
Orhanu Pamuku je poslana poruka da nije dobrodošao u Sarajevo: Damir Uzunović

Damir Uzunović: Kad je riječ o promoviranju Turske sve aktivnosti idu preko Ministarstva kulture, koje ima jako velika sredstva da promiče tursku kulturu svuda u svijetu, pa naravno i u Bosni i Hercegovini. Ne vidim da se turska kultura drugačije promovira u Bosni i Hercegovini nego u Finskoj, Norveškoj ili Albaniji. Oni finansiraju i prevode autora koji su protivnici turskog režima. Pomenuću imena nekoliko autora koje turska vlada pomaže, kao što pomaže Pamuka, a oni su oštri kritičari turske vlasti, možda i više nego sam Orhan Pamuk. Turska vlada plaća prevode dijela tih autora na svjetske jezike. Među njima su i tri žene, oštre kritičarke režima – Asli Erdogan, Ece Tumelkuran i Elif Šafak. To su tri sjajne autorice i turskoj vladi ne predstavlja problem da njihova djela promovira u inostranstvu.

Nedžad Ibrahimović: Direktni uticaj Turske na kulturna zbivanja u Bosni i Hercegovini je skoro nikakav, ali je evidentan na politička zbivanja. To je sasvim jasno. Član Predsjedništva BiH je vrlo rado viđen u Turskoj, pogotovo u vladajućim krugovima. Kolega Uzunović kaže da tursko Ministarstvo kulture pomaže prevođenje pisaca na strane jezike koji su protivnici režima. Oni možda žele da se u inostratsvu stekne utisak da oni nemaju ništa protiv Asli Erdogan ili Elif Šafak, ali šta je sa ljudskim pravima u Turskoj. Mi u PEN centru BiH redovno dobijamo izvješća o tome da su ljudska prava i sloboda govora u Turskoj temeljno narušeni. Studenti se hapse zbog tvitova, stotine studenata je u zatvoru zbog onoga što su napisali na društvenim mrežama, preko stotinu novinara sjedi u zatvoru bez ikakve optužnice. A turski zatvori su strašni. Na Univerzitetu u Tuzli, na Odsjeku za turski jezik predavali su profesori koji su dolazili iz Turske. Oni su naše studente nagovarali da petkom svi skupa idu na džumu. Dakle, prekida se nastava i studenti i profesori idu na molitvu. I to se ne radi na privatnom, nego na državnom univerzitetu Bosne i Hercegovine. Mislim da se sada to više ne radi, s tim se prestalo, ali očigledna je želja Turske da utiče na politički sistem u BiH, a preko njega i na kulturu. Postoji širok krug ljudi koji na to pristaju, pogotovo oni koji su okupljeni oko SDA. Kada igra turska reprezentacija mladi ljudi nose turske zastave po Sarajevu, Mostaru, Zenici. To je ozbiljan utjecaj kojem se naš podanički mentalitet rado prepušta.

Uzaludna nada

Ne vidimo da Turska na globalnom planu brani bosanske interese
Damir Uzunović

Damir Uzunović: Turska je zemlja u kojoj pedeset posto ljudi vlada nad onih drugih pedeset posto koji su protiv vlasti. Ja često idem u Tursku, tamo imam dosta prijatelja i znam da je tako. Ali oni koji vladaju toliko su dominatni da posmatrač sa strane stiče utisak da čitava Turska stoji iza njih. A nije tako, to je pogrešan utisak. Što se tiče Bosne i Hercegovine, meni je jasno zašto se tako ponaša vladajuća bošnjačka partija. Oni u Turskoj traže neku vrstu zaštite, jer bosanskohercegovački Srbi i Hrvati imaju zaštitu u svojim matičnim zemljama. Nadaju se da će ih odbraniti neko ko je ovdje nekada vladao. Mislim da griješe, jer ne vidimo da Turska na globalnom planu brani bosanske interese. To su uzaludna očekivanja, ali bojim se da ta imaginarna veza sa Turskom neće prestati. Mislim da je tu riječ o naivnosti. To je ono kad jedan očekuje da će nešto dobiti, a drugi mu to ne daje.

Omer Karabeg: Gospodine Ibrahimoviću, mislite li i vi da vladajuća SDA vidi u Turskoj ono što su Zagreb i Beograd za bosanskohercegovačke Hrvate i Srbe?

Čisto podaništvo prema Turskoj: Nedžad Ibrahimović
Čisto podaništvo prema Turskoj: Nedžad Ibrahimović

Nedžad Ibrahimović: To je jasno, ali mi nisu jasni vodeći ljudi iz SDA koji tako misle. Ne znam uopće kako bih to razumio drugačije nego kao čisto podaništvo prema Turskoj. Da ne bude zabune, Turska je velika država, zemlja sa velikom istorijom i bogatom kulturom, ali pokušaj prenošenja sadašnje vladajuće turske politike i ideologije u Bosnu i Hercegovinu neće našoj zemlji donijeti ništa dobro. Toga se bojim. I da spomenem još jedan slučaj. Ne znam da li ste čuli za kurdistansku mladu slikaricu Zehru Dogan koja je prošle godine u Turskoj osuđena na dvije godine i 10 mjeseci zatvora zbog toga što je naslikala ruševine grada u kome su živjeli Kurdi, a koji je turska vojska spalila i uništila. To je, nažalost, ružno lice današnje Turske, koje se pokušava implementirati u ružno lice Bosne i Hercegovine.

About the Author

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: