zenicaonline@gmail.com

Gradski park u Zenici

 

Piše: Kolekcionar 52, Ibrahim Emić

 Prođe skoro jedno stoljeće od obnove Gradskog parka, a od kada postoji? Vjerovatno je star koliko i Željezara, koliko KPZ ili možda Rudnik? Onih koji bi to mogli posvjedočiti odavno već nema. Ali ima vremena da se možda zenički park obnovi, da mu se vrati sjaj nekog vremena barem iz prošlog vijeka.

Šta kaže historija? Prvi svjetski rat i poslije njega stagnacija u izgradnji i proširenju grada koja je uvjetovana stagnacijom u proizvodnji zeničke industrije. Nekako je išlo jedno sa drugim. Iako nacionalizovana, Željezara Zenica ne popravlja stanje u gradu i ne doprinosi njegovoj modernizaciji , ukoliko izuzmemo izgradnju hotela Kasina i Rudarskog doma, što je bilo sve u periodu do 1935.godine.

Tada dolazi do nagle izgradnje Željezare što povlači za sobom i izgradnju oko Parka.

Zajedno sa tom izgradnjom obnavlja se i Park što Zenici daje izgled modernog industrijskog naselja.
Što iz budžeta Grada, što od priloga građana pravi se Hrvatski dom koji zauzima dio parka. Njegova namjena je bila da se sva hrvatska društva okupe na jedno mjesto. Organizovane su donatorske pozorišne predstave u cilju prikupljanja dobrovoljnih priloga . ,,Hrvatska žena” i ,,Hrvatski radiša” imali su nekoliko stotina članova. Kulturno- prosvjetno društvo ,,Napredak” takođe je imalo jedan ogranak pjevačkog društva ,,Zvečaj”.

Sve je to bilo prije Drugog svjetskog rata, a onda se u toj zgradi osniva Dom kulture sa svojim sadržajima. Mnogi Zeničani i Zeničanke rekli su sudbonosno ,,DA” na prvom spratu Doma kulture prethodno se upoznavši u kafani DK, u ljetnom disku u bašti DK, ili u parku koji ga je okruživao.
A možda su se upoznali u kinu Central čija se sala prostirala duboko u  prostor Zeničkog parka.

Kino ko’ kino, rekli bi mnogi. Ali ovo ima svoju priču. Na vrhu sadašnje Školske ulice, tridesetih godina izgrađene su dvije lijepe zgrade, Hotel ,,Balkan” i zgrada u kojoj je bila smještena gostionica porodice Franulić, sadašnje kino ,,Central”. Otac i dva sina koji su imali zubarske zanate dobro su radili sve dok se nisu počeli pribojavati jake konkurencije obližnjeg Hotela ,,Balkan”. Franulići odluče da promijene namjenu objekta i od kafane da naprave kino. Zenica je tada imala osam do deset hiljada stanovnika sa tradicionalnim načinom života što je bio rizik za takav poduhvat. Ipak se rizik isplatio. Mnogi posjetioci su tada prvi puta vidjeli more, istina na filmu, i izlazili su iz kina u nevjerici.

Franulići su bili porijeklom iz Dalmacije pa su i kino nazvali Kino ,,Jadran” , kino koje im je davalo manju zaradu od kafane ali veći ugled u gradu.
Kino poslije mijenja ime u Kino ,,Central” koje je ostalo poznato po prikazivanju festivalskih filmova zahvaljujući preduzeću ,,Ekran” i njegovom direktoru Edhemu Dokazi.

Ova generacija koja je gledala prve filmove u Kinu ,,Jadran”, bila je i generacija koja je išla u školu koja se također nalazila u krugu parka. Prva osnovna škola u koju su išla djeca čak sa drugog kraja Zenice, sa Meokušnica, Jalije, Odmuta. Išlo se kroz bašte uskim stazama da bi se došlo do škole. Pored te škole bila je jedino Katolička škola, poznati ,,Kloster”, škola koja se također nalazila blizu parka samo na suprotnoj strani odmah do Katoličke crkve.
Škola kasnije mijenja namjenu u Trgovačku školu, školu gdje su se mnogi Zenički trgovci školovali, a danas je to Srednja muzička škola.

Niže škole zeničko porodilište koje radi sve do početka šezdesetih godina kada se izgradnjom moderne bolnice sve ove bolničke ustanove rasute po gradu smiještaju na jedno mjesto, bolnicu u Crkvicama. Šahovski klub Zenica useljava se u prostorije starog porodilišta gdje i dan danas okuplja mnogobrojne šahiste grada.

Zgrada SDK i niz privatnih kuća okružuje Zenički park, sve do nekadašnje Rudničke bolnice. Taj red kuća bio je uglavnom stambene namjene što nije bio slučaj sa redom kuća od ,,Hrvatskog doma” prema Katoličkoj crkvi, kuća koje su se dobrim dijelom ,,uselile” u Gradski park.

Selimova slastičarna, obućarska radnja Pere Popovića, kuća Begičevića, kuća Zdene Grgića” Krvavčeva kuća…Direkcija preduzeća ,,Put”, ,,Zdravljak” čija je namjena bila pružanje usluga Rudarima i Željezarcima. Upravo taj ,,Zdravljak” inicirao je izgradnju ,,Ekspres restorana ” odmah preko puta ovih objekata.

A park? Park je ostao tamo gdje je i bio prije skoro pa jednog vijeka. Malo mu je prostora ,,ukrala” Osnovna muzička škola ali nije narušila njegov izgled.
Imao bi gradski park mnogo toga ispričati kao što bi i autor ovih redova mogao ispričati svoj dio, kao što bi mnogi Zeničani, mnoge generacije mladih mogle ispričati svoj dio priče o Gradskom PARKU!!!

 

 

About the Author

Related Posts

  1. Mirsad Đulbić

    Ima još podosta živih, koji se sjećaju izgradnje parka. Ja sam jedan od živih svjedoka, jer sam stanovao tik uz sadašnji park, a tada bašte.
    Dakle, nije bila nikakva obnova, jer su to bile parcele na kojima se uzgajalo povrće i nešto sitnog voća, najviše ribizle.
    Bile su odlične paprike i paradajz jabučar.
    Park je konačno dobio svoju osnovnu fizionomiju 1956. godine. Radovi započeti krajem 1954. godine.
    Zaključak: nije park toliko star i nije nikada prije 1956. godine na tom mjestu bio park. Postoje i brojne fotografije, koje to dokazuju, osim ove moje priče.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: