zenicaonline@gmail.com

Zeničke ,,provale” ll dio, (na zahtjev čitalaca)

 

Piše: Ibrahim Emić/Kolekcionar52

Važno je započeti, baš kao što je jedna marka bila dovoljna da se popije i po nekoliko pića u kultnoj ,,Plehari”, marka koja je služila kao ulaznica u birtiju, ujedno marka za prvo piće. Ostala su pića dolazila sama po sebi….

Sjećam se jednog druga iz Zenice. Otišao on na par mjeseci u Zagreb da zaradi malo para i kada se vratio, jarani ga pitaju gdje je bio, a on će ti: -Dopeljal sam se vlakom iz Zagreba. -Šta si radio tamo? -Otvoril sam si obrt u Zagrebu.
U Zenici se u to doba nije mogao čuti takav ni sličan jezik, jer sva sredstva informisanja služila su se tadašnjim službenim jezikom. Svako se trudio da se i izražava tako jer smatralo se to urbanim izražavanjem. Ali bilo je šaljivdžija koji su namjerno iskrivljavali riječi što je kod naivnih izazivalo podsmjeh i često ispravljanje tih riječi, što je izazivalo buru smijeha prisutnih koji su znali za tu foru.

-Imam ,,insekt” da će se to desiti! I neko naleti, -Ne kaže  se insekt, nego ,,instinkt! , ali već je gotovo, smijeh do suza.
-Meni komisija nije dala kredit za dogradnju, a ja sam ih častio sa ,,puhovanim šnicnama”, čula se žalba na jednom radničkom savjetu.

-Dragi sine Kenane šta ti rade od babe, i napusti partijski sastanak ne mogavši da trpi kritiku kolega.
-Pojede Seno pitu! Čulo se iz zadnjih redova kada se održavao zbor radnih ljudi ne bi li predsjedavajući skratio tačke dnevnog reda  jer Seno je njegov sin koji neće dugo čekati pored vruće pite. Aludiralo se na ono čuveno: Hakija čopa pitu!…ono čuveno kada se i na utakmicama to moglo iz publike čuti na negodovanje ,,Hakije” kojemu nije bilo tako ime.
Jer ,,Hakija” je posjećivao skoro svaku utakmicu.
Takve i slične riječi brzo bi se prenosile u zeničku čaršiju i bile su omiljena tema među rajom. A događaji sa ljetovanja bila su također omiljena tema.

Išlo se u Duće kod Omiša na ljetovanje. Struktura, djeca i omladina. Osoblje, svi iz Zenice. Akteri fore dvojica mlađih u bijelim potkošuljama i crnim šorcevima i jedan stariji u bade mantilu koga su ,,pozajmili” sa plaže. Ovaj stariji liči na Parlova, tako su ga i zvali. Onako trčkarajući oko ,,Parlova”, glumeći sparing partnere, ulaze u hotel u Omišu i traže salu za trening ,,Parlova”. Recepcionerka zove upravnika a ovaj im ljubazno reče da je naj bliža sala u Splitu, na što će ,,Parlov” svojim sparing partnerima: -Momci, laganim tempom do Splita!, i ležerno istrčaše i uputiše se u pravcu Splita.

U to vrijeme kružila je priča da je Čkalji, poznatom BG glumcu bilo zabranjeno da ide na sahrane. Samom svojom pojavom je izazivao smijeh prisutnih, ljudi se nisu mogli suzdržati. Tako je bilo i u Zenici kada se sretnu ljudi koji su bili skloni tim forama i fazonima.

-Otkad ikad pada snijeg. Bosnu je prekrio debeli ledeni pokrivač tako da ribe ne mogu udisati svjež zrak. Joj majko moja dal imaš nacjepanih drva!, pisao je pismeni rad novopečeni gimnazijalac sjedeći u toploj učionici nove gimnazije i posmatrajući te zime, godine 1966, zaleđenu rijeku Bosnu. U jednom trenutku se sjetio da nije to jutro nacijepao drva za vatru.

-Krenem ja na put, priča nam vozač iz pogona Saobraćaj ŽZ vozeći nas na teren u krečanu u Ševarlijama, -Evo idem ovim kamiončićem. Žena mi spremila maslanicu, nije je izvadila iz tepsije nego onako cijelu, još na nju narezala sudžuke i travničkog  sira da mogu jesti i kad vozim. Vozim ti ja tako i malo malo rukom dohvatim onako pipajući komad maslanice a zajedno sa njom i sira i sudžuke, malo zalijem vodom koja je u flaši nadohvat ruke i u jednom trenutku pipam, pipam , a ono već prazna tepsija. Pogledam tablu kraj puta,  vidim piše Žepče na tabli. Ko će izdržat do Novog Sada, braćo moja mila!

-Kada si kod Žepča da ti ja ispričam za jednog mog jarana , preuze riječ kolega iz kamiončića, -Evo prošli smo Topčić polje. Taj moj jaran upoznao u Zenici jednu curu iz Topčić polja, i prilikom upoznavanja je pitao jesi li iz centra ili iz okoline Topčić polja?

To je onaj isti što se žalio da mu je hladno u majici iako ju je platio 80.maraka.-Bio sam ja , razveza se priča u kamiončiću, u Njemačkoj dva mjeseca. Radili na gradilištu, prenosili nekakve daske za šalovanje. Išao sa jednim tipom iz Crkvica. Ja nosim dvije daske a on jednu. Upita ga poslovođa što on nosi stalno po jednu dasku a ja dvije, snađe se brzo: -On ne voli hodat!

-Tako je onaj Bašić, brat od onog bravara bio regrutovan u Školu rezervnih oficira i nakon par mjeseci obuke prebaciše ga u pješadiju jer nije mogao izvršavati, ili nije htio , vojne norme koje su bile zahtjevne. -Završit ću ja tu školu kod privatnika, rekao je oficirima koji nisu mogli shvatit taj zenički humor. Kasnije je vojnicima govorio da studira narodne običaje, smjer trutovi, a ovi mu povjerovaše. Još im reče da taj smjer jedino ima u ispostavi fakulteta u Busovači i da mu je najdraža praktična nastava kada na vježbama buše makarone sa gumenim ekserima.

-Jeste li vidjeli u onoj slastičarni onaj natpis, Čast svakom veresije nikom! , a pored Zabranjeno sjedit nako!
-Jest vala, u Zenici te ništa ne može iznenadit, eno onaj mali buco iz mog komšiluka ponavlja prvi razred osnovne, ja ga pitam što, a on kaže mrzila ga učiteljica. Gdje će ga mrzit onakvog simpatičnog, šta li će tek kasnije biti. Ko li će ga tad mrziti.

-Vidiš onaj poslovođa iz kovačnice kad je došao iz Krajine u Zenicu, i vidio voz, povikao je: Djeco eno kućice na točkovima! I zato ga sad zovu ,,kućica”.

-Jesi li bio neki dan u restoranu VP, kad se ona dva nemilska zeta svađaju. Jedan kaže da mu je punac kompozitor, vozi kompoziciju, lokal od Nemile do Zenice. I još kaže da najviše potroši para u tom lokalu.
-I u Željezari se svašta izdešavalo. Onog uhvatili na kapiji da iznosi šalter, a on će ti portiru: -Nemoj Kadriću matere ti!, kao da mu Kadrić oprosti.

-A onaj ih je prešao sa tačkama kad je na njih natovario travu, stražar mu naredi da istovari travu u krugu Željezare, on to i učini i sa željezarskim tačkama ode kući. A za mlin za kafu da i ne pričam…

-Podsjeti me ovaj put prema Doboju. Sjećaš li se onog Macana, priča da je vozio cisternu sa mlijekom u Zeničku mljekaru. Kaže dok dođe do Zenice u cisterni bude pavlaka, samo je prepakuju i prodaju. Valjda od onog truckanja po ovom putu.

Prođoše godine…Buvljak na Pišću, nema tezgi, roba po zemlji poredana. Čovjek prodaje električnu grijalicu. Dvojica prilaze da je kupe. Nemaju je gdje isprobati, redukcije struje po deset dana traju. Diskusija gdje bi je mogli isprobati i ideja da je probaju na utičnici koju prodaje čovjek odmah tu. Utičnice su poredane po zemlji i na opasku ima li grijalica uzemljenje, pošto su i utičnice na zemlji, konstatovaše da je sve regularno uz čudan izraz lica prodavača grijalice.
S druge strane čiča prodaje gitaru : -Evo dobre gitare, ima sve žice samo se ne vide…

Nema više Nezira iz Gračanice, nema restorana VP, nema bonova za topli obrok, ali ima Zeničkog humora, samo ga treba prepoznati, i treba stanovati u centru, poželjno oko Zeničanke, a ne kao ja kada krenem iz ulice Moše Pijade prema čaršiji, pa me komšija pita gdje ćeš, a ja mu kažem, odoh u Zenicu!!!

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: