zenicaonline@gmail.com

Maja Gačić: “Odlazak u mirovnu misiju je bila dobra odluka”

 

Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta „Jačanje institucionalnih kapaciteta kroz širenje iskustava učesnika u mirovnim misijama“, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali s gospođom Majom Gačić, narednicom u Policijskoj stanici Teslić. Po završetku policijske akademije, gospođa Gačić se priključila policiji Republike Srpske gdje radi 14 godina. Iako je bila učesnik mirovne misije u Južnom Sudanu, ima ambiciju da ponovno učestvuje u nekoj od misija. S njom smo razgovarali o iskustvu koje nosi iz prve misije, pripremama koje su joj pomogle za angažman, kao i poteškoćama i prednostima boravka u misiji.

Gdje ste i koliko dugo bili u mirovnoj misiji i kakvo je Vaše generalno iskustvo?

U periodu od 05. avgusta 2013. do 05. avgusta 2015. godine bila sam pripadnica bosanskohercegovačkog kontigenta u mirovnoj misiji Ujedinjenih naroda (UN) u Južnom Sudanu. Prvih sedam mjeseci boravila sam u bazi UN u mjestu Bentiu Unity State na sjeveru Južnog Sudana, a zatim sam, nakon što je polovinom decembra u Južnom Sudanu počeo rat, evakuisana u Jubu, glavni grad Južnog Sudana. U Jubi sam radila dva mjeseca u UN bazi na zaštiti civilnog stanovništva, zajedno s ostalim komponentama UN misije, nakon čega sam se vratila u Bentiu, a potom u aprilu 2014. godine, ponovo dobila premještaj u Jubu, gdje sam ostala do kraja mog mandata. Odlazak u mirovnu misiju je bila dobra odluka, iako je bilo teških trenutaka, dana kada želite sve da napustite i da idete kući jer ste preumorni ili ne vidite napredak. Međutim, uz pomoć i podršku ljudi koji se nalaze zajedno sa vama u misiji, prebrodite taj period i nastavite dalje. Mogu reći da sam vrlo zadovoljna svojim angažmanom i radom u misiji i to su prepoznali moji nadređeni od kojih sam dobi1a dobre ocjene i pozitivan izvještaj.

 

Koji su Vam oblici formalne i neformalne pripreme za mirovne misije najviše pomogli tokom angmana?

Kao prvo, da bi ste uopšte bili jedan od kandidata koji mogu aplicirati za učešće u mirovnim misijama, morate  imati minimum 8 godina radnog staža u policiji, odobrenje od nadređenih, u mojem slučaju komandira policijske stanice, načelnika policijske uprave kao i ministra unutrašnjih poslova, da uđete u proceduru i postanete kandidat. Uslov je, također, da položite test iz engleskog jezika i poznajete rad na računaru, nakon čega vas ministarstvo ili agencija, zavisi gdje ste zaposleni, predlažu da pohađate dvosedmični kurs predmisione obuke za UN policiju u Centru za obuku za operacije podrške miru u Butmiru. Nakon završene obuke, ukoliko položite test i dobijete certifikat da ste uspješno završili obuku i preporuku da ste sposobni za učestvovanje u mirovnim misijama, možete da aplicirate za neku od mirovnih misija u kojoj BIH ima svoje kontigente. Moram istaći da pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) koji žele da idu u mirovnu misiju, imaju izuzetnu pomoć i podršku Odjeljenja za međunarodnu saradnju, kabineta ministra MUP RS, kao i samog ministra gospodina Dragana Lukača. Što se tiče neformalne pripreme, morate biti svjesni da idete u područje, odnosno zemlje, u kojima su ekonomski, socijalni, politički i bezbjednosni uslovi izuzetno teški. Meni su najviše koristili savjeti kolega koji su bili prije mene u Južnom Sudanu, što mi je pomoglo da shvatim šta je naš zadatak u mirovnoj misiji i šta možemo da očekujemo kada je riječ o uslovima života u toj zemlji.

 

Opišite nam Vaše dnevne radne zadatke tokom trajanja misije?

Svaka UN misija ima svoj mandat i u mandatu su tačno precizirani poslovi i zadaci svih komponenata koje učestvuju. Po dolasku na područje misije, bila sam raspoređena u UN Bazi u Bentiu kao policijski savjetnik, gdje sam zajedno s ostalim pripadnicima UNPOL-a svakodnevno radila na savjetovanju i treniranju lokalne policije Južnog Sudana, s ciljem da ih naučimo kako da obavljaju osnovne policijske poslove i zadatke.

Kada je počeo rat u Južnom Sudanu, osnovni zadatak misije je postao zaštita civilnog stanovništva, koje je pomoć potražilo u bazama UN-a širom Južnog Sudana. Samim tim u početku krize, zadatak UNPOL-a je postao zaštita civila koji su se nalazili unutar UN baza, a mi smo kao učesnici morali organizovati straže na ulazima u bazu i vršiti patroliranje kroz dio kampa gdje su smješteni civili. Nakon premještaja u Jubu, 9 mjeseci sam radila u UNPOL timu koji je bio zadužen za zaštitu civila, prvo kao zamjenik tim lidera, a kasnije i kao tim lider. Moj zadatak bio je održavanje sigurosti unutar samog kampa, zaštita UN imovine koja se nalazila u tom dijelu, kontrola lica koja su ulazila u kamp, pružanje pomoći svim civilnim organizacijama koje su radile unutar kampa te slanje izvještaja o bezbjednosnoj situaciji i preduzimanju mjera i radnji. Nakon toga, bila sam oficir za vezu sa UN vojnim i civilnim organizacijama koje su provodile UN mandat u Južnom Sudanu, kao i sa mnogobrojnim nevladinim i humanitarnim organizacijama, koje su svakodnevno obavljali poslove iz svog djelokruga unutar kampova, kao što su podjela hrane, pružanje medicinske pomoći, izgradnja smještaja, škola, ambulanti i slično.

Koje su to prednosti i poteskoće boravka u mirovnoj misiji?

Prednosti učestvovanja u mirovnoj misiji su višestruke. Prije svega, naučite da radite i razmišljate na sasvim drugačiji način od načina na koji vršite dužnost u BiH i u mirovnoj misiji. U mirovnoj misiji, vi ste savjetnik kojeg lokalna policija može, a i ne mora da posluša, jer ne postoji način da vi natjerate nekoga da prisustvuje treningu ili da posluša vaš savjet šta i kako bi trebalo uraditi u određenim situacijama ili na koji način da zaštitite 10 ili 10.000 civila koliko ih je bilo u UN kampovima, bez oružja i kako da izbjegnete da vas ti isti civili ne napadnu tokom dužnosti. Prednost učešća u misiji je što upoznajete kolege iz cijelog svijeta, vidite njihov način rada i razmišljanja i radeći s njima unaprijedite engleski jezik, koji rijetko imamo priliku koristiti u matičnoj državi. Najčešće poteškoće sa kojima se susrećete u misiji, svakako su izuzetno teški uslovi za život, počevši od toga da boravite, odnosno živite u takozvanom kontejneru od 10m2. Niste u mogućnosti kupiti osnovne životne namirnice jer ih nema, a i one koje možete naći na pijaci, ili u prodavnicama koje postoje samo u Jubi, su vrlo skupe. Malarija također predstavlja najveći zdravstveni problem. Problemi sa kojima se susrećete su rasne, polne i društvene razlike, iako je osnovno pravilo UN-a poštivanje različitosti. Bilo je situacija u kojima vam kolege odbiju poslušnost iz razloga što ste žena, ili što ste niži po činu, iako u misiji u Južnom Sudanu u pravilu čin koji imate u svojoj zemlji nije značio bolju poziciju u samoj misiji, nego napredujete u skladu s vašim znanjem, radom i zalaganjem.

Šta ste naučili i koje su beneficije rezultat Vašeg angažmana u mirovnoj misiji?

Naučite da poštujete mišljenje, rad i životne navike drugih ljudi koji imaju drugačija kulturološka shvatanja, koji imaju daleko veće životne probleme od vas i uopšte, od zajednice u kojoj vi živite. Naučite također da radite i živite u skoro nemogućim uslovima, a moram reći da su čelnici misije bili izuzetno zadovoljni sa radom i zalaganjem pripadnika BIH kontigenta. Moram istaći da su velike predrasude kolega i sugrađana o nama koji odlazimo u misije, jer misle da smo mi tamo zaradili veliki novac, što je zapravo nemoguće zbog troškova života u misiji, smještaja, kao i putovanja kući. Rezultat mog agažmana u misiji je što sam uspjela da opravdam svoje učešće izvršavanjem svih zadataka koji su mi bili povjereni i da predstavim svoju zemlju na najbolji mogući način.

Koliko je prema Vašem mišljenju bitan angažman žena u mirovnim misijama?

Angažman žena u mirovnim misijama je vrlo bitan, uostalom, kao i u policijskim i vojnim strukturama u BIH, jer postoje poslovi i zadaci namjenjeni isključivo ženama. U zemljama poput Južnog Sudana, žene i djeca su najugroženiji sloj društva, seksualna eksploatacija, silovanja, djeca koja su regrutovana u vojsci su svakodnevnica. Zbog toga je vrlo bitno da imate žene pripadnike UNPOL-a koje će savjetovati lokalnu policiju šta da rade u slučaju da imaju ženu žrtvu silovanja ili ženu koja je seksualno eksploatisana. Također, ukoliko vam trebaju određene informacije iz lokalne zajednice, a imate područja u kojima je strogo zabranjeno da žene razgovaraju sa muškarcima, potrebne informacije će dobiti samo žena. Uostalom, u većini slučajeva žena će lakše razgovarati sa drugom ženom, pogotovo kada je nasilje u pitanju.

Šta mislite o položaju žena u mirovnim misijama i kakvo je Vaše lično iskustvo?

U mirovnoj misiji se polna ravnopravnost naročito poštuje. Najvažnije je da vi izvršavate zadatke koji su u vašoj nadležnosti bez obzira da li ste muškarac ili žena te da poštujete načela misije. Ja sam bila jedina žena vođa tima u kampu gdje su bili smješteni civili, i to ne zato jer sam žena, nego zato što sam svoje zadatke izvršavala vrlo dobro. Također, u samoj organizacionoj strukturi misije u Južnom Sudanu, žene su zauzimale visoke pozicije i ostvarivale izuzetne rezultate. Pripadnice BIH kontigenta su vrlo dobro radile posao za koji su bile zadužene, i više puta smo pohvaljene od strane menadžmenta misije, naročito za zalaganje u kriznom periodu, kada je određeni broj zemalja povukao svoje kontigente iz Južnog Sudana.

S obzirom na iskustvo stečeno u mirovnim misijama, koje su Vaše preporuke za buduće kandidate?

Najbitnije je da ste psihički i fizički spremni da radite i živite u uslovima koji su jako teški, da imate podršku prvenstveno porodice koja trpi jer ste odsutni, pogotovo ako imate djecu, ali i vaše organizacione jedinice u kojoj radite. Morate se navići na činjenicu da možda nećete promjeniti stanje koje ste zatekli u misiji, ali ukoliko uspijete steći povjerenje ljudi koje trenirate i savjetujete, da dođu na vaše treninge ili da sarađuju sa vama, ili spasite samo jedan život, uspjeli ste.

 

 

Mišljenja sadržana u ovoj publikaciji ne odražavaju obavezno i mišljenja Vlade Kanade

 

 

About the Author

Leave a Reply

%d bloggers like this: