zenicaonline@gmail.com

Stari zenički šnajderi

 

Piše Kolekcionar 52 /Ibrahim Emić

Bilo ih je zaista mnogo, i , svi su imali posla. Šivanje odijela, zimskih kaputa, hlača od štofa kupljenoj u ,,metraži”, kako su zvali prodavnice štofova, štofova u rolni koji su zauzimali mjesto u svakoj prodavnici tekstilne robe. Bile su i prodavnice isključivo štofova, Bahtijina kuća, Eva….Vrijedi spomenuti tadašnje majstore, majstore svog zanata koji su vrijedno radeći oblačili mnoge Zeničane. Jer gotova odjeća je bila konfekcijska i nije pratila modu koja se brzo mijenjala onako kako se mijenjala na zapadu. Uticaj rokenrola na tadašnju omladinu zahtijevalo je i praćenje mode koja je dolazila sa zapada. Kao što se muzika tako reći preko noći skidala sa Radio Luksemburga, tako su i Zenički krojači brzo skidali ,,šniteve” različitih modela odjeće. Štofovi su bili kvalitetni i dugotrajni pa su se odijela prekrajala ne dočekavši da se poderu. Od hlača za odrasle, za čas su se pravile manje hlače na kojima nije bilo primjećeno da je štof već upotrebljavan. Moher, kangar, diolen, tergal, samot sitni i krupni, čoha, žersej, tvid, juta, bili su samo neki od naziva tadašnjih štofova pomoću kojih su Zenički šnajderi davali krajnji izgled modela, da li hlača, kaputa midi ili maksi, dolame, odijela…Metar nula pet štofa duple širi, kupovalo se za hlače obično u prodavnici .

Šuger, vrsni Šnajder iz krojačkog salona kod Pozorišta. Dobio je nadimak po bokseru Šugeru jer se i sam u slobodno vrijeme bavio boksom. Oniži , sa ,,čičkavom” frizurom, nije štedio svoje znanje pa je mnoge naučio znanju krojačkom.
Nune, Izudin Omerović, sadašnji taksista, pokrivao je sa šnajderajom područje Blatuše. Pored šivanja Nune je bio i bubnjar u tadašnjim zeničkim muzičkim sastavima. Specijalnost su mu bile šivanje hlača kao i skraćivanje ili produživanje konfekcijskih hlača, jer teško je bilo potrefiti i širinu i dužinu fabričkih.

Jedno vrijeme u modi su bile hlače sa što nižim a širim pojasom, po mogućnosti jedno dugme na šlicu, gore toliko uske da su se jedva navlačile a od koljena prema dole naglo se širile u trapez koji je iznosio obično 27.cm.
Za taj model hlača pravi je majstor bio Hazim Alić-Grbica kako su ga zvali , oniži brkati šnajder koji je imao radnju u Zacarini više Sušića mlina, preko mostića, uz tunel. Tu mu je bila i porodična kuća a odmah lijevo uz stepenice prema tunelu omanja radnja koja je zadovoljava njegove krojačke potrebe. Poslije će Hazim preći u zanatski centar gdje će mu raditi i supruga, a brat mu Nihad će biti zadužen samo za peglanje hlača. Nihad je to radio poslije Željezarskog posla.

Kod Privredne komore, sada je tu buregdžinica, bila je radnja ,,Šetland”. Dva vrsna majstora šili su također pretežno hlače, ali hlače koje su bile krojene tako da su uske u struku, a nogavice su bile iste širine čitavom dužinom. I obavezne manžetne, manžetne koje su padale na bruks cipele ili cipele sa većom petom koje su tada bile u modi. Malo se duže čekalo ,,Kod Šetlanda”, a mjeru je majstor uzimao mušteriji sa obuvenim cipelama.

Ajanić -Aja kako su ga zvali, imao je čak i svoj bedž, jer bedževi sa različitim porukama bili su tada u modi, a njegov je gladio, ,,Šijte kod Aje”. Aja je imao radnju na Ravni, stepenicama pored Pravoslavne crkve na desnoj strani. Gledala je na ulaz u Pozorište. Aja je šio model uskih hlača, baš kao što su danas u modi, ali sa malim manžetnama i malo kraće da se vide čarape koje su bile jarkih boja a na stopalima obavezne espadrile. To je bio tada jedan modni sklad ako si htio biti u trendu. Aja je bio i vrsni stonoteniser.

Gaja, šnajder sa afro frizurom i pobornik rokenrola. Stanovao je u KPD zgradi Austrougarske gradnje u Sarajevskoj ulici. Tu je i započeo sa krojačkim zanatom. Šio je svojoj raji i živio je za svoju raju. Pratio je tadašnju modu i brzo se prilagođavao novim modelima.
Alinca Skopljak i sin joj Muharem -Muše kako su ga zvali. Iz kućne radinosti u posao sa štandom na pijaci. Alinca je šila većinom žensku odjeću.

Na Odmutu šnajderaj Bibić. Bivši bokser sa talentom krojačkim, imao je svoju krojačku radionicu i nekoliko radnika koji su je opsluživali. Šio je za tržište, tezge koje su obično bile smještene na pijacama.
Samouki krojač po nadimku Biber sa Odmuta, bio je pravi majstor za prepravke i prekrajanja željezničarskih šinjela u tada moderne maksi kapute.

U T soliterima je bila mala radnjica, jedva da stane mašina, majstor i mušterija. Držao ju je Zukan sa Hamide. Šivao je većinom ženske hlače.

Treba spomenuti Mišu šnajdera koji je imao radnju kod kapije 2 ŽZ, šnajder koji je u to vrijeme šio starijoj generaciji Zeničana.

A na samom ušću Babine rijeke u Bosnu, krojačka radnja Muniba Čurukovića. Preko mostića, u Čurukovića kući, Mubib je zajedno sa suprugom Mujesirom pružao svoje krojačke usluge mnogim Zeničanima.

I na kraju krojačka radnja Salčinović. Smještena u staroj čaršiji odmah do radionice presvlačenja dugmadi (Žilet) i prodavnice Alhos. Niz jednu drvenu stepenicu ulazilo se u radnju. Pult na kojem je šnajderski metar dijelio je taj dio od paravana iza kojeg su se nalazile šivaće mašine. Majstor svog zanata koji je šio po mjeri mušterije koja je nekoliko puta morala dolaziti da se ne bi šta ofulalo. Specijalnost su mu bili kaputi, pogotovo maksi, urađeni od crne čohe. Ta radnja je poslije prešla u zanatski centar gdje se i danas nalazi….

About the Author

Related Posts

  1. Miro Vinduska

    Alija na kamenom mjestu ,pa Bruno na bulevaru

Leave a Reply

%d bloggers like this: