zenicaonline@gmail.com

Stari zenički slastičari i slastičarne

Slastičarna Jabuka - Zenica
 
 
Piše Kolekcionar52/ Ibrahim Emić

 
 
Godine šezdesete, sedamdesete, osamdesete…Zenički slastičari isto tako, ali sa svojim specijalitetima: kolačima, napicima i sladoledom. Svako po njima prepoznatljiv. Da li tu svrstati i one sa svojim proizvodom, ušećerenom jabukom na drvcetu, susamom ili orašnicom a možda i sa šabesom. Šabesom tim čudnim napitkom koji je već poodavno kao osvježavajući napitak ustupio mjesto raznim kolama i đusevima. Boza i salep su opstali, limunada jedva. Ali kolači jesu. Voćni, saher, čokoladni, baklava, kadaif, krempita, vinski rolat, havana…..i sada neka nova imena koja je teško i zapamtiti. Reklo bi se, nadila se nova imena starim kolačima. Ipak iza njih stoje imena nekadašnjih Zeničkih slastičara koje je danas vrijedno pomenuti. 
 
Nekadašnja čaršija oko drvenog mosta. Radnje sa obe strane ulice, ulice koja se nastavljala na drveni most i koja je stajala između dva Zenička naselja, naselja Sejmen i naselja Odmut. Na samoj obali rijeke Bosne, na podzidi, sagrađena je Almasova slastičarna. Bočno je bila okrenuta prema drvenom mostu a izlogom i ulazom prema radnjama Mustafine pekare, Azizovog kioska, Frndićevog brijačkog salona, Muhameda Ekinovića stolariji, i nizom drugih radnji. Djeca Almasova, sinovi Remzo, Refik, Ekrem i kćerka Refija vrijedno su radili u slastičarni još kao učenici osnovne škole da bi kasnije nastavili samostalno, svako za sebe raditi ovu djelatnost. Danas su to moderne radnje na mjestu nekadašnjeg sjedišta MZ Dr. Mujbegović, a poslije ROME, radnje koje posluju pod imenom Palma.Ekrem ima radnju na Meokušnicama kod Penzionerskog doma.
 
Druga slastičarna udaljena tek desetak metara od Almasove, samo na desnoj strani ulice , nalazila se slastičarna čiji su vlasnici bili Ferid i Sabira, koji su imali kćerku Mirhu, U slastičarnu se ulazilo sa ulice, jednom stepenicom niže od ulice. Četvrtasti stolovi sa kariranim stolnjacima i prozirnom mušemom preko njih, činili su domaću atmosferu u slastičarni. Ljubazni bračni par, Ferid i Sabira, po cijeli dan su bili na usluzi svojim mušterijama. Drveni postakljeni pult je bio ujedno i unutrašnji izlog za kolače koji su tu bili u ponudi. Prolaskom bulevara radnja se preseljava u Maserikovu ulicu gdje kćerka Mirha nastavlja tu djelatnost.
 
Na mjestu gdje je sada ROMA, blizu ovim dvjema slastičarnama, nalazila se slastičarna Husagić Hazima koji je imao tri sina , Faruk, Fudo i Semir. Specijalnost Hazimova bio je sladoled. U sjećanju mnogih Zeničana ostao je u sjećanju njegov stakleni sanduk ispred radnje u kojemu se nalazio sladoled. Uredno poredana slama , na njoj komadi leda među kojima je posuda sa sladoledom. Sa strane sanduka korneti-fišečići, u koje je majstor Hazim vješto, sa kuhinjskom kašikom, stavljao sladoled u njih. Sada kažu – Dajte mi dvije kugle, a onda je bilo, -Sladoled, ili, ponekad -Dupli, molim! Bile su dvije vrste, vanilija i čokoladni… Sin Hazimov Faruk, nastavio je da radi u ugostiteljstvu.
Slastičarna Bećirović, radnja sa tradicijom od preko 100.godina. Radionica na Studencu, sa jedne strane naselje Potok a sa druge Pišće. Čaršija reklo bi se. A slastičarna u redu kuća ispred Sinagoge, nekadašnja Kočevska ulica koja vodi od Kamentnog mosta prema naselju Mejdandžik. Prvo mala prodavnica mješovite robe, zatim slastičarna Bećirović, pa Salčinovića pekara, staretinarnica, lager…Kolače, dvije vrsta tahan halve, bozu, špricer-mješavina limunade i boze, salep, sve to poslužuje omanji suvonjavi čovjek, tada već u godinama, čovjek sa simpatičnim ,, Čaplinovskim” brčićima vrlo vrijedan i okretan za svoje godine.
 
,,Nestankom” tog dijela čaršije koja je bila naslijeđe još iz Turskog doba, slastičarski zanat nastavlja sin mu Mehmed ali na drugoj lokaciji, u Staroj čaršiji. Čovjek sa francuskom kapom na glavi uz obavezno ,,izvolite”, kako odraslim tako i djeci, činio je posebni stil toj radnji. Tradicionalni kolači, boza, salep, tahan halva, ostali su i dan danas na ponudi ali uz prisustvo Mehmedove kćerke Mime koja je malo modernizirala radnju dajući joj i ime ,,Jabuka”.
Tu odmah preko puta, idući prema Bahtijinoj kući, nailazimo na Ćamila, slastičara koji dijeli jednu drvenu potleušicu sa Cvjećarem Tončom. Ispred radnje spušteni ćepeneci i Ćamilova vitrina sa njegovim proizvodima. Ćamil, oniži slastičar obučen u narodnu nošnju sa pojasom oko struka i fesom na glavi. Svojim glasom mamio je mušterije pokazujući na ciglice, čibuk bombone, zimske sladolede. Prodavao je Ćamil i šerbe koje je točio iz kante kutljačom u čašu.Poslije će ta radnja preseliti preko puta ulaza u gradsku pijacu.
 
Slastičarna Pehlivan se nalazila preko puta robne kuće. Uska radnja, i čitavom njenom dužinom slastičarska vitrina koja je uvijek bila pretrpana kolačima. Odmah na kraju radnje bila je i poslastičarska kuhinja iz koje su izlazili svježi proizvodi. Baklave i jabukovače su bile proizvod koji se najviše prodavao. Radnja je i sada na istom mjestu samo što je djelatnost radnje promijenjena.
Idući uz Titovu, na sadašnjem mjestu gdje su panoi ispred Planike, nalazila se još jedna slastičarna koja je nestala zajedno sa kućama koje su srušene i to od robne kuće do prodavnice Eva, ulaza u naselje Pišće.
 
Na vrhu Titove, sa lijeve strane slastičarna Zagreb. Drži je Bajram sa vrijednom ekipom, uglavnom Albanaca. Ispred radnje automat za sladoled. Znao je Bajram otvoriti izlog, i onako iz radnje dodavati sok također iz automata koji je neprestano radio.
 
U Maserikovoj ulici Vejsilova slastičarna koja je ispratila mnoge generacije koji su je rado posjećivali. Vejsil je pratio trendove poslastičarstva pa je shodno tome mijenjao i sam ambijent radnje. Sin mu je naslijedio zanat, ali ta radnja više ne pruža poslastičarske usluge.
 
Pravi bum u Zenici početkom sedamdesetih godina bilo je otvorenje slastičarne Kasato. Moderna radnja sa ,,modernim kolačima”. Žito sa šlagom, torta havana, sladoled kasato- u obliku rižnja od lubenice po kome je i radnja dobila ime. Majstor Ramiz bio je već poznat nadaleko pa su njegovi kolači nalazili mjesto u ekskluzivnim hotelima širom zemlje.Radnja se nalazila u zgradi Bure, preko puta sadašnje kafane Denaro.
 
Halimova slastičarna Evropa se nalazila prije ulaza u sadašnju pijacu. Prostrana slastičarna sa brzom i kvalitetnom uslugom a i proizvodima, naći će poslije svoje mjesto u Lameli, ali sada većeg obima sa Halimovim sinovima Zaimom, Alijom i Nečkom.
 
Slastičarna Kristal u T soliterima započela je sa radom završetkom gradnje solitera. Radnju je držao Mušović H. a istu djelatnost će naslijedit njegovi sinovi. Kristal 2 se sada nalazi naspram autobusne stanice.
 
U novoj Zenici prije kapije 3. ŽZ nalazila se slastičarska radnja Hadžirašidović Džemaila. Džemo je imao više radnji, ali najpoznatija je Una preko puta Papirne. Džemo je i dan danas aktivan zajedno sa svojom suprugom Nevenkom i trojicom sinova.
 
I na kraju, slastičar Abdurahmanović-Kljam kako su ga zvali. Slastičarna se nalazila na kapiji 2 ŽZ odmah do radnje Gurman. Njegova pokretna slastičarna mogla se vidjeti u predulazu kina Metalurg. U staklenoj vitrini ciglice, svilene bombone, okruglice sa orasima i čokoladom kao i susam i orašnice. 
 
Reklo bi se, Zenica grad, grad slastičarni, slastičarni koje su ostavile traga u sjećanjima mnogih Zeničana.
About the Author

Related Posts

  1. Josip Zamboni

    Dragi moj Emicu, bas sam s ceifom degustirao ovu tvoju slatku rubriku (tako sam ja i slanu) pa bih samo da dodam jedan detalj koji ti je promakao: rahmetli Camil je nekoliko godina drzao slasticarnu u Kidricevoj, blizu cuvenog Perviza.
    Budi mi zdrav i uzbrdo brz.
    Josip

Leave a Reply

%d bloggers like this: