zenicaonline@gmail.com

INTERVIEW20 & BHT1 – DŽENAN ĐONLAGIĆ

 

U otvorenom i direktnom razgovoru sa urednicom Sanelom Prašović Gadžo na samom početku emisije profesor Dženan Đonlagić govorio je o tome akkva nam je zaista trenutna ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini:
„Ekonomska situacija u BiH nije na očekivanom nivou, kako je to najavljivano famoznim potpisivanjem već čuvene reformske agende 2014. godine, s obzirom ako imamo u vidu sve ono što se dešavalo od ’96. godine, pa na ovamo, ja mogu slobodno reći da BiH, pored toga što ima promašen politički sistem, koji evidentno ne funkcioniše, ima i promašen ekonomski model. I upravo zbog toga, mi danas imamo takve rezultate u našoj ekonomoji, da se ne možemo pohvaliti, zapravo svaki put se više deprimiramo kada vidimo sve one izvještaje relevantnih međunarodnih institucija, koje prate ekonomska kretanja zemalja u regiji i u Evropskoj uniji, pa i u BiH. Mi uglavnom zauzimamo one pozicije, koje idu od posljednjeg mjesta pa unazad. Ono gdje smo šampioni, to su uglavnom oni podaci vezani za organizirani kriminal i korupciju, imajući u vidu da još uvijek je stopa nezaposlenosti u BiH jedna od najvećih u regiji i sigurno u Evropskoj uniji. Kada čujemo naše pojedine zvaničnike, kako oni to ružičasto pokušavaju naslikati ekonomsko stanje u BiH, kako je zapravo dobro, ali mi to ne vidimo i ne osjetimo, ili kako se gradi infrastruktura i ceste, ali mi to ne vidimo. Najbolji kontraargument je odlazak ljudi, jer ljudi ne odlaze iz zemalja gdje im je dobro. Ključ odlaska ljudi iz BiH je iz ekonomskih, materijalnih razloga. Sve ono što je trebalo da se radi u smislu socio-ekonomskih reformi je sada već izgubljeno za ovaj mandat, i ja ne očekujem ništa ni u ostatku 2017., a posebno u 2018. godini, koja je izborna godina u BiH, i mi već sada možemo konstatirati da imamo još jedan u nizu izgubljenih mandata u BiH.“

O tome kada se desila stagnacija, Dženan Đonlagić je kazao:
„Prelomna tačka se desila 2006. godine, uvođenjem poreza na dodatu vrijednost i tada smo imali u prve dvije godine enorman rast javnih prihoda u budžetima u BiH. To je bilo očekivano, i umjesto da se ta sredstva tada iskoriste isključivo za razvojne i kapitalne projekte, za reindustrijalizaciju zemlje, za ponovno pokretanje proizvodnje i investicionog ciklusa u zemlji, desila se jedna potpuno neekonomska, neracionalna odluka, koja nas i danas košta, a to je enorman rast troškova državne administracije i povećanja primanja u javnom sektoru i uvrštavanje jako velikog broja ljudi na budžet. Od 2006. do danas se enormno stvara jaz između primanja u javnom sektoru i onoga što imamo u realnom sekotru i taj jaz je danas, nakon 10 godina postao nepremostiv, drugim riječima akumulacija novca i akumulacija bogatstva u BiH je napravila takav jaz da mali procenat stanovništva BiH živi i zarađuje dobro i ima visoka primanja, dok veliki broj stanivništva BiH živi skromno, siromašno i ima jako nizak lični. dohodak. Tzv. prosječna plata, koja se spominje od nekih 800 KM nam stvara lažnu sliku ekonomskog stanja u BiH. Taj prosjek uglavnom generišu primanja u javnom državnom sektoru, dok su primanja u realnom sektoru ostala niska.
Umjesto da vlade i zakonodavna vlast ili jednostavno vlast u BiH se ekonomski fokusira na reindustrijalizaciju zemlje, na finansiranje i obnovu proizvodnog  sektora u BiH, da podižemo fabrike i da zadržimo kompanije, koja su bila motor enokomskog rasta u BiH, mi smo zapravo uništili ta državna preduzeća i progutali smo priču nekih međunarodnih konsultanata, koji su nam prodavali priču da mi ekomoniju trebamo bazirati na malim i srednjim preduzećima, a zapravo to je potpuno pogrešan koncept. Ja nisam protiv malih i srednjih preduzeća, ali ona treba da su naslonjena na velike kompanije. One su motori ekonomskog razvoja, a onda uz njih rastu mala i srednja preduzeća. Mi smo uradili sve potpuno suprotno, uništili smo te državne kompanije. I progutali smo još jednu priču da ćemo procesom privatizacije riješiti ekonomske probleme, a zapravo smo stvorili nove, iz kojih još ne možemo da se izvučemo.“

Jedna od tema u emisiji Interview20 bila je i proces privatizacije u BiH:
„To je obmana, mi to već danas možemo nazvati privatizacijskom obmanom, jednom pljačkaškom privatizacijom, tajkunizacijom ekonomskog sistema BiH i sad smo došli u situaciju da je ta akumulacija kapitala, odnosno bogatstva stvorila dvije kategorije stanovništva u BiH: ekstremno bogate i ekstremno siromašne. Uništili smo ono što je motor ekonomskog razvoja i rasta svake normalne ekonomije, a to je srednja ekonomska klasa. Ona danas u ekonomskom sistemu BiH  ne postoji. Model koji provodi Vlada Federacije BiH ne postoji nigdje osim u Federaciji BiH.
Kao rezultat takvog načina vladanja u ovih 20 godina mi smo danas došli u situaciju da imamo potpuno devastiran javni sektor privrede i ovo malo još državnih preduzeća što je ostalo kao u vlasništvu države, sada imamo situacju da je aktuelna vlast potpisivajući pismo namjere sa MMF-om, da bi krpila budžetske rupe i sanirala budžetske deficite, obavezala se da će krenuti u proces nečega što se u ekonomiji zove due diligence finansijska analiza ili da pojednostavimo, ta vrsta ekonomske analize se radi samo onda kada planirate nešto da prodate. Vrlo precizno tamo piše da će se ta vrsta ekonomske i finansisjke analize, to dubinsko snimanje raditi u telekomunikacijskom sektoru. U prevodu je to BH Telecom i HT Eonet.“

Na direktno pitanje urednice Prašović Gadžo da li se naša vlast dovela u poziciju da bankari donose odluke, a političari ih sprovode, Đonlagić je odgovorio:
„Nažalost, jesmo. Međunarodne finansijske institucije zapravo prave raspored snaga i one zapravo diktiraju tempo šta će se uraditi, a vlast onda samo slegne ramenima. Mislim da to ne treba tako, treba sarađivati i pregovarati, ali mi moramo imati svoj ekonomski put. Mi samo slijedimo ono što nam se izdiktira. Sad smo došli u situaciju, da bi dobili sredstva MMF-a, moramo izvršiti to i zapravo smo potpisali, odnosno vlast je potpisala da će angažovati međunarodnu konsultanstku kuću, jer kao nema domaće pameti koja to može uraditi. Oni će izvršiti tu dubinsku analizu, a ona se zapravo radi kao predkorak konačne privatizacije, odnosno prodaje telekomunikacijskog sektora. Ako to uradimo, ostaje nam još samo elektroenergetski sektor, i on će vjerovatno na kraju, ako se budemo ponašali ovako otići.“

O tome da li može u BiH da se stvori patriotski front naše pameti, pa da se traži neko rješenje i da li imamo mudrosti za to, Dženan Đonglaić je kazao:
„Itekako može. ono što ja stalno apostrofiram jeste korištenje domaće akumulacije, domaćih novčanih sredstava. Nekoliko mjeseci, već 9 mjeseci imamo trakavicu u državnom Parlamentu o povećanju akciza na gorivo. Mi ne govorimo o uvođenju akciza, mi govorimo o povećanju postojećih akciza na gorivo, koje već psotoje na gorivo, od dodatnih 15 feninga. To čak nije ni 15, nego 18 feninga, jer kada obračunate PDV na to, to je onda 18 feninga. Ja imam prijedlog, tj. alternativni izvor finansiranja infrastrukture, jer argument valsti je da će se ta sredstva iskoristiti u infrastrukturnu izgrandju za brze ceste i autoceste u BiH. Iako to, i kada bi se prikupila sredstva, nikako nisu dovoljna za završetak autoceste na koridoru 5C. Ono što nama treba jeste infrastrukturna izgradnja autoceste i brzih cesta na cijelom području BiH i izgradnja koridora 5C od Save do mora, ali zahvatiti cijelu dionicu. Postoje dva načina. Na štednim računima u BiH, vjerovali ili ne, postoji preko 10 milijardi KM.  To je višak novca, štednja na računima u bankama je u ekonomiji višak novca. Šrednja je izvor za investicije. Državna vlast treba da pripremi  izdavanje državnih obveznica i ponuditi građanima BiH da kupe državne obveznice uz odgovarajuću kamatnu stopu i da na taj način uzmu ta novčana sredstva. I eto novca za infrastrukturnu gradnju, bez da ide preko leđa građana. To je taj patriotski ekonomski front koji bismo napravili. Od toga bi imala korist i država i ekonomija ove zemlje i oni koji imaju taj novca, jer bi oni dobili pripadajuću kamatnu stopu za te obveznice. To ne bi išlo na teret građana, jer akcize u konačnici mora neko platiti, taj trošak će snositi na kraju građani BiH. U ovom slučaju, ovo ne bi išlo preko tereta građana. Drugi model je taj da BiH ima ogromnu imovinu koju nikada nije na odgovarajući način iskoristila, čak i izvan granica BiH. Onda pretvori to nenovčano državno blago u novčano državno blago i tu je potencijalno nekoliko milijardi KM izvora sredstava za investicije u BiH.“

Na upit urednice da li Ima išta dobro u tome da te 3 milijarde kredita dođu u BiH, jer kada se govorilo o akcizama, govorilo se da je to uvjet da se dobije kredit, Dženan Đonlagić je kazao:
„Najodgovornija adresa za neuspjeh ove priče je Vijeće ministara BiH. Mislim da nisu na odgovarajući način pozitivno ubijedili parlamentarce da podrže ovu priču o povećanju akciza. Oni su poslali u parlamentarnu proceduru taj zakon, iako prethodno nisu ni u Vijeću ministara imali konsenzus oko tog pitanja, jer svi znamo da su predstavnici Saveza za promjene glasali protiv povećanaj akciza.“

O izjavi Franciska Parodija, predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda u BiH da uvođenje plavog dizela podstiče korupciju u BiH:
„To je vrlo poražavajući argument, on je zapravo naružio insitucije države  da nisu u stanju da kontrolišu potrošnju goriva u BiH na različite kategorije tih naftnih derivata. Znači da inspekcijske službe i inpsekcijski organi u BiH su nesposobni i da nemaju povjerenje međunarodnih predstavnika. On jeste u pravu na način da postoji opravdana sumnja da naše institucije u određenim slučajevima… jer dokaz je udio sive ekonomije u BiH, ali to nije ekonomski argument.“

Na upit urednice  da li je problem zaista tih 15 feninga za akcize ili je problem politički, Đonlagić je kazao:
„Nema nikakve dileme da je ovo postao i politički problem. Ovo jeste politički problem koji je nastao unutar vladajuće koalicije na državnom nivou. Ovdje je politčki problem između SDA, Saveza za promjene, HDZ-a i SBB-a u kontekstu da sredstva koja treba da dođu od MMF-a neće ići u državni budžet, nego će biti raspoređena prema entitetskim budžetima, što u prevodu znači da Savez za promjene politčki se bori da sredstva ne dođu do entitetskog budžeta, entitea RS-a, a tamo vlast obnaša SNSD i Milorad Dodik. Iako, s druge strane se to trebalo riješiti na nivou Vijeća ministara, trebalo je uvažiti i njihove ekonomske argumente, koje imaju i koji su vrlo opravdani, jer postoje sektori u ekonomiji BiH, ne samo potrošači, postoje sektori koji ne mogu podnijeti novo povećanje troškova proizvodnje. Naftu trebamo posmatrati kao input u proizvodnji, kao i bilo koji drugi energent.  Kada dođe do rasta u troškovima ulaznim u imputima proizvodnje, onda to neminovno dolazi do lančane reakcije povećanja troškova. U konačnici ti troškovi se moraju prevaliti u finalnu cijenu proizvoda i to u konačnici znači da će te troškove platiti potrošači.“

Ovo izdanje emisije Interview 20 možete pogledati nasljedećem linku:
https://youtu.be/-0X38VAN4hc
Lijepo Vas pozdravljamo.

INTERVIEW 20
TIM System Media House za BHT1

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: