zenicaonline@gmail.com

CITADELA – Jabal al Qala’a

Piše: Senad Tatić

 

Ima jedan grad za koji kažu da leži na sedam brežuljaka. Ne, nisam tu gdje mislite – nisam u vječnom gradu Rimu.

Evo me stojim na najvišem brdu od njih sedam, na kojem je svoj viševjekovni rast započeo glavni grad Jordana – Amman. Arapi ga zovu „Jabal al Qala’a“ što u prevodu znači „brdo u obliku slova L“. Smešteno je skoro u samom centru grada na visini od oko 850 m iznad mora.

Konačno je i na mene došao red da osvojim ovo važno istorijsko mjesto, zvano Citadela jer su se od bronzanog i željeznog doba pa sve do današnjih dana prije mene ovdje smjenjivali i šepurili mnogobrojni osvajači, razne civilizacije, kulture i narodi.

Najraniji dokazi da je ovo mjesto bilo interesantno za život su ostaci keramike iz neolitskog doba. Ovo područje su naseljavali Perzijanci, Grci, Rimljani, Bizantijci, Turci i Arapi i oduvijek je bilo u žiži interesovanja, tako da se danas ovo područje smatra jednim od najstarijih kontinuirano naseljenih mjesta u svijetu.

Unutar zidina dugačkih blizu dva kilometra (1700 m), a koje su mnogo puta u svojoj dugoj istoriji obnavljane, popravljane i produžavane, nalaze se još uvjek dobro očuvani ostaci iz rimskog, bizantijskog i Umayyad perioda. Glavni objekti koji plijene pažnju turista su svakako rimski hram Herkulesa, bizantijska crkva i Umayyad palača. Tu je još mnogo drugih zanimljivih objekata kao što su dvije male pećine – nastambe iz pradavnih vremena, grobnice, lukovi, zidovi, stepenice, cisterna za vodu, osmatračnica i prostorije za stanovanje. Iako se na arheološkim iskopavanjima radi od 1920. godine smatra se da još mnogo toga leži pod zemljom i čeka da ugleda svjetlo dana.

Možda na ovom mjestu treba reći ko su bili Umayyede (Emevije). To su bili pripadnici porodice Emevija iz plemena Kurejš a porijeklom su iz Meke. Emevijski kalifat je drugi kalifat uspostavljen od smrti Muhameda a.s. a njihov član Osman ibn Affan je bio treći kalifa. Osnivač Emevijske dinastije je Muavija ibn Abi Sufijan, dugogodišnji guverner Sirije, tako da je Sirija bila njihova glavna baza a Damask njihova prijestolnica. Na vrhuncu svoje moći kalifat se prostirao od Španije, preko Maroka pa sve do Pakistana i obuhvatao je površinu od 13.400.000 km2 što ga svrstava među najveće imperije u istoriji čovječanstva.

 

Od 1995. godine  ministarstvo turizma i starina Jordana je u saradnji sa USAID-om započelo projekat na renoviranju, očuvanju i predaji ovog arheološkog lokaliteta lokalnoj zajednici na radost mnogobrojnih turista. Da bi sve bilo zaokruženo u jednu cjelinu ovdje se nalazi i Jordanski arheološki muzej koji čuva i brine o svim predmetima pronađenim na ovom području kao i predmetima sa drugih arheoloških lokaliteta.

Iskopavanja su otkrila da je ovo mjesto bilo nastanjeno još u srednje brončano doba iz kojeg potiču grobnice u kojima je pronađena keramika i razne vrste pečata. Artefakti koji potiču iz tog perioda pokazuju da se ovde radilo o utvrdi i agori (otvoreni prostor namijenjen za trgovinu i političke skupove) već hiljadama godina.

Kroz dugi period svog postojanja ovo mjesto je promijenilo nekoliko naziva. Tokom željeznog doba zvalo se Rabbath-Amon i naziv vjerovatno potiče od starih feničana. Istim imenom tokom narednih nekoliko vijekova služili su se i Asirci, Babilonci i Perzijanci. Sa dolaskom Grka mijenja se i naziv tako da je jedan duži period vladavine Grka, Rimljana i Bizantijaca ovo područje nosilo ime Philadelphia.

Od 661. godine vlast preuzimaju muslimani a sa njima dolazi i novo ime prepoznatljivo i danas – Amman.

Iako ga nije ostalo mnogo, cjelokupnim prostorom ipak dominiraju divovski stubovi Herkulovog hrama. Izgrađen je za vrijeme vladavine rimskog cara Marka Aurelija (161 – 180 g.n.e) i od cijelog hrama ostali su samo podijum i dva uspravna stuba koji su vidljivi sa skoro svakog mjesta u gradu. Unaokolo je razbacano mnogo manjih dijelova hrama na kojima se i danas vidi sva spretnost i umješnost starih majstora koji su stvarali čipku od kamena i koji svjedoče o ljepoti i blistavosti ovog hrama u njegovim najslavnijim danima. 

Mjesto između dva stuba je omiljeno mjesto slikanja mnogobrojnih turista, a moja prva asocijacija kad sam ih ugledao bila je da između njih fali samo jedan dugokosi, snažni Samson pa da slika bude kompletna.

Tu u njegovoj blizini je i vidikovac sa kojeg se pruža otvoreni, skoro 360 stepeni, pogled na grad, koji se bukvalno prosuo po okolnim brdima i kome se ni u jednom pravcu ne vidi kraj.

 

Unatoč ljepoti kojom odišu ostaci ovog velelepnog hrama ipak je unutar zidina najimpresivniji skup istorijskih građevina oko Umayyad palače a koja se nalazi neposredno iza Nacionalnog Arheološkog Muzeja. Vjeruje se da je palača djelo Umayyad arapa i da je izgrađena oko 720. godine. Palača je bila poprilično velik kompleks kraljevskih i stambenih zgrada a nekad je bila dom i guvernera grada Ammana. Njen životni vijek je bio kratak, tek nekih tridesetak godina, jer je uništena u potresu 749. godine i nikad poslije toga nije u potpunosti obnovljena.

Prva velika zgrada koja pripada kompleksu palače je nadsvođeni hol za audijencije čija je osnovna svrha bila da impresionira posjetitelje kraljevske palače. Hol je jako dobro očuvan i ima oblik križa po uzoru na bizantijsku crkvu na čijim je temeljima i sagrađen. Po izlasku iz hola ulazi se u dvorište koje vodi do 10 m široke uličice u obliku kolonade sa mnogobrojnim stubovima i lukovima i sa čije obe strane su smještene stambene i upravne zgrade. Idući dalje prema kraju ulice dolazi se do prebivališta bivšeg guvernera koje uključuje i sobu sa kraljevskim tronom.

Istočno od hola je Umayyad cisterna, koja je ustvari velika i duboka rupa kružnog oblika sa stepenicama po obodu koje su vodile do samog dna i koje su služile da bi se lakše došlo do vode. Kameni disk na podu cisterne je nekada davno bio postolje za stub koji se koristio za mjerenje nivoa vode.

U blizini muzeja sa južne strane nalaze se ostaci male Bizantiske bazilike, koja je većim dijelom uništena potresom a datira iz 6. ili 7. Stoljeća, ali se i iz onoga što je od nje ostalo da naslutiti da se radilo o pravom remek djelu ondašnje arhitekture.

Neposredno ispod Herkulovog hrama nalazi se osmatračnica koja je izgrađena oko 1200. godine za vrijeme vladavine Ayyubida. Predpostavlja se da je za njenu gradnju korišteno kamenje obližnjih ruševina a služila je prvenstveno za osmatranje terena i pravovremeno reagovanje na napade Križara.

 

Prilaz ovom prelijepom kompleksu je jako dobro uređen i do njega se lako može doći širokim asfaltnim putem. Ispred je veliki parking prostor, taxi štand i naplatna kućica.

Ulaznica nije skupa i košta 3 JD (jordanska dinara) ili 4 Eur-a. Odmah po ulasku sačekat će vas nekoliko licenciranih vodiča koji će vas za 10 do15 JD po satu provesti kroz kompleks i upoznati sa svim njegovim pojedinostima i istorijskim činjenicama.

 

Unutar kompleksa, odmah kraj ulaza je i jedan mali restorančić koji dobro dođe da se turisti nakon dugog hodanja osvježe nekim hladnim napitkom. Uskom stazom, ispod restorana dolazi se do još jednog vidikovca odakle se pruža prelijep pogled prema još jednoj turističkoj atrakciji Ammana a to je Rimski amfiteatar.

Preporuka je da se do Citadele dovezete taksijem koji ne košta mnogo a da se u centar starog dijela Ammana vratite šetajući jer se nalazi u neposrednoj blizini brda. Ukoliko vam je preostalo snage tu možete nastaviti svoj obilazak jer odmah po silasku u podnožje dolazite do prekrasno očuvanog rimskog amfiteatra, u čijem sklopu su i dva omanja muzeja, a u blizini je poznata džamija kralja Huseina i stara tržnica koju obavezno treba posjetiti.

Polako idem prema izlazu uvijek zadovoljan i sretan kada mogu prošetati stazama i bogazama kojima su prije mene, nekad davno, hodali oni koji su stvarali istoriju.  Prije ulaska u taxi, pravim još nekoliko snimaka kao u nekom strahu da će sve ovo sutra nestati i da je to posljednja prilika koju imam.

 

 

Amman,  08. Dec. 2016. god.

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: