zenicaonline@gmail.com

Tekst iz Jordana

Piše: Senad Tatić

Moje otkrivanje i upoznavanje istorije i geografije Jordana započinje na jednom čuvenom mjestu koje se zove planina Nebo (Mount Nebo), a nalazi se 10 km zapadno od nekadašnjeg rimsko-bizantijskog grada Madaba, i povezano je sa najpoznatijom osobom iz Starog zavjeta koga jedna religija naziva Moše, druga Musa a treća pak Mojsije. Zbog toga je planina Nebo jedan od najcjenjenijih svetih mjesta u Jordanu i mjesto hodočašća pripadnika svih velikih religijskih skupina.

 

Šta je to što ovo mjesto čini tako poznatim i po čemu je toliko jedinstveno i vrijedno svakog poštovanja?

 

Planina Nebo je ustvari jedan povišeni greben koji se nalazi na 817 m iznad površine mora i koji se spominje u Hebrejskoj Bibliji (Tora) a njegova dva najistaknutija vrha su Syagha i Al Mukhayyet. E pa na ovom vrhu zvanom Syagha Mojsije završava svoje 40-godišnje putovanje pustinjom od Misira do Obećane zemlje. Ovo je mjesto na kojem je Mojsije dobio priliku da vidi Obećanu zemlju, ali ne i da u nju uđe. Sa ovog planinskog vrha koji je i najviša tačka Moabskog lanca pruža se nevjerojatan pogledu na Jordansku dolinu, vidi se mjesto susreta dva simbola ove zemlje, Mrtvog mora i biblijske rijeke Jordan. Ukoliko nema velikog vjetra ili kakve oluje koja podiže pjesak, veoma jasno se vidi grad Jerihon na Zapadnoj obali ali i obrisi Bethlehema kao i svetog grada Jerusalema.

Planina Nebo je prema predanju mjesto vječnog prebivališta Mojsija i mjesto koje je povezano sa njegovim posljednjim danima života. Drugo ime ovog mjesta je Pisgah, jer kako piše u Bibliji: “I Mojsije se popne iz ravnice Moaba na planinu Nebo, na vrh Pisgah nasuprot Jerihonu.”. Prema posljednjem poglavlju pete knjige Tore (Ponovljeni zakon), Bog je na ovom mjestu pokazao Mojsiju Obećanu zemlju ali mu je također rekao da on neće doći do nje.

Mojsije je umro u 120-toj godini, ispunivši svoj životni san i tešku povjerenu mu zadaću ali ne kročivši na tlo Svete zemlje. Pokopan je prema krščanskoj tradiciji na planini u zemlji Maob nasuprot Beth-Peora ali se nezna tačna lokacija njegovog groba.    

Sve do današnjih dana vode se rasprave i polemike o tome gdje bi mogao biti Mojsijev grob tako da postoji i mišljenje da se on nalazi u Maqam el-Nabi Musa, 11 km južno od Jerihona i 20 km istočno od Jerusalema. Misteriozno nestajanje i njegova smrt zasigurno će još dugo ostati teme oko kojih će se lomiti koplja, ali jedno je sigurno, da će za mnoge ovo mjesto na planini Nebo ostati mjesto sa kojeg će Mojsije vječno posmatrati svoju Obećanu zemlju.

 

Mount Nebo – Memorial of Moses

Vožnja od Ammana do kompleksa posvećenog Mojsiju trajala je nekih 45 minuta. Ispred ulaza nalazi se veliki parking tako da nema nikakvih problema za ostaviti auto.  

Nakon obimnog renoviranja koje je trajalo skoro deset godina (od 2007. do 2016.) kompleks je otvoren za posjetitelje u oktobru 2016. godine. Lijepo uređenom stazom dolazi se do mjesta za prodaju karata čija je cijena više nego simbolična – 1 JD ili 1,33 Eura. Kompleks se sastoji od malenog muzeja, crkve posvećene Mojsiju, ostataka starog manastira i vidikovca a neposredno uz kompleks je i nekoliko omanjih kućica koje pripadaju Franjevačkim monasima.

Svakako da je najvažniji objekat Mojsijeva crkva (The Basilica of Moises), koja zauzima centralno mjesto na platou i u kojoj se nalaze prelijepi i jako dobro očuvani mozaici.

Još 1933. godine Jerusalemski franjevci su pokrenuli otkopavanja na vrhu Syagha. Višestruka iskopavanja su rezultirala otkrićem bizantinske bazilike i velikog manastira koji se širio i nadogradjivao kroz šest vijekova.

Prva crkva je izgrađena u drugoj polovici 4. vijeka u spomen na mjesto Mojsijeve smrti. Šest grobova izdubljenih u prirodnom kamenu koji se mogu vidjeti u centralnom dijelu crkve, pronađeno je ispod mozaika koji pripadaju različitim vremenskim periodima a kojima je bio prekriven pod crkve. Najstariji od njih je ploča sa pletenicama križa koja se nalazi na istočnom kraju južnog zida. Prilaz prednjem najvažnijem dijelu crkve dijeli čitav prostor na dva dijela, zapravo dvije velike prostorije. Sam prilaz je sa lijeve i desne strane omeđen je velikim kamenim stubovima koji cijelom prostoru daju neku posebnu ljepotu i važnost. U prostoriji lijevo od ulaza pod je prekriven prekrasnim mozaicima sa motivima životinja, cvijeća i prizorima iz lova a negdje na sredini te prostorije nalazi se i kamena krstionica napravljena u obliku križa. Pod prostorije s desne strane je prekriven mozaicima sa različitim geometrijskim motivima.

Od 7.vijeka ovo je bio jedan značajan Bizantijski kompleks koga su vijekovima pohodili mnogi hodočasnici koji su kao krajnji cilj svog hodočašća imali ovu planinu i njeno svetište. Put hodočašća je počinjao u Jerusalemu i prolazio  kroz Jerihon, Ayun Mousa (the springs of Moses) i Planinu Nebo a završavao sa osvježavajućom kupkom na prirodnim vrućim izvorima i slapovima na Hammamat Ma’in. Od kolikog je značaja i dan danas svjedoči posjeta dvojice papa – sa ovog mjesta su svoje poglede prema Svetoj zemlji uputili 2000. godine Papa Ivan Pavle II i 2009. godine Papa Benedikt XVI.

Na mjestu odakle se pruža veličanstven pogled prema Svetoj zemlji stoji skulptura križa koju je uradio italijanski umjetnik Giovanni Fantoni, a koja simbolizira bronzanu zmiju koju je napravio Mojsije i koju je postavio oko križa kako bi spasio svoj narod od ujeda zmija koje je na njih poslao razljučeni bog.

 

Muzej nije nešto pretjerano velik, sastoji se od samo jedne prostorije, i ne naročito bogat eksponatima. Uglavnom su to fotografije iz različitih perioda istorije ovog kraja u velikom formatu, nekoliko fragmenata šarenih mozaika i neki artefakti iz rimskog perioda. Tu je smještena i nekolicina dijelova kamenih stubova, vjerovatno iz istog perioda i velika maketa čitavog ovog područja oko kompleksa.

Idući prema izlazu sa lijeve strane se nalazi jedan veliki kameni blok u obliku kruga, a koji je služio za obezbjeđenje vrata na ulazu u manastir, a malo dalje  i par rimskih stubova koji su označavali dužinu rimske ceste. Krajolik koji se pruža unaokolo je više nego siromašan i monoton. Ogoljena kamena brda sa tek ponekom flekom zemlje ili obradive površine. Još su rjeđa stabla i grmovi i livade pod travom, ali možda se sa dolaskom proljeća sve promijeni i dobije neki drugi izgled, možda se ovo ružno pače pretvori u lijepog labuda.

Sve u svemu lijepo osmišljen i uređen prostor sa, za ove prilike zavidnom čistoćom i koji zbog svoje važnosti i mjesta u istoriji svih nas a pogotovu ovih naroda ovdje, svakako treba vidjeti i obići.

 

Nakon punih deset godina lutanja po svijetu i mene je put doveo na ovo čudesno mjesto ali sam siguran da se sa ovog mjesta ne vidi moja “Obećana zemlja” u kojoj teku med i mlijeko. Bog zna na koliko ću se još ovakvih i sličnih vrhova morati popeti dok ne ugledam zemlju kojoj pripada sve moje,  i tijelo i duša

 

Amman, 27.11.2016

 

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: