zenicaonline@gmail.com

Zbogom Huso!

husejin smajlovic rip

Piše: Bistua Nuova

Suncem okupani, dvadest i drugi majski dan po redu i tipična zenička nedjelja.  Jedni su “šmugnuli” van grada, drugi rade, treći šetaju gradom i uživaju na Kamberovića polju koje dobija puni sjaj. Reklo bi se, jedna od mnogih, sasvim obična, zaboravljena već iduće sedmice.

Ipak, ova će ostati zapamćena po vijesti o smrti gradonačelnika Husejina Smajlovića, kojeg su svi znali i zvali kao “Husu”.

Vijest se munjevitom brzinom širila gradom, istakle su se zastave na pola koplja, zabavna muzika sa etera radiostanica zamjenjena je ozbiljnom, a gradom se širila nekakva čudna tišina. Bilo je jasno da se nešto dešava.

Bez obzira voljeli mi Husu ili ne, teško je o njemu pisati objektivan tekst. Posebno je teško ostati apolitičan, a pisati o političkoj figuri. Huso je ličnost velikih krajnosti, vrlo kompleksna, slojevita ličnost, harizmatična u svojoj krhkosti, bez aureola velikog vođe i državnika, a opet nikoga nije ostavljao ravnodušnim.

Fotelja u kojoj je Huso sjedio nije nimalo lagodna. Ko zna sa kakvim se sve unutrašnjim i vanjskim demonima borio svih ovih dvanaest godina. Opet u istu je sjeo samovoljno. I svake četiri godine je bilo pitanje da li će u njoj ostati, za razliku od brojnih “sivih eminencija” koje vladaju iz udobne pozicije bez izlaganja javnosti. I ostajao je Huso, svake izbore sa boljim rezultatom i od konkurencije, ali budimo iskreni i političke partije kojoj je pripadao.

Husi smo imali običaj pripisivati sve loše, a dobro smo uvijek relativizirali. Da li je to urođeni refleks naroda koji je navikao na svemogućeg vođu ili ona melanhonična “zaobiđi me” zenička crta, dobro je pitanje.

Imao je Huso itekako dobrih poteza, karakterno je bio dobar čovjek, vrijedan i radan, davao je sebe ovom poslu i ovom gradu. Opet biti politički aktivan u tranzicijskom društvu izjedeno hroničnom dekadencijom, znači da je vrlo teško ostati moralno i ljudski čist.

Da li je Huso to i ostao, neka kaže vrijeme. Imat ćemo dovoljno vremena da o njemu raspravimo, barem toliko dok ne dođe i na nas red da mu se pridružimo.

Iza Huse će ostati infrastrukturalni preporod grada, obilježen vječnim pitanjem “da li je to bio prioritet”.

Iza Huse će ostati i brojni problemi, obilježeni vječitim pitanjem “da li je to sve do njega”.

Iza Huse će ostati i velika praznina, to je sasvim sigurno.

Ljudski govoreći, na momenat zanemarimo političku konotaciju:

Tužna je sudbina nadživjeti svoje životno djelo za manje od dva mjeseca. Suze na otvaranju GGM-a kao da su naslutile kraj unutrašnje bitke koju je taj čovjek gubio protiv zloćudne bolesti.

Tužan je ovo kraj za čovjeka koji nije imao vremena da prošeta novim trotoarima, da unučad uči voziti bicikl po novim biciklističkim stazama.

Nije imao priliku, da onako penzionerski prošeta sa suprugom do fontane i poput kakvog omladinca uslika selfi koji bi postao hit na društvenim mrežama.

U onom suhoparnom, formalnom smislu, za Husinog mandata postali smo Grad. Na nama je da toj formi dajemo sadržinu, da joj dajemo suštinu, bez vječitog upiranja prstom prema onome ko ga formalno vodi.

Jer gradonačelnici dolaze i prolaze, mi dolazimo i prolazimo, ali Zenica ostaje da živi vječno!

About the Author

Leave a Reply

%d bloggers like this: