zenicaonline@gmail.com

Sjećanje na 19. april

Zenica93Masakr3

Izvor fotografije

 

Tekst: Damir Vučak
Foto: Almir Alić

Ne volim se sjećati ratnog perioda i trudim se iz svog pamćenja pobrisati što više ružnih stvari – tako je lakše i ljepše putovati ovim svijetom. Međutim, postoje datumi koji se urežu u pamćenje toliko da ih nikako ne možete izbrisati ni zaboraviti.

Takav je 19. april, današnji dan. Za one koji ne znaju, na današnji dan je 1993. godine u centru grada Zenice od granate poginulo 16, a ranjeno mnogo više osoba. To je dan koji svi Zeničani pamte i svi se sjećaju gdje su se u tom momentu nalazili.

Da je onaj idiot iz Viteza koji je taj dan bio zadužen za minobacačke granate samo jedan mikron spustio svoj nišan neko drugi bi vam pisao ovaj tekst. Ja sam bio u čaršiji u nekadašnjem caffeu “Sunčani sat” (sada Porto). Granata je udarila metar i pol iznad naših glava, tačno u prozor kafića koji se nalazio iznad. Osim ogromne buke i nenormalne količine prašine nisam ništa osjetio. Čak ni strah. Desetak minuta kasnije, kada se skoro sve primirilo, pogledao sam u mjesto gdje je granata udarila i ostao sam skoro paraliziran. Nisam mogao niti jedan korak napraviti.

Neko je rekao da je pred “Beogradskom” pravi pokolj i nas nekolicina smo otišli da vidimo. Te slike će me pratiti do kraja života. Raskomadana tijela su unosili u auta koji su se nalazili u blizini. Nekolicinu ljudi sam lično poznavao i nebrojeno puita sam kupovao cigarete kod njih. Shrvani groznom materijalnom situacijom i neimaštinom bili su prinuđeni da prodaju cigarete da bi prehranili svoje porodice a izgubili su glavu.

Smetalo mi je nepravda koju su tek ove godine naše vlasti ispravilie jer na našem monumentalnmom i precijenjenom “Kamenom (staklenom) spavaču” nije pisalo njihovo ime. Danas, sedamnaest godina poslije nepravda je ispravljena i imena svih civilnih žrtava rata stoji pored imena boraca koji su poginuli u ratu.

P.S. Fotografije su napravljene danas prilikom obilježavanja 17. godišnjice masakra pred robnom kućom. Ne trebamo naglašavati da ih je napravio fotograf – umjetnik Almir Alić.

About the Author

Related Posts

  1. Mi-SA

    Drago mi je da ste napisali jedan tekst o ovom nemilom dogadjaju. Svi koji smo zivjeli u Zenici u to vrijeme nikada necemo zaboraviti taj dan ili bolje receno te dane, barikade, sukobe, pucnjavu i pravu bitku na periferiji Zenice, sveopsti haos, paniku i ocaj. Ma koliko se neki citaoci ovih stranica ogradjuju od sjecanja na takve dane, ja mislim da ih ne treba potiskivati, jer sve smo to mi, nasa proslost i ono sto smo zbog prezivljenog postali danas.
    Majke i porodice koje su svugdje u Bosni, pa i u nasem gradu izgubile kroz takve cinove svoje najmilije, ne ocekuju da im ih vratimo, ali sigurno ocekuju da ih spomenemo i pomislimo na nesto sto nikako nije smjelo da nam se desi.
    Zato, hvala Vam Damire, za ovaj osvrt!

  2. neko sa Jalije

    Ovom prilikom bih ponovo da izrazim saučešće nastradalim i njihovim porodicam.

    Smatram da je veliki propust općinskih struktura, što se ovaj čin dostojnije ne obilježava. Ovog datuma je pucano na Zenicu na kompletan grad. Mislim da nije dovoljno postaviti grumen materijala i nešto na njemu ispisati.
    To je potrebno u svijest uzidati za dobro naše i naših potomaka za bolju budućnost svih nas.
    Naša omladina je nedovoljno upoznata o ovom događaju, a njeno svatanje istog je na razini plemenskog (tamo neki iz onog plemena su ….), a niko da im ukaže da su svoji na svoje udarili.
    Zbog toga sve češće viđamo našu omladinu izgubljenu, između materijalnih vrijednosti i nasilja, između tamo nekih “zapadnih” iskrivljenih vrednota i “zaostalih” tradicionalnih, između polovičnih vjerskih ubjeđenja i mržnje, a što da ne kako i vi nekad na ovom mjestu ističete “seljaka i gradjana”
    Veoma me je strah za našu budućnost kada vidim da omladina prvo poseže za , “štelom”, nasiljem, da se drugo i drugačije prvo omalovažava ismijava i mrzi a tek onda iz tog različitog pokuša nešto novo naućiti , i to ako .
    Gospodo tražite znanje ako Vam ga već uskračuju .

    A sada i nešto dnevno političko , baš me interesuje da li su naši vrli općinski oci bar pokušali saznati ko je i zašto za rad čega ovo napravio, da li zbog toga zaslužuje kakvu kaznu ili su ubjeđenja da su svi tamo “iz onog plemena” zajedno bacali granatle pa ih sad treba kolektivno mrziti i vračati im ponaosob.
    Da li misle pa hajde eto desilo se !
    Gospodo odgovorni ste koliko i ovi ako ništa nepoduzmete i ne pokažete da se zlo kažnjava i da ga treba izdvojiti, u protivnom ono če nam se stalno ponavljati.

  3. Jasmin

    Veliki propust općinskih organa da od nemilog događaja do danas nikada nisu dovoljno uradili na pomen ovim žrtvama.
    Prije kamenog spavača je tu bilo obilježje i mislim da je u par navrata Muhamed Bajramović organizovao obilježavanje. Sada neznam dali su tim ljudima dali mjesto na novom spomeniku.
    Moguće da im nije u interesu jer se je u Hagu prilikom suđenja Kordiću i ostalima konstatovalo da tadašnji općinski organi nisu prikupili dovoljno balističkih i drugih dokaza da bi sa sigurnošću znali ko je ispalio granate a što je najtužnije vojni balističar je ustvrdio da je se radilo o navodećoj vatri tj jedan naš sugrađanin je navodio paljbu.

  4. Miro Vinduska

    Ja se nalazio kod ascince preko puta zenicanke i vratio se u skloniste ispod opstine odakle sam sa Osmanom mesarom otisao da dam krv u bolnicu.Strasno je bilo, panika i strah kod gradjana .neponovilo se

Leave a Reply

%d bloggers like this: