zenicaonline@gmail.com

Priča o Đuri Vekiću

1971_469_044

Napomena uredništva: fotografiju Đure Vekića je bilo vrlo teško pronaći.

Ova je preuzeta sa sajta “Muzej Istorije Jugoslavije” i snimljena je na Tjentištu. Ličnosti: Hamdija Pozderac, Jovanka Broz, Branko Mikulić, Milenko Bojanić, Dragi Stamenković, Đuro Vekić, Todo Kurtović, Stjepan Ivić, Bruno Vuletić, …

Piše: Partizan Bata

Savremenici smo ubrzane promjene zeničkih kulisa. Ulice, bulevari, trgovi, svima nama dobro poznati, godinama isti, zaustavljeni u vremenu, sada naprasno mjenjaju svoje lice i naličje.

Mi Zeničani, tako sjajno opisani u onoj rečenici “zaobiđi me”, po običaju posmatramo sve to pasivno. Radne mašine “bihuzure” naš mir, izrovane ulice kvare naše godinama iste rute. Prvi smo u pokudi, pohvale nam teško prelaze preko usana. Posmatramo ono što se dešava oko nas sa blagim prezirom, željni da neko drugi, preko noći, bezbolno, riješi sve probleme, da se možemo vratiti u čahure naše melahonije, sigurnu luku.

Nije ovo tekst o GGM-u, fontani, biciklističkoj stazi. Nije ovo ni pohvala ni pokuda onoga što se trenutno u gradu radi. Ovo je pokuda nama koji teško pamtimo, a lako zaboravljamo.

A zaboravili smo druga Đuru Vekića.

Ukucajte u google to ime. Pitajte nekog mlađeg, zna li ko je Đuro Vekić.

                                                                                                                ***

Na današnji dan rođen je Đuro Vekić, prvoborac, partizan, radnik, politički funkcioner i ono što je za nas najvažnije, predsjednik Opštine Zenica.

Za vrijeme njegovog mandata, od 1955 do 1959 godine, naš grad je počeo dobivati one kulise, spomenute na početku teksta, koje danas uzimamo zdravo za gotovo, a koje su u ono doba bile revolucionarne.

Bosanska kasaba postajala je grad.

Za vrijeme mandata druga Đure Vekića, neki drugi Zeničani su začuđeno gledali kako se njihov životni prostor nezaustavljivo i nepovratno mjenja.

Mogu samo zamisliti pasivne i melanhonične ljude kada su posmatrali pobjedu čovjeka nad prirodom, nad rijekom Bosnom i početak izgradnje podzide na njenoj lijevoj obali i gradskog kanalizacionog kolektora.

Šta li su tek pomislili, te sudbonosne 1953 zbog smrti Staljina i novih vjetrova sa istoka, kada su čuli da se u Zenici gradi bolnica koja će imati kapacitet 530 kreveta?

Da li su shvatali značaj škola i đačkih domova koji su se u našem gradu izgradili za vrijeme mandata druga Đure Vekića?

Administrativni centar našeg grada, omeđen Hotelom Metalurg, preko zgrade suda, do zgrade IK Banke, sve je to započeto dok je on bio prvi čovjek našega grada.

Njegovom mandatu dugujemo i projekte Kamberovića polja kao zelene oaze našega grada, kao i osnivanje Metalurškog instituta. Dugujemo mu i Kamberovića most i famozni nadvožnjak, preko kojeg smo svi nebrojeno puta prošli. A naročito mi Crkvičani kojima je to glavna veza sa centrom grada.

Druže Đuro, hvala ti za nadvožnjak preko kojeg sam brzo i lako stizao do škole. Hvala ti i za intenzivnu stanogradnju za potrebe novopridošlih stanovnika Zenice. Sve su to djedovi i bake, pa i roditelji mojih školskih drugova, mojih komšija, mojih adolescentskih ljubavi.

Hvala i za projekat Kamberovića polja. Volio bih da znaš koliko nam ono svima znači…

Druže Đuro hvala i za bazene, makar ih nikad nisam volio.

Nisi zaboravljen baš od svih, nisu uspjeli tvoje zasluge pripisati nekim drugima, podobnijim. Nije da nisu pokušali.

I naš grad, enciklopedijski primjerak socijalističkog poimanja života i arhitekture, sa tu i tamo primjesama avangardnog brutalizma, ne bi bio ono što jeste da nije bilo ljudi poput druga Đure Vekića.

Koliko god možda osporavali neke stvari, koliko god naša kritika bila utemeljena i zdravorazumska, budimo svjesni da nijedan napredak nije nastao uz jednoglasan pristanak.

A ono “zaobiđi me” kuca u svakom Zeničaninu, gdje god živio, ponekad se primiri, ali uvijek izađe na vidjelo.

 

P.S. Kako ste vidjeli po napomeni za naslovnu fotografiju, internet oskudjeva podacima o Đuri Vekiću. Primarni izvor saznanja za tekst su raniji radovi gospodina Mirsada Đulbića za naš portal i na njegovoj legendarnoj facebook stranici “ZENICA-stare slike i pričice”, te stranica Muzej Istorije Jugoslavije.

 

 

About the Author

Related Posts

  1. Miro Vinduska

    Djuro je stanovao u trokucama u Novoj Zenici preko puta kucice u kojoj sam se rodio.Trokuce su kasnije pretvorene u direkciju Vatrostalne.

  2. AS

    A ovaj Djuro izgleda bas bio neka faca, zakljucujuci iz teksta, entuzijasta, komunista i vizionar. Sta bi dalje sa Djurom? Je li Djuro Vekic sa tih nasih podrucja ?

Leave a Reply

%d bloggers like this: