zenicaonline@gmail.com

12. april- Dan Oslobođenja Zenice

Piše: Damir Vučak

Napomena: Tekst napisan i objavljen 12. aprila 2010. godine, pa zatim 2013. godine, a ovo je treće reizdanje.

Letimičan pogled na kalendar na mobitelu mi je pokazao da je danas 12.april. Čudna mi čuda, prohladan i tmuran dan kao i svi dosadašnji aprilski dani. Hodao sam svojom uobičajenom rutom od Travničke do stare čaršije i zapazio poneku zastavu na banderama. Prije nekih dvadesetak godina sav je grad sijao u prazničnom ozračju, slavio se dan grada Zenice. Danas je to 20.mart i o tome sam već pisao. Danas će se vjerojatno okupiti ono malo preživjelih boraca iz drugog svjetskog rata da polože vijence poginulim suborcima na spomen kosturnici u parku kod Papirne. Pitam se kada oni umru, a to bi na žalost moglo biti uskoro, da li će se iko sjetiti ovog datuma. Sadašnja vlast definitivno neće jer je poznato da oni parcijalno prihvataju istoriju i istorijske fakte tako da se brišu događaji iz nedavne istorije a posebno se apostrofiraju zbivanja iz srednjevjekovne istorije koju naš grad gotovo da nije ni imao. Nekada je postojao praznik na današnji dan, postojala je mjesna zajednica (kojoj i ja cijeli život pripadam) i napokon bila je i ulica koja je bila uz ulicu Hasan Brkića (sadašnja Sarajevska) najduža u našem gradu. Čak su i apoteci koja se nalazi na početku te ulice promijenili ime. Shvatam ja da lokalnoj vlasti ne odgovara sve što je bilo iz prethodnog režima ali zašto su sve, ama baš sve ulice morale preimenovati? Čak su i škole su dobile nova imena samo je inventivnost gospodina Jalimama zakazala kada se trebalo promijeniti ime škole Vladimir Nazor tako da je ona, ni kriva ni dužna, ostala sa starim imenom.

Uredno se sve tekovine iz onog sistema brišu ali se zadržalo ono najbitnije što današnjim čelnicima i odogovara, Dan državnosti 25 novembar. Koliko ja znam istoriju tog dana je bilo zasjedanje Antifašističkog vijeća BiH. Bosna je tog dana dobila granice koje i danas egzistiraju samo je pitanje koliko se poštuju. Ne bih baš da budem totalno crn ali na pamet mi pada citat jedne knjige koju sam nedavno pročitao u kojoj pisac opisuje Bosnu kao državu iz koje su devedestih godina otišli svi Bosanci a ostali uglavnom Srbi, Hrvati i Muslimani. Ti isti prihvataju i svojataju istoriju tako da se ljudi mojih godina (a i stariji) osjećaju posebno glupo kada ih djeca pitaju neko pitanje iz istorije jer istorija koju danas djeca uče izgleda mnogo drugačije od one koju smo mi učili. Ne kažem ja da prošli režim nije imao svojih mana i propusta ali ponavljam kao i u postu od 20. marta – mi nikada nećemo imati istoriju ako je budemo prekrajali svakih pedesetak godina.

Ne znam da li ima još neko kome današnji dan nešto posebno znači, ali u svakom slučaju ako postoji: Sretan mu 12-ti april!

About the Author

Leave a Reply

%d bloggers like this: