zenicaonline@gmail.com

Istorija Zenice-četvrti dio

12625789_10203950369639938_1047686061_n

Pripremio: Muamer Kajić

.Iz pravca Kaknja ulaz u Zenicu je bio preko drvenoga mosta dužine 200, a širine 6 koraka. Most je izgrađen prije 1557. godine, što se vidi iz jednog dokumenta, kojim izvjesni Abdulah, sin hadži Memije ostavlja 10.000 akči za izdržavanje mesdžida, kuće za mualima i popravak mosta preko Bosne (Zbornik M. Kadića u GHb biblioteci, sv. II, str.32). Ima podataka da je građen i mnogo ranije. Imao je kamene kule na obalama, a drvene ispunjene kamenjem u riječnom koritu, koje je voda polomila koncem XVIII vijeka, pa su tada ozidane kamene kule, a jedna od njih je na riječnoj adi (ostrvu) „Jagnjište“.

Ada se zove Jagnišće po pupoljcima cvjetova topole – jagnjidi. Iz pravca Viteza i Travnika u zeničku čaršiju se ulazilo preko kamenog mosta, izgrađenoga preko Kočeve, vjerovatno istovremeno kada i drveni most. Most je bio jednolučne konstrukcije i prilično širok za tadašnje pojmove. Dužina mosta bijaše 30, a širina 7 koraka. Srušili su ga Nijemci u povlačenju, rano izjutra 12.04.1945. g. Na njegovu mjestu je armirano-betonski most, koji se i dalje naziva „kameni most“. Zenička čaršija je bila locirana na prostoru od Kamenog mosta do hana sa tahmisom – Tahmišćijinog hana. To je han, koji bijaše lociran zapadno od austrijske (konjske) česme na cca 150 m zapadno od Šestića hana, koji je bio na lokaciji sadašnje R.K. „Bosna“. Tahmišćijin han je tada bio jedini u Zenici. Srušen je 1914. g., nakon više obnavljanja. Tahmiščijin han je bio po tlocrtu skoro isti kao Šestića han, jednospratan, zidan kamenom i ćerpićem, sa sobama na spratu, a u prizemlju su bile magaze, čaršijska kafana, tahmis i jabandžijska soba (vrsta prostorije za jelo, sastanke i razgovore gostiju).

ZENICA – DVA DRVENA MOSTA

Most je izgrađen prije 1557. godine, što se vidi iz jednog dokumenta, kojim izvjesni Abdulah, sin hadži Memije ostavlja 10.000 akči za izdržavanje mesdžida, kuće za mualima i popravak mosta preko Bosne (Zbornik M. Kadića u GHB biblioteci, sv. II, str.32). Drveni most je kroz istoriju više puta spaljivan. Spaljivanje mosta 1697. g. nije spriječilo napredovanje princa Eugena Savojskog. Njegova vojska je prešla Bosnu malo ispod sadašnje ade Jagnjišće, o čemu govori skica sačuvana iz toga doba. (vidi ranije objave).Odmut. Prema zemljišnim knjigama ono je oivičeno Obalnim bulevarom, Sarajevskom i ulicom dr. Mehmeda Spahe.

Odmut; Južno zeničko naselje, smješteno na lijevoj obali Bosne. Graniči sa Sejmenom, Krčom i Raspotočjem. Pod imenom Odmud spominje kao selo sa 22 doma, 2 neoženjena i jedan vinograd, u „Sumarnom popisu sandžaka Bosna iz 1468/9. godine.“ .Sejmen. Veoma star dio Zenice. Mnogi istoričari vjeruju da je prvo naselje Zenice, koje je nastalo kod broda/prelaza/gaza preko rijeke Bosne, koja se tu široko razlijeva i veći dio godine se može pregaziti pjkeške ili na konju. Vjerovatno, da je tako, jer su mnoga naselja nastala oko takvih mjesta i mostova.Londžu kao esnafski odbor su činili: ćehaja, ustabaša, kalfabaša, čauš, jigit i 2-3 odbornika bez funkcije, ali sa pravom odlučivanja.

Jalija; Najvjerovatnije potječe od grčke riječi yealos i turske yali, oba u značenju pustog, nenaseljenog mjesta uz obalu rijeke, obala, širi ravni prostor oko rijeke. To bi moglo biti tako, jer je Jalija kroz stoljeća, sve do kraja 18. stoljeća, bila jako slabo naseljena, gdje su svoje njive imali stanovnici mahala Sejmen, Londža i Čaršija. Ta situacija je vidljiva sa katastarske mape Zenice, koju je 1882. g. napravila austrougarska uprava. Koncem 19. stoljeća u naselju Jalija, pedesetak metara od česme Kadinica, bio je turski sud, kadijskla sudnica sa zatvorom – hućumet. U „Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1604. godine“ (tom 1-2), pri opisivanju granica kasabe Zenica spominje se termin Međukosica. Da li se to odnosi na Meokušnice, nije u cjelosti jasno. Tada je zabilježeno postojanje vinograda na Međukosicama. Potok (mahala); Nazivala se nekada Osman Čelebijina mahala, po graditelju Potočkog mesdžida (Čelebijinog mesdžida), koji je kasnije dograđen u džamiju. Starinom je Potok mahala pripadala mahali Meokušnice, pa je tako uvedena i u prvi austrijski gruntovni plan Zenice 1881.g. Naziv Potok, potječe od naziva tekučice, koja prolazi mahalom i kao desna pritoka se ulijeva u Kočevu. Potok kao dio Zenice se spominje prvi puta u popisu iz 1604. godine. . Jedna od pet tadašnjih zeničkih mahala (kvartova, naselja) se u tom popisu naziva: Mahala Osman-Čelebijina mesdžida – nova.

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: