zenicaonline@gmail.com

Filmski razgovori: Amar Spahić

DSC_0724

 

Biti student u našoj BiH i nije neka ekstravagancija. Manje više, većina omladine studira ili se barem tako vodi. Ali studirati režiju i odabrati poziv režisera za životni poziv, to je već rijetkost.

Danas razgovaramo upravo sa jednim studentom režije, a sve u okviru naših nastojanja da sjajni mladi ljudi dobiju makar malo medijskog prostora. Njegovo ime je Amar Spahić i rođeni je Zeničanin, makar po sopstvenom priznanju i nije baš puno vezan za naš grad. Ali kako rekosmo i njemu-naš je i nema mu druge 🙂

Naš razgovor će biti poslastica za filmske sladokusce, ali razgovarali smo, pomalo, i o drugim temama: književnosti, filozofiji, avanturizmu…

 

Idemo…

 

 

1) Zdavo Amare, reci nam nesto o sebi?

Pa ja sam Amar Spahić, student režije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Imam 23 godine, rođen sam u Zenici, odrastao sam u Kaknju, a srednju školu sam završio u Sarajevu. Akademiju sam upisao iz drugog puta. Prvi put sam probao odmah nakon srednje škole, nisam prošao pa sam upisao Književnost naroda BiH i bosanski jezik na Filozofskom fakultetu. Studirao sam dvije godine to, s obzirom da je na režiji prijemni svake dvije godine, i primaju jako malo ljudi. Onda sam iz drugog puta upisao Akademiju. Sada sam treća godina i jedini sam redovni student. Imam dvojicu vanrednih kolega na AV režiji.

 

2.) Znači po rođenju si Zeničanin, dakle naš si (smijeh). Koji ti je od navedena 3 grada najdraži?

Na facebooku mi piše da sam from Zenica. (provociram sestru) Pa teško mi je reći, nisam ni za jedan previše vezan, za Zenicu pogotovo s obzirom da nisam u životu noći proveo tamo. Za Kakanj me veže djetinjstvo, roditelji i porodica, ali u Sarajevu sam već navikao, živim ovdje 8 godina…

 

3. Kako si se odlučio za studij režije?

Pa ne sjećam se tačno jer sam odlučio poprilično rano, na kraju Osnovne škole. Tada nisam ni znao šta je tačno režija, ali sam nekako znao da se želim baviti filmom i pozorištem. U osnovnoj sam glumio i napravio jednu mini predstavu u trećem razredu, a poslije sam snimao s mobitelom konstantno neke gluposti sa rođacima od čega sam pravio mini dokumentarne filmove za nas koji smo bili na tim klipovima.

 

4. Koji su ti omiljeni režiseri?

Miloš Forman, Woody Allen, Roberto Rossellini, Francis Ford Coppola, Stanley Kubrick…

5. A glumci?

Christian Bale i Daniel Day Lewis od muških; Monica Bellucci i Diane Keaton od ženskih.

 

6. Šta misliš o Skorseseovom (Martin Scorsese op.aut.) metodu saradnje sa jednim, te istim, glumcem, u više filmova?

Pa nije Scorsese jedini koji to radi, Woody Allen, braća Cohen, Tarantino, Kurosawa… Mislim da je to dobra stvar, ukoliko se ne forsira uloga za glumca koji možda nije prikladan izbor za tu ulogu. Vremenom se stvara povjerenje, suradnja je bolja i iskrenija, a rezultati često bolji.

 

7. Da li je Quentin Tarantino genijalac ili luđak? Ili možda oboje?

Ako ću gledati Reservoir dogs, Pulp fiction i Inglorious basterds, onda je genijalac. S druge strane ima filmova tipa Death proof i  4 rooms, gdje se osjeti da te ludosti koju si spomenuo, ali kanalisanu u nešto zanimljivo. Razočarao me iskreno posljednji njegov film, a i Django me nije mnogo oduševio. Forsiranje krvi i nasilja mi je bilo interesantno ali sada je postao njegov kliše. Zanimljivo bi mi bilo pogledati njegov film u kojem ne bi bilo kapi krvi. Ali svaki put se sjetim njegovog intervjua sa jednom američkom voditeljicom,  kada na njeno pitanje “Why the need for so much violence?” , on odgovara: “Because it’s so much fun, Jane”. (prevod: “Odakle potreba za toliko nasilja? Zato što je to jako zabavno, Džejn” op. aut.)

8 . Šta misliš da li je Daniel Day Lewis  jedan od najvećih glumaca svih vremena, a zapravo nikad nije u prvom planu? Ili mozda Kevin Spacey?

Mislim da jeste jedan od najboljih glumaca svih vremena. Ali u skoro svakom svom nagrađivanom filmu jeste u prvom planu. Čak i kada nije glavna uloga, nametne se svojom maestralnom glumom. Međutim on nije celebrity, i u tome je razlika. On je prije svega pozorišni glumac, koji svakih par godina uradi jedan kvalitetan film. Ne štanca filmove kao na traci kao neki drugi glumci, ne pristaje na sve mogućnosti, i to cijenim, kao što cijenim što ne eksponira privatni život u javnost. Kevin Spacey je također odličan glumac, svestran je i jedan od rijetkih koji sitnicom može nasmijati publiku.

 

9.  Da li smatraš da nagrada Oscar počesto ne ode najboljem glumcu ili filmu? Često filmovi koji ne prikazuju zapadni svijet u najboljem svjetlu ne dobiju Oscara, usprkos savršenoj glumi i režiji (npr. Hotel Rwanda, Posljednji Samuraj). Generalno šta misliš o nagradi Oscar? Je li ona mjerilo kvaliteta?

Mislim da akademija redovno pogrešno dijeli Oscare, pogotovo za filmove. S jedne strane, jasno je da je to nagrada koja se tiče isključivo Amerike, dok su Evropa i foreign language filmovi (filmovi na stranom jeziku op.aut) najčešće svedeni na jednu kategoriju. Mislim da filmovi tipa Argo, King’s speech, The artist,  Chicago, Shakespeare in Love itd… nisu trebali dobiti Oscar, pogotovo što su neki od njih imali poprilično jaku konkurenciju. S druge strane, nominacija za Oscar je izgubila značenje. Sad je postalo redovno da nominuju ogroman broj filmova, bez obzira na kvalitetu. Dovoljno govori činjenica da je Avatar bio nominovan za najbolji film.

 

10. Moj omiljeni glumac je Marlon Brando. Da li smatraš da neko od mlađe generacije glumaca može naslijediti njega?

Možda Christian Bale. Brando je bio talenat, ali i privatno je bio ekscentrik. Zbog toga možda ostane nezamjenjiv. Na njega me najviše podsjećao Jack Nicholson, ali i on je već stariji.

 

11.  Zašto se “Apokalipsa danas”, “Pakleni šund” ili recimo “Taksista” smatraju remek djelima?

Prije svega, jako bitan faktor je vrijeme. Izdržali su test vremena i relevantni su i danas. Zauzimaju značajno mjesto u historiji filma, jer su ponudili neka nova rješenja i pristupe. Svaki od tih filmova je napravio neki pomak u određenom filmskom aspektu. Nije ni čudo što je Apocalypse now i dalje jedan od najreferentnijih filmova za primjer dobro odrađenog i  smišljenog sound designa (dizajn zvuka, op.aut) (režiju i glumu da ne spominjem); što je Taksist citiran stotinama puta u ostalim filmovima nakon; ili što je Pulp fiction pokrenuo lavinu filmova sličnog stila.

 

12. Mene fascinira transformacija koju je napravio Matthew  Mcconaughey. Od glumca u sladunjavim komedijama, do maestralne uloge oboljelog od AIDS-a u Dallas Buyers Clubu. Kako ti se on čini?

Slažem se za Dallas Buyers Club, ali recimo već u Interstellaru mi je skoro pa ravan. Mene fasciniraju promjene koje je Bale učinio od The machinist do Batmana i Fightera.

 

13.) Sta misliš o partizanskim filmovima?

Ne volim ih iskreno. 

 

14.) Mišljenje o postratnoj bh kinematografiji i glumcima?

 

Mislim da javnost nepravedno ima negativno mišljenje o našoj kinematografiji. S obzirom da na uslove u kojima radimo i koliko se zapravo malo filmova producira, imamo više nego značajan uspjeh. Također, imamo odličnu katedru za glumu, možda čak i rame uz rame sa Beogradskom.

 

15.) Sad da malo predahnemo od filmova, ispričaj našim čitateljima o svom avanturističkom podvigu…

Pa s 19 godina sam odlučio na suludi avanturistički put po Evropi biciklom… Išao sam sam na put, te prešao biciklom od Slovensko-hrvatske granice do Amsterdama, a zatim do Antwerpena na bus za Bosnu. Teško je opisati šta me tačno pokrenulo na taj put, niti ga opisati u par rečenica. Bilo je zanimljivo lično iskustvo koje se ne može prenijeti lako riječima. Možda jednom odlučim snimiti film o tome. Svakako da bih želio to ponoviti jednog dana, samo bih sada izabrao mnogo veću rutu.

 

16.  U pripremi intervjua, rekao si da jako voliš i književnost…

Da. Iako sam uvijek čitao lektire, nije me književnost mnogo privlačila sve dok nisam upisao. Tada mi se javila ljubav za književnošću. Sada čitam kada nađem slobodnog vremena, što nažalost nije toliko često… Filozofiju također volim, ali to je polje koje još otkrivam i istražujem.

 

17. Ruski ili francuski klasici?

Ruski definitivno. Iako volim i Camusa i Sartrea, Dostojevski vlastoručno donosi prevagu. Nisam još pročitao sve njegove romane. Izdvojio bih Bjesove i Zapise iz podzemlja.

 

18. Spomenuo si i filozofiju. Koja su tvoja filozofska ubjeđenja?

Pa najviše bih se mogao poistovjetiti sa egzistencijalistima, i to posebno sa jednim apsurdistom kao Camus. Ateista sam inače, već neko vrijeme.

 

19. Reci nam ponešto o svojim daljnjim planovima u karijeri.

Pa trenutno radim na ispitnoj predstavi iz glavnog predmeta. Ovom prilikom pozivam Vaše čitaoce koji se nađu u Sarajevu 14. februara do dođu pogledati predstavu koju postavljam, R.U.R. od Karela Čapeka. Veće planove za sada ne pravim.

20. Nešto za kraj?

 Sviđa mi se i sajt, i pristup i sadržaj. Nadam se da ćete nastaviti objavljivati kvalitetan sadržaj i da će to čitaoci znati cijeniti. Nažalost, realnost je da javnost više traži ko je kome opsovao majku na big brotheru, nego kvalitetan sadržaj. Želim Vam svu sreću u nastavku.
About the Author

Related Posts

  1. Penzioner

    Pratim vas portal aktivno, nadam se da ce biti vise ovakvih razgovora s nasom omladinom.Dosta je vise price o ratu, nadam se da ce momak postati novi Kusturica.
    Bravo Bravo Bravo

Leave a Reply

%d bloggers like this: