zenicaonline@gmail.com

Tragovi duše

leaf_on_snow

 

Piše: Nera Halilkanović

 

 

Dok je prolazila kroz snijeg, okretala se i gledala tragove svojih koraka koji ostaju iza nje. Tragovi, pomislila je… tragovi u snijegu kao tragovi u životu, kao uspomene.

 

Isto je sa otiscima u snijegu i sa tragovima u životu. Putevi su razni, znani i neznani, dobri i loši, a svaki nosi uspomene, svaki budi sjećanja. Ostavili smo trag na svakom putu kroz koji smo prošli. Nije bitno da li smo na tom putu bili sami, ili je neko koračao pored nas, svejedno ako je i neko, iza nas, prešao po njemu, ako je zameo naše uspomene ostavivši svoje. Otvaram prozor svoje duše i puštam u mislima sve ljude koji su prošli kroz moj život da tako nježno i polako stanu ispred mene. Mnogo ih je al’  ne i  previše. Svi bitni i dragi, bez obzira na dužinu boravka i dužinu ljubavi koju smo dijelili.

 

Od nekih sam naučila mnogo, neki su valjda nešto od mene, a najdraži su mi oni koji su me naučili da upoznam sebe. Možda zvuči sebično, ali nije. O njima sam rijetko razmišljala, valjda zato što su rijetki i što ih nema mnogo. Večeras evo moje misli su sa njima… Kažem, svi su važni, svi su moji i dragi. Svi su dolazili tiho, kao što dolaze i ove pahulje. Neki se topili i nestajali, brzo i nečujno a neki ostajali, snažni i moćni, kao snijeg što škripi. I oni koju su nestajali i topili se ostavili su trag u duši. Vrijeme ih je obrisalo sa ceste, sa puta ili iz sjećanja, ali su ostali tu, u duši svakog od nas. Neuporedivo više toga skriva duša nego vrijeme. Vrijeme protječe, neumorno teče, a duša je naša stalna i vječna. U njoj se dešavaju bure i oluje, i poneka mirna mora. U nju stanu i nade, čežnje i snovi. U nju stane puno toga i samo se ona tako silno i teško lomi. Ona nas u trenu vine do visina ili ne da srcu da pravi ritam sniva. I kad sve nestane duša ostane. Jer samo je ona uvijek tu, nije podložna vremenu, ne troši se, ne topi se kao snijeg, ne rđa i ne vene, samo se rijetko sjetimo nje.

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: