zenicaonline@gmail.com

Zenički Bistričak, Prvi dio

54e5cee0-e380-4378-981b-57bb0a0a0a76-bistricak-zenica-690x480

Piše: Kolekcionar 52. Ibrahim Emić

Do kada dopiru sjećanja? Pa podaleko, od prilike rane šesdesete prošloga vijeka. Dan Milicije 13.Maj i proslava na Bistričaku. Pripadnici Milicije, za svoj dan, Dan Milicije bili su nagrađivani tako što su dobijali novčane bonove za koja su mogli u određenim prodavnicama, podrumima pića u Jeftića kući, kod Kina Central ili ,,kod Bureta” kupiti piće za svoj dan. A onda na Bistričak da se to proslavi. I ujedno moj prvi susret sa izletištem, a kasnije vrlo često gostovanje na tom, zaista izuzetnom mjestu.

Bistričak, izletište Zeničana, udaljeno je od Zenice 25.km, smješteno na NV 420.m, u klancu kroj kojeg protiče riječica Bistričak. Željezarino odmaralište sa punim kapacitetom usluge. Zgrada na dva sprata, poslije će se dozidati i treći, planinskoga stila, sa dvorištem iza u kojem su smještene pomoćne prostorije, pekara, ložionica, magacin za namirnice, danas bi se reklo, pravi mali dvorac, ,,pokljopljen” sa četinarskim rastinjem, i naprijed i nazad i sa strana. Smještena je na početku trećeg brda koje glavni put dijeli na dva puta, prema Šerićima i drugi prema Žičari odnosno prema Vučijoj planini preko koje se lako može doći do Blatnice, mjesta u Teslićkoj opštini. Tu je bio i improvizovani bazen gdje su se djeca, iako je bio  tek 13.maj kupala. Onako, u sašivenim kod kuće kupaćim gaćama i kostimima. Modri oko usana ali tu je vatra da se zagriju. Improvizovana igrališta, gumena lopta koja je često bivala otkotrljana u rječicu, i eto ugođaja. Organizovali su se i sportski susreti, kao i poslije susreti Željezaraca, sa partizanskim višebojem, trčanje u vreći, navlačenje konopca, kros, orijentacija u prirodi, gađanje iz vazdušne puške u metu, ali, atrakcija za djecu je ipak bio medvjed Kiko smješten u kavezu podno brda na putu od doma do bazena.

Kasnije je Kiko prepariran završio na zidu separea u domu.A sam prilaz odmaralištu obećavao je mnogo. Zadruga sa prehrambenim artiklima, ujedno lager sa građevinskim materijalom, mješovitom robom, otvorenim ,,šankom”, separacijom za Šerićki krompir, kace sa kiselim kupusom i Šerićkim sirom, davale su posebnu draž krajoliku. Stado ovaca je obavezno tu uz potok, jedan ili drugi.  U prizemlju zgrade pravo sa ulaza u predvorje gdje se moglo i izaći i u dvorište, ali je ipak taj izlaz bio samo za osoblje. Desno od predvorja ulaz u restoran. Restoran sa prostranom salom sa kaminom, separeom za manja drušva i ljubaznim osobljem.

Prvi šef, upravnik ,,Bistričaka” je bio Ivo Marić, poslije Ahmo Hanumić. Lijevo je ulaz na recepciju ispred čijeg pulta su bile smještene udobne klub garniture za goste koji čekaju smještaj ili koji hoće tu da se druže ako je restoran zatvoren. I igranje remija tu se završavao u sami cik zore. A onda u restoran na doručak: .. Sir,salama, margarin, marmelada, kajgana i pajšl”, konobar Savo je biflao jelovnik za to jutro. Ali ipak, pored zvaničnog jelovnika bio je tu i gulaš, Šerićki sir, a mogao se dobiti i rasol za osvježenje. Onako, gratis. Gosti kao jedna velika porodica, družba prava. Vozač Kamber  je zadužen da svaki dan u 16.sati ispred Kasine I pokupi Željezarce i odveze ih na Bistričak. Stalna, besplatna linija Željezarinog pogona Saobraćaj. Ugodan autobus koji se znao i pogurati od strane putnika kada točkovi zašlajdraju na snijegom pokrivenost putu prema Bistričaku.

Monotoniju u bašti znao je narušiti čovjek iz Šerića nadimkom Zvizda, koji je ujedno bio ,,sve” na tom području. Zadužen za opskrbu prodavnice domaćim proizvodima, bezbjednosti puta Nemila- Šerići, suradnji općine sa MZ Šerići, snabdijevanje sirom i mesom odmarališta, praktično, pored njega i Ahme Hanumića ništa ne smije da fali. Ako se hoće i ranije kući, a vikend završava ručkom, tu je Ahmo da uredno zapakuje lanč paket, na zadovoljstvo gosta. Pored medvjeda Kike, interesantni su bili i slijepi miševi koji su znali na svjetlost sobe kroz otvoren prozor, uletjeti u sobu i uznemiriti igrače remija. Oni domišljatiji znali su ih ,,uloviti” u ormar i ujutro iznenađivati žensku čeljad.

Pored vikend odmora, odmaralište se koristilo i za sindikalne dvodnevne izlete, uz muziku i drugarske večeri, kao i za sastanke predsjedništva omladine ŽZ, sindikalnog rukovodstva, ugošćavanje kolega iz drugih gradova crne metalurgije, a i za rekreaciju radnika koji su radili na mjestima koja su zahtijevala odmor na planini. Omladina je novčana sredstva prikupljala za danas, malo komičan način. Dobije se od Saobraćaja vagon i lokomotiva, i zadatak je da se od Čeličane do Visoke peći sabere rasuto željezo. Otkud željezo u Željezari! Sabrano željezo ide na vagu a sredstva od toga na račun omladinske organizacije. I eto izleta na Bistričak, drugarske večeri, željezarskih tamburaša Zije i Saliha…..Kraj prvog dijela….

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: