zenicaonline@gmail.com

Stranci u noći

blur,bokeh,citylights,citystreets,night,street-845e70b61dcb63bac00bb9908b05bd9f_h

Piše: Đuro Pucar

 

Kroz prozor konobe posmatram ljubavni par. Mladić je čvrsto, objema rukama, obujmio djevojčinu glavu i pokušava da je privoli na zagrljaj. Djevojka tužno gleda u pod, ko zna šta mu govori, ali njeno tijelo se opire. Došlo mi je da kažem: “Prijatelju, izgubio si je”.

Ali ko još u ljubavi trpi savjete? Ko je voljan da posluša neznanca, razvezane kravate i zadaha na vino?
Ko je to pametan da daje savjete kad je ljubav u pitanju?

Niko.

Sve je to ista priča, na hiljadu načina ispričana, a opet je svaka različita i svaka ima ono nešto.  Nešto zbog čega je naša i po tome posebna.

Ne znam šta se dogodilo sa ljubavnim parom koji je ipak skupa otišao u noć. Možda odgađanje onoga što nužno slijedi. Možda iskren razgovor i dva slomnjena srca. A možda je sve to delirij pijanca koji je vidio sopstveni odraz u prozoru.

I Nju vidjeh kroz prozor. Kroz prozor taksija, dok se migoljio kroz jutarnju gužvu, a mojom glavom odzvanjali duhovi konjaka.

Ide lijepa. Piše nešto na svoj mobilni telefon, isto onako kako je meni, onomad, pisala. Blagi osmijeh titra na tom lijepom licu. Spašava me pomisao da je izgledao kao kiseli, ali onda napadne savjest jer samog sebe uvjeravam da joj želim sve najbolje. Da je sretna i zadovoljna. To joj želim, ali kako da joj to želim bez sebe?

I nikada joj nisam glavu primicao svojoj, bez njene želje. Nije ni bilo potrebe, jer je želja gorjela u nama. Nikada je nisam gledao uplakanu, jer nije imala razloga.

Nije me stiglo ni da mi nedostaje, a već je otišla.

Ko zna kome?

Ko zna kome to divno stvorenje piše poruku u ranim jutarnjim satima? Na istom mjestu gdje smo se upoznali.

Okrenuh glavu, u strahu da me ne vidi, potonuh u sjedište starog Mercedesa, dok je na radiju sviralo “Naprosto se tuga desi i naprosto si tu gdje jesi”…

Taksista primijeti bolnu grimasu na mom licu i reče: “Lijepa djevojka. Znaš li je?”

“Ne znam” odgovorih više za sebe.

Vjerovatno ga nisam slagao….

 

About the Author

Related Posts

  1. Dado

    Herr Pucar,

    Nakon dužeg vremena, iskoristio bih priliku da pohvalim vaš tekst i način na koji ste opisali scenu na klupi ali i vaš susret sa nekada dragom osobom.

    Vaš opis – kako sam ga ja doživio mi je u sjećanje prizvalo moj slučajni, jutarnji susret sa tada još uvijek dragom, bivšom djevojkom. Odjednom, kao da nije prošlo ni 12 godina sjetio sam se i jutra, i ulice i mirisa proljeća … pa čak i osjećaja gorčine koji sam tada imao a to je nešto što sam skoro zaboravio.

    Biće mi više nego drago da čitam još vaših tekstova.

    Sve najbolje!

  2. zenicaonline

    Dragi Dado,

    Hvala Vam na ovom lijepom komentaru, od srca. Vjerujte, ovaj vaš opis je i meni sada upravo vratio miris i okus tog jutanjeg pogleda iz taxija, prema njoj. Te želje da je vidim neopažen, tog osjećaja jetke gorčine koju nosi saznanje da sam još uvijek njen…

    Biće još ovih tekstova i hvala vam što nas čitate i pratite.

    Svako dobro,

    Đuro Pucar

Leave a Reply

%d bloggers like this: