zenicaonline@gmail.com

Što je dobro „Na-opako i po-prijeko“

mediha-nera-z-o

Piše: Nera Halilkanović

Kada je u petak navečer najbolje mjesto, na kojem možeš i želiš biti, biblioteka u gradu 70-ak kilometara od tvog (novog) grada, onda je očigledno da se tamo dešava nešto jako bitno i lijepo. Da su mi nudili da sam sinoć, umjesto u biblioteci u Zenici, na bilo kojoj svjetskoj top destinaciji – ne bih pristala. Nema ga, ne postoji mjesto niti događaj koji bi mi više ispunio srce od sinoćnje promocije knjige „Na-opako i po-prijeko“ autorice Medihe Selimović. (Iako mi ovo autorica zvuči nedovoljno dobro da opiše šta sve ta žena jeste)

Skupila se tako u Zenici ekipa od nekih 150 ljudi (slobodna procjena, možda je bilo i više), sa energijom većom nego na nekom opasno dobrom rock koncertu i emocijama za koje mislim da ih nikada nigdje nije bilo više na manje metara kvadratnih.

Kao da su svi ponijeli neke zalihe emocija, radosti i dobroćudnosti. Jedan čovjek, a emocije bar za petoricu.

Petak, snijeg – kiša u istom trenu, gužve u prometu, na ulicama Sarajeva pomahnitao svijet, potpuno dezorijentiran. Iako inače nisam, jučer sam se ja mogla zvati vodičem tih dezorijentiranih. Žurim na posao, i umjesto da se psiho-fizički pripremam za njega, ja mislima i svim svojim bićem koncentrisana na promociju; kako ću stići, hoće li biti gužve u putu, hoće li sve ići po planu, a kakva mi je šminka, pa frizura, odjeća… milion ženskih briga…. I sve se naravno stiže, dolazim, mislim na vrijeme, pet minuta prije početka promocije, kad tamo… gužva već na ulazu. Znam, samo je jedna Gradska biblioteka u Zenici, ostalo samo odjeljena… nisam mogla pogriješiti. Proguram se, „vučem“ drugaricu za sobom i doslovno upadamo u čitaonicu, kad tamo, ni manje ni više, sjede ljudi, njih 70-ak, a ostali stoje. Ostali su oni u većini.. jer, ko je vidio čitaonicu sa 200-tinjak sjedečih mjesta, pa još u Bosni J

I tu mi srce zatreperi, prvi put te večeri. Kako zatreperi prvi put, tako ni ne prestade, a prođoše i 24 sata.

Skupile se i u meni te čudnovate emocije, toliko silne i jake, kao da im je prošao rok, pa poludjele. Iskra u oku, knedla u grlu, a sve od sreće. Baš se čovjek na čudne načine raduje.

I sve se te emocije uzburkale, pomiješale, srce tuče, a promocija još ni počela nije.

Gledam krajičkom oka, puno poznatih lica, došli su svi, i mladi i oni bolji, iskusniji i zreliji. Bibliotekarka, učiteljica, gospođa iz knjižare, iz marketa, gospođa doktorica…aaa eno i profesora, tu je i advokatica, ah, eno i kolegice iz škole, eno je, i tetka od moje drugarice.. pa čovječe, ovje je Zenica u malom.

Kad moderatori promocije pobrojaše ko je još tu, zaigraše i mi i noge, ne samo srce. I ako ćemo iskreno, sve dok danas na fotografijama nisam vidjela sa sam stajala, nisam to ni znala. Ponesena osjećajma i dobrom atmosferom, ni ne primjetih da na nogama provedoh više od dva sata  ( uračunato čekanje u redu za potpis i poljubac autorice – nikad slađe čekanje).

Mediha slatka, ko slatka, onako zbunjena i preplašena, kao srna. Ne zna čovjek šta ga se više dojmi kod nje; skormnost, iskrenost, čistota, jednostavnost, ili taj duh i osmijeh, iskra i sjaj u oku… ja ne znam, pokušajte odgovoriti vi..

I ako će sad neko reći da je ovo namještaljka, propaganda ili marketing, ja ću mu odgovoriti unaprijed: upoznajte Medihu, pa javite dojmove J

Odavno ne brojim pročitane knjige, odslušane promocije, potpisane knjige i zagrljaje sa autorima, ali ovo je nešto drugo.

„Na-opako i po-prijeko“ nije knjiga Medihe Selimović, to je sama Mediha, ili dio nje, jer je ostatak nepovratno ukraden i pripisan svakom od nas, koji Medihu poštujemo i volimo. Govorili su o tome sinoć promotori, recenzent, ali više od njih govorile su suze u očima i na licima publike. Plakali su mnogi, ne samo žene (živi sam svjedok), a dirnula ih je Mdihina duša utkana u riječi. I može autor biti svako, pogotovo danas, pogotovo ovdje, ali čovjek, insan, žena, Mediha i autor, ne može baš svako.

Čekalo se u redu za kupovinu knjige (po divnoj i pristupačnoj cijeni, dijametralno suprotnoj vrijednosti knjige i njene poruke), čekalo se i u redu za njen potpis i zagrljaj, ali slađeg i reda sa više osmijeha i energije koja je poput aureola svijetlila iznad ljudi, vidjela nisam.

I raziđe se družina, sva vesela i ispunjena, svako u ruci ponese „Na-opako i po-prijeko“ uz želju autorice, da nikom u životu ne bude ništa naopako i poprijeko….

A da smo samo u ruci odnijeli knjigu, bila bi to promocija kao i svaka druga, parada, kič i nadmetanje; ponese svako knjigu i Medihu u srcu, i uspomenu na prekrasnu večer, uz jedinu želju, da se ponovi!

Hvala Vam Mediha, svi znamo zašto!

 

About the Author

Related Posts

  1. Mahir

    CESTITAM,BRAVO MEDIHA.

  2. mirsad

    Sta reci o mojoj dragoj komsinki.Njen zivot je vise od romana.Mlada sa bratom ostala bez roditelja,iskusila sve najgore i najbolje od zivota ali pametna i uporna gazila dalje,posrcuci,padajuci,a na kraju uspravljena kao nas Lisac sto nas Tetovljane blago gleda.Uvjek je pamet i mudrost cucala u toj prelijepoj glavi,neki su to otkrili proslih godina,a sada ce veca masa ljudi otkriti taj njen manir pisanja,tj.izrazavanja,pa ce onaj ko je imao nenu staru,koja je znala ispricati pricu,vidjeti da ova zena kao da je prezivjela 10 zivota,kakvom zreloscu pise.

  3. Mediha

    @ Mahir: od srca Ti hvala, Mahire! Srdačan pozrav!
    @ Mirsad: Dragi Mirsade, hvala Ti mnogo, mnogo! Dva puta sam pročitala ove divne riječi i poredala nekoliko Mirsad-a iz tog doba u svojim sjećanjima.
    U svakom slučaju, puno mi znači kad se neko i realno sjeti Medihe koja je onomad gazala “na-opako i po-prijeko”.
    Svako dobro, od srca!

Leave a Reply

%d bloggers like this: