zenicaonline@gmail.com

Promocija Medihine knjige-lični osvrt

20151127_194316

Piše: Partizan Bata

Konačno je stigao i taj dugoočekivani petak, 27.11. 2015 godine. Konačno ćemo imati priliku da Medihino biserje vidimo na jednom mjestu, utjelovljeno u knjizi “Na-opako i po-prijeko”.

Da budem sasvim iskren, najviše sam se radovao konačnom upoznavanju sa Medihom, iako smo stari virtuelni prijatelji. Njeno pisanje već dugo živi u meni, stalno mu se vraćam, a imam priliku da ga kradem samo za sebe u našim čestim razgovorima.

Neka čudna trema me prožimala. Bojao sam se da promocija ne bude dovoljno posjećena, iako sam znao da Mediha uživa veliku popularnost. Možda je i trema bila od upoznavanja, a možda je to samo bila neartikulisana radost.

Kako god, prvi strah se pokazao sasvim neopravdan.

Neću u maniru novinarskih hvalospjeva pisati “sala je bila premala da primi sve zainteresovane”, ali ću reći da mi nimalo nije bilo mrsko stojati tih sat vremena sa cvijećem u jednoj i kaputom u drugoj ruci, jer mjesta nije bilo. Čitaonica je bila puna ljudi, koji su došli sa svih strana, a bio je tu i akademik Abdulah Sidran.

Svaka čast gospodinu Sidranu, i ako mi učini čast da možda ovo nekad pročita, nadam se da se neće naljutiti, ali jednostavno, u trenutku kada je sve završilo, pohitao sam ka Medihi i potpuno zaboravio na želju da sa i sa njim upoznam.

Promocija je bila zaista lijepo organizovana, sa muzičkim predasima, a ulomci iz Medihine knjige su izazvali muk u sali i poneki tihi jecaj. Slušajući, mahinalno, sam majku uhvatio za ruku i dugo nisam puštao. Zaista prava snaga književnosti, o čemu je govorio i gospodin Željko Grahovac.

A onda kada se sve završilo, pohitasmo svi ka Medihi. Razmišljao sam kako li se ona osjeća u tom trenutku. Da li ima tremu? Da li je naporno sa toliko ljudi u kratkom vremenu razgovarati, dok se svi trude da joj ukradu što više vremena?

Njena reakcija kada je došao red na mene da joj čestitam, me oduševila i dirnula. Rekoh joj da nisam siguran ko od nas dvoje u tom trenutuku ima veću tremu. Nakon toga upoznala se i sa mojom mamom i obje su se složile da imaju osjećaj kao da se dugo znaju. Mama čitajući Medihine priče, Mediha iz dugih i iskrenih razgovora sa mnom.

Bio sam jako sretan i zadovoljan i ponosan na našu Medihu. Ali moram reći-i na naš grad. Možda sam ga ipak malo podcijenio pod uticajem posvemašnje primitivizacije koju ne mogu da ne primijetim.

Ali ovakvi događaji vraćaju vjeru i stoga, Mediha, bezgranično ti hvala na svemu, po ko zna koji put.

About the Author

Related Posts

  1. Zenica Blues

    Bas lijepo sto je izasla knjiga bilo je i vrijeme.I da dodje toliko ljudi,i ja sam mislio da u Zenici samo postoje narodnjaci i fudbalske utakmice.Znali se kada ce biti u Becu?Ako treba za organizovati moze se pomoci…Sve najbolje autorici i puno uspjeha!

Leave a Reply

%d bloggers like this: