zenicaonline@gmail.com

Berlinski zid-simbol Hladnog rata

Piše: Partizan Bata

Berlinski zid je, bez sumnje, jedan od najupečatljivijih simbola istorijske epohe koju nazivamo Hladnim ratom. On je oživotvorenje “gvozedne zavjese” koja se spustila nad Istočnom Evropom. Početak njegovog kraja, upravo na današnji dan, predstavlja i početak kraja Hladnog rata, kao i nagovještaj skorog pada Istočnog bloka.

Kako je sve započelo?

Njemačka, poražena u Drugom svjetskom ratu, podijeljena je na interesne zone sila pobjednica. Na isti način je bio podijeljen i glavni grad Berlin.  Na mapi je to izgledalo ovako:

berlinmap_01

Podjela na interesne zone je nukleus podjele na Zapadnu (BRD) i Istočnu Njemačku (DDR). Granica DDR/BRD je bila zatvorena već od kraja 40-tih, ali povezišna tačka im je i dalje bio grad Berlin. Odatle su ljudi iz DDR neprestano odlazili, i to u velikom broju visokoobrazovani kadrovi. Vlasti DDR su vidjele šokantne činjenice da se godišnje mogu gubiti stotine hiljada radnika. Stoga, povlače očajnički potez i fizičkom barijerom sprečavaju ljude da napuštaju Berlin i DDR.

Tako je “rođen” Berlinski zid. To je bilo u 12. na 13. avgust 1961 godine.

 

bau-der-berliner-mauer-preview-image_900x510

Izgradnja  Berlinskog zida.

 

 

Zašto su ljudi bježali na Zapad?

Postoji više razloga, iako se u savremenim analizama ovog događaja najčešće mogu čuti visoko ideologizirani stavovi i opservacije. Možda i najjednostavnije objašnjenje je da su ekonomski razlozi u pitanju.

Dok je DDR služila Sovjetskom savezu kao izvor baš svega (osim tropskog voća), a poslijeratna obnova je išla izuzetno sporo i teško, u Zapadnoj Njemačkoj (BRD)  su svi vidjeli ekonomsko čudo i razvoj zahvaljujući ogromnim ulaganjima Maršalovog plana i otpustu dugova i ratnih reparacija.

Pošto su na većini područja DDR ljudi mogli gledati zapadnu televiziju, zbog jakih antena koje su  postavljene upravo u tu svrhu, znalo se kako se živi na zapadu. Vještačko anuliranje zapadnog TV signala od strane vlasti DDR nije bilo puno učinkovito i ljudi su jednostavno vidjeli i čuli… I krenuli, što se kaže “trbuhom za kruhom”

Iznimka je bila regija Dresdena gdje zapadni TV signal nije dostizao. Ova regija se ironično zvala “Tal der Ahnungslosen” (Dolina onih koji pojma nemaju).

DDR vlasti su Berlinski zid nazivali “antifašističkom zaštitnom branom”

1986_08_13_feier_25_jahre_mauer

Nakon fizičkog presjecanja grada, pojavili su se problemi za stanovnike Berlina.

Sve autobuske te tramvajske linije koje su prekoračile granicu, bile su, naravno, prekinute i kasnije saobraćale samo na “svojoj” teritoriji. Tramvaji su, kasnije, u Zapadnom Berlinu potpuno ukinuti, i prostor šina je iskorišten “genijalno” – kao parking mjesta.

Podzemna željeznica / Metro je bila također podijeljena. Neke linije su saobraćale samo u svojem dijelu grada. Poseban problem su predstavljale linije, koje su išle iz zapada na zapad ispod centra Istočnog Berlina. Naravno da je saobraćajni značaj za istočni Berlin bio nikakav, ali za zapad su te linije bile jako važne. Onda su stanice zapadnih linija u Istočnom Berlinu zatvorene, ulazi blokirani zidovima i betonom.

Na peronima ovih “zombi stanica” su bile stalno prisutne patrole istočnonjemačke vojske i policije. Vozovi sa zapada su imali strogo naređenje da prolaze bez zaustavljenja, ali smanjenom brzinom. Na zidovima tunela ispod granice bijelom farbom je bio nacrtan pojas da se vidi gdje ide granica. U slučaju kvara voza na istočnoj teritoriji, nesretni putnici su morali čekati i nekoliko sati da ih pod pratnjom do zuba naoružanih vojnika isprate pješke tunelom na zapad . Neke “strateške” ličnosti, uposlenici vlasti ili vojske iz zapada su čak dobili strogu zabranu korištenja ovih linija, tako da ne budu u nikakvom slučaju izloženi riziku da se njihov voz pokvari i bude zaustavljen na istoku.

Granice DDR/BRD su bile skoro hermerički zatvorene sve do kraja 1989. godine. Samo minimalan broj super provjerenih je mogao prelaziti granicu. Berlinski zid je bio ne samo zid nego i sistem snajperskih gnijezda na tornjevima, minskih polja, električnih ograda itd… na granici Istok/zapad se nalazio pojas širok od stotina metara do nekoliko km gdje je bio strogo zabranjen ulaz, svi stanovnici iseljeni, opet minska polja, kontrolni sistemi, stalno patrole, bodljikave žice, električne ograde, naređenje da se odmah puca na svaku nepoznatu osobu.

Blick über die Berliner Mauer mit Stacheldrahtkrone und die Panzersperren aus zusammengeschweißten Schienen auf dem Potsdamer Platz, der einst zu Berlins verkehrsreichsten Plätzen zählte und heute (Aufnahme vom August 1962) einem Niemandsland gleicht.

U toku nesretnih 28 godina postojanja zida, preko 230 ljudi je bilo ubijeno pucnjavom graničara, strujom, minama ili se utopilo u rovovima punima vode. Preko 75 000 građana DDR, koji su bili uhvaćeni prilikom pokušaja da prođu preko zida, bilo je osuđeno prema članu 213 krivičnog zakona “Nedozvoljeno napuštanje DDR” na 2-5 godina zatvora.

Međutim, ne treba ispustiti iz vida da iza mnogih poznatih prebjega preko zida, koji su i snimljeni kamerama,stoji propagandna mašinerija. Po svjedočenju jednog forumskog poznanika koji je živio u obje države, stvari su stajale ovako:

Ljudi su svoju priču o bijegu iz DDR-a mogli prodati medijima za oko 10 000 DM, ako se radilo o nekom poznatom cijena je bila još i veća. Čovjek koji je postigao gol za DDR na čuvenoj  utakmici 1974, protiv BRD, Jürgen Sparwasser, svoju priču je prodao za 50 000 nekom trivijalnom magazinu.

Često su bile dogovorene kamere da snime bijeg i za takve stvari su se dobijale ogromne pare. Ovde imate nekoliko snimaka: 

Od osme minute se vidi pokušaj bijega koji su snimili neki naši zemljaci-jugosi, a pričalo se da su dobili oko 20 000 DM za to.Poređenja radi moja plata u biblioteci u Zapadnom Berlinu negdje 70-ih je bila 400 DM, dok sam lijepo uređen stan plaćao 100 DM koliko se sjećam. Sad vidite da li se isplatilo reskirati. 

Čak je i onaj lik (ne mogu da se sjetim njegovog imena) koji je ubio jednog graničara iz DDR-a prilikom pokusaja bijega postao je heroj na zapadu dok je ubijeni graničar postao simbol zrtve u DDR-u. Pazite toga nije bilo puno svega stotinjak uspjelih prebjega za 28 godina ali se od svega pravila velika medijska hajka, a režim u DDR-u koji je bolovao od paranoje na svaki bijeg odgovarao je represiom i dodatnim slojem na zidu.”

tumblr_na2g5068tH1s7e5k5o1_1280

Ukupna dužina granice Zapadnog Berlina (dakle Berlinskog Zida) je bila 160,5 km. Od toga je 45,9 km prolazilo kroz gusto naseljena gradska područja. Zid je u većini svoje dužine bio zapravo “dupli”, to znači da se na području istočnog Berlina iza graničnog zida nalazio “pojas smrti” sa višestrukim kontrolnim sistemima, koji je bio opet ograničen “unutrašnjim zidom” prema istočnom Berlinu.

Zid je počeo “padati” u večernjim satima 9. novembra 1989. Desilo se to sasvim slučajno, nesmotrenošću člana Politbiroa DDR Günthera Schabowskog, koji je na pres konferenciji, novinaru odgovorio da je kretanje preko granice omogućeno “odmah”. Ljudi su se u velikom broju uputili prema graničnim prelazima, dok su ih zbunjeni granični policajci nijemo posmatrali. Ispočetka je vladala konfuzija, jer nije bilo naređenja da se ljudi propuste, a onda su, pod naletom mase, jednostavno otvorili granicu i pustili ljude.

thewall

Die ersten Teile der Mauer werden von Buergern in der Naehe des Brandenburger Tors abgerissen, gegen Mitternacht zwischen dem 09. und 10.11.1989., 10.11.1989

48102

U narednim sedmicama, kontrola nad zidom je bila obnovljena, i zvanično su sve kontrole i čuvanje zida prestale tek 1. jula 1990. godine uoči valutne unije istočne i zapadne Njemačke (istok je preuzeo zapadnu marku).  To je bio zvanični kraj Berlinskog zida.

Danas postoje ostaci koji posjećaju na nekadašnju podjelu grada i velika su turistička atrakcija:

berlin_wall_at_potsdamer_platz_march_2009

IMG_9025-640x427

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: