zenicaonline@gmail.com

Legendarni automobili-drugi dio: Trabant

trabant_car_and_german_flag_berlin_wall_poster-rd68e9d7ca53345a38556e5095bd66dc9_i5sat_8byvr_1024

Piše: Đuro Pucar

Drugi nastavak serijala tekstova o legendarnim automobilima je posvećen istočnonjemačkom simbolu-Trabantu.

Možda će ljubiteljima automobila biti čudno što sam odabrao automobil koji i nije baš na dobrom glasu, ali Trabant sasvim sigurno ima posebno mjesto kako u automobilskoj istoriji, tako i u pop kulturi.

On je jedan od najupečatljivijih simbola nekadašnje Njemačke Demokratske Republike (DDR) , ali i Istočnog Bloka.

Priča o ovom legendarnom automobilu seže u 1957 godinu, kada započinje proizvodnja u fabrici  “VEB Sachsenring Automobilwerke Zwikau” iz mjesta Cvikau u njemačkoj pokrajini Saksoniji.

Dobio je ime po izrazu za satelit/saputnik, inspirisan sovjetskim Sputnjikom. Nijemci ga od milja zovu skraćeno.-“Trabi”. U vrijeme kada se pojavio na tržištu, bio je to moderan automobil sa zavidnim tehničkim rješenjima.

Trabant se naročito odlikovao velikom jednostavnošću, koja se, prije svega, odnosila na dvotaktni motor bez pumpe za gorivo (gorivo se prirodnim padom slijevalo unutar motora) i razvodnika paljenja, kao i karoserijom od duroplasta, plastične mase vrlo slične bakelitu.

Odatle i popularna anegdota da je Trabant plastični auto i da je dovoljna rolna selotejpa u gepeku za popravke 🙂

Zbog jednostavnosti izrade, bio je pristupačno i zahvalno vozilo, a prosječan životni vijek mu je nevjerovatnih 28 godina. To je automobil koji je motorizovao DDR, nešto slično kao što je bio “Fićo” kod nas u Jugoslaviji.

Proizvodio se malo više od 30 godina, za koje vrijeme je proizvedeno oko 3 miliona primjeraka. Izdahnuo je skupa sa svojom domovinom 1991 godine.

Svih 30 godina proizvodnje, to je ostao, manje više isti automobil, uz neke promjene kozmetičke prirode. Postojalo je nekoliko prototipova nove verzije Trabanta, koji se danas nalaze u Transportnom muzeju u Drezdenu, ali nikad nisu ugledale svijetlo dana.

Zadnje serije Trabanta su imale licencno Folksvagenov motor iz modela Polo, kao i još neka unaprijeđenja u inžinjerskom smislu, ali je tada (1990 godine) za Trabant već bilo kasno.

Pad Istočnog bloka, kojeg najbolje simbolizuje rušenje Berlinskog zida (uz zbunjeni izraz lica Čaušeskua, dodao bih) obilježilo je i napuštanje Trabanta od strane njihovih vlasnika. Ostavljali su ih buvalno na ulici.

Nakon ujedinjenja Njemačke, Nijemci iz DDR-a su bili skloniji polovnim zapadnjačkim vozilima, nego novim Trabantima.

U to vrijeme ga se moglo kupiti za “nekoliko maraka”.

Vrlo brzo je zaključeno kako je Trabantu vrijeme isteklo, te je fabrika predata Folksvagenu. Interesantna činjenica je da se Trabant proizvodio u bivšoj fabrici Auto Uniona (Audi), a da je Folksvagen koji je vlasnik Audija, preuzeo tu fabriku, nakon reuinfikacije dvije Njemačke.

Međutim, nakon početne euforije, stanovništvo bivšeg DDR-a postepeno počinje sa nostalgijom gledati na svoju nekadašnju državu, pa je taj fenomen dobio naziv Ostalgia (kovanica riječi “Ost” istok i nostalgija). Tako je i Trabant ponovo dobio na popularnosti i sada postoje brojni fan klubovi.

Trabant je ponovo dospio u žižu javnosti prije 15-tak godina, kada je je tadašnji bugarski ministar vanjskih poslova, Solomon Pasi, u svom Trabantu provozao NATO delegaciju, a blagoslovio ga je i papa Ivan Pavao drugi.

Vrlo zanimljiva sudbina za nešto što se smatra simbolom Istočnog bloka.

Nedavno sam na TV gledao emisiju (nažalost imena se ne mogu sjetiti) koja pokušava rasvijetliti sudbinu novog modela Trabanta koji nikad nije ugledao svijetlo dana .

Govorili su inžinjeri iz fabrike Zwickau koji su ga konstruisali. Napravili su probni model i bila je planirana prezentacija. Odjednom je stigla naredba iz Berlina da se sve odgađa.

Nekoliko mjeseci kasnije na tržištu se pojavio Golf 1. Kada su ga vidjeli bili su šokirani. To je ustvari bio njihov Trabant! Rukovodstvo DDR-a je jednostavno prodalo projekat Zapadnoj Njemačkoj. Da li je ovo legenda ili istina ko zna, uglavnom ljudi su, predstavivši se imenom i prezimenom, svjedočili da je tako.

Istina je tamo nedje, kako se to kaže u legendarnim Slučajevima X.

Za Trabant se vežu mnoge anegdote i legende. Neke su istinite, neke su ipak malo pretjerane jer su nastale u eri trijumfalizma Zapada nakon pada Istočnog bloka.

Jedna od najčešće opisivanih anegdota vezana za Trabant je višegodišnje čekanje na isporuku. To je vrlo čest motiv u filmovima koji radnju smještaju u bivši DDR. Zbog čekanja na isporku, dešavala se paradoksalna situacija da polovan košta više nego nov.

U ideološki obojenim raspravama, ta činjenica se spominje kao argument slabosti centralnog planiranja i planske ekonomije.

Vrlo popularan vic u DDR je glasio: “Kako se najbolje mjeri ubrzanje Trabanta? – Kalendarom!”

Sve u svemu, usprkos svim manama, svim nedostacima, Trabant je legenda automobilske industrije, simbol jednog vremena i jednog sistema vrijednosti i kao takav zaslužuje važno mjesto u automobilskoj istoriji.

About the Author

Leave a Reply

%d bloggers like this: