zenicaonline@gmail.com

Mangala

Piše: Miro Vinduška

planinaMangić Ferid, stanovao je iza Kljamove slastičarne poviš Stanka boksera, u to vrijeme poznatog. Period do 1960 g. je bio u N. Zenici buran i pun događaja. Ferid, a zvali smo ga Mangala, malo po prezimenu a i po  filmu koji je tad bio najgledaniji ”Mangala kći Indije”. Tako je dobio nadimak  Mangala. Vrlo živ i temperamentan isticao se među ostalima. Stariji od mene par godina što nije predstavljalo da budem njegov mali, jaran. Bio je svestran u sportovima ali kao golman i karatista se najviše isticao. Razbijao je svakodnevno crijepove, cigle i sl. Sjećam se ujak mi kupio pravi kožni fudbal i nisam je ispuštao iz ruku ni kad spavam. Tada ako imaš neki ”gumenjak” bio si pravi hadžija. Stalno me ovi stariji momci mamili da im dam da igraju ali se nisam dao “navući”. Jednog dana nosi Mangala koturaljke koje su meni bile san da ih provozam, pa mi ponudi da se malo promijenimo. Ja nisam  mogao odoljeti i pristanem. Nekako smo ih privezali za moje cipele jer su bile par brojeva veće. Momci se podijelili kod hotel Kasine i igraju a ja pokušavam održati ravnotežu ispred kina. Epilog svega, poderan fudbal, koljena, laktovi i brada. Nisam znao bi li plakao zbog lopte ili bolova. Moj veliki drug me tješio i na tome se završilo. Sjećam se i da je jednom kopirajući scenu iz filma Tarzan bacio lopatu i slučajno pogodio Branu Č. između očiju i od tada uvijek drži glavu nakoso, jer ne može pravo gledati. Ubrzo sam odselio ali sam često sretao Mangalu i uvijek smo ostali dobri prijatelji. Slušao sam mnogo o njegovim dogodovštinama jer je vodio buran život. Kad sam došao iz armije naletim na Mangalu, nosi puna dva cekera pića i sve što ide uz to.  Tipično za njega.

“Ajde Miro sa mnom, ima neko društvo “treba” k’o “bajlaga” a i sviđaš se jednoj”.

”Dobro”, velim, “kad je tako idem”.

Tako smo nekoliko puta izlazili sa tim društvom dok se nismo malo sortirali. Jedne prilike odemo na Bistričak, upalimo roštilj i počnemo hvatati ribe na staklo i viljušku, zabranjeno naravno. U međuvremenu naleti šumar.

”Ajmo, lične karte”, kaže on i vadi blok da nas zapiše. Nema, mi ne damo, on zapeo, Mangala namigne curi i ona sjedne u auto. Šumar skine malokalibarsku pušku i uperi je u Mangalu. Još u životu nisam vidio bolji, što bi rekli haj-kick. Prostro se šumar ko “silovana mazgetina” kol’ko je dug i širok a mi uskočimo u auto i štura, jebeš roštilj i sve ostalo. Počnem ja relaciju sa njegovom komšinicom i bi  fatalno, još smo uvijek zajedno. Tako da sam prestao da idem sa njim i njegovim društvom.

Kako sam svoju voljenu stalno pratio kući i jedne prilike u povratku sretnem Mangalu izlazi iz druge smjene, kod kapije dva gdje je i stanovao.

Kad me ugleda odmah će uobičajeno za njega: ”O, gdje si Miro, hajmo na Pepelare “babinka” (Omerova žena) kuha noćas puru, pravo sijelo, bit će fine raje. Nije mi se išlo, nisam imao adekvatnu obuću a planina je planina. On se na brzinu  presvukao i odjuri na autobus, još jednom mi dobaci da se nisam predomislio. Kamo sreće da jesam. Sutradan  čujem nije ni stigao na Pepelare. Radnici koji su išli također na Pepelare rekoše da je ostao iza njih pričajući sa nekim poznanikom na autobusnoj stanici. Bilo mi je odmah jasno šta se moglo dogoditi. Naime idući uz potok u jednom momentu, prije vodopada, mora se desno malo popeti i zaobići ga. On je vjerovatno, jer je bila noć, žurio da stigne ostale radnike i zaboravio skrenuti. Htio se vjerovatno popeti a pošto je klizavo skliznuo i udario glavom od kamen. Bilo je različitih priča, kao navodno zavadio se sa radnicima pa ga ubili ili onesvjestio se od pada i utopio u plićaku. Otišao je tako brzo kao i što je živio. Sudbina je tako htjela ali ipak ponekad pomislim da sam krenuo sa njim da se to ne bi desilo jer taj teren poznajem k’o svoj džep. I nakon  više od 40 godina rado se prisjetim svog druga, jednog vrlo interesantnog čovjeka.

About the Author

Related Posts

  1. sta mi bi !?

    Nadam se da jos uvijek stoji spomen ploca na mjestu Mangaline pogibije. Eh, Pepelari , Pepelari. Nekad sam ”ko metak” uzletao od Sebuja uz Rogatku, a danas bi se tesko nakanio i obratnim smjerom nizbrdo.Zadnji put prije cetiri, pet godina. Teren je prilicno upropasten sjecom i probijanjem puteva za kamione za izvoz trupaca. A kakva je to rajska ljepota bila tamo sedamdesetih godina. ”Babinka” je jos ziva, a Omer je prije vise od decenije napustio ovaj svijet. Za one koji ne znaju , Omer zvani ”Derivat” je legendarni domar u domu na Pepelarima.

  2. Mirsad

    Ferid je tri godine išao sa mnom u razred. Bio je stariji godinu dana, ako se dobro sjećam. Poslije smo se viđali tu i tamo.
    Jedne prilike mi je pričao, kako je radio u rudniku, pa kada ga zabole ruke od guranja huntića, gurao ih glavom.
    Bio je legenda!

  3. miro vinduska

    Omer je sve one vikendice pravio .redovno smo kod njega isli na sijelo

  4. Kolekcionar52

    Miro, ovaj detalj vjerovatno ne znaš. Mangala se bio i oženio, jednom Azrom iz Konjica. Azra je živjela kod sestre u Milconerskoj zgradi, a poznata je bila i po tome što je radila u najmanjoj radnji u Zenici. Prodavala je kokice, a u vrlo malom prostoru gdje su se purali purci bilo je mjesta i za stolicu na kojoj je sjedila Azra.Radnja je bila smještena ispred sadašnje radnje Zizi,( kino 29)…

  5. miro vinduska

    Vidis Azre se pomalo sjecam ali ne da je Ferid bio ozenjen

  6. Dragan

    Miro, Mangala je bio veliki prijatelj sa mojim ujakom (Pero G.). Sjećam se da smo, kad god krenemo na Pepelare, zastajali na mjestu gdje je Mangala poginuo. Sjećam se da mi je, kad sam bio klinac, pok. Omer popravljao sanke. Lijepa vremena

  7. miro vinduska

    Dragane ako ti je ujak Pero Gajan , sjecam se njihovih mangupluka

  8. Dragan

    Upravo tako. Pozdrav

  9. Kolekcionar52

    Miro, sjećaš li se Gajanovog tik-tak u kuglani…

  10. selto

    Gajanov tik-tak je nesto najsjajnije i najostroumnija zafrkancija za koju sam cuo u mome zivotu.Radio je Gajan samnom u valjaonici 3 krajem sedamdesetih a bio mi je i komsija u Blatusi.Covjek sa kojim ti nikada nije bilo dosadno pa makar bio i na sahrani najbliznjih.Naravno dajem prednost Miri da napise sve o tik-tak okladi jer je uostalom bio i svjedokom svega dok sam ja u to vrijeme bio jos balavac koji je zaobilazio “Kuglanu” i ostale slicne objekte u sirokom luku.Bio je to nas Zenicki Montipajtonovac i prije pojave istih…

  11. Kolekcionar52

    Gajan, sin konjičkog kapetana i njegova čuvena sablja nad šankom u stanu u Blatuši…

  12. miro vinduska

    Sjecam se da sam cuo za tik tak ali ne u cemu je bio fazon.Kao i svi mi smo nnekad nesto zdrpili kad smo imali sansu.To jednostavno ide u razvoju, tako da su Pero, Mangala, Juresa i jos neki ukrali nesto iz zadruge kod Kljamove slasticarne i sakrili u saht u ulici tada Mose Pijade.Posto smo mi culi za rijec podzemlje , a roba zavrsila ispod zemlje, kruzila je vijest medju nama djecurlijom kako je Pero osnovao podzemlje.On je u nama bio nesto kao alkapone.Poznato je kako je ucio svoju cerkicu da pliva u bazenu.Jednostavno je baci u bazen i bodri da ispliva.Ja sam odselio 60 te pa sam tako bio uskracen za njegove marifetluke.volio bih saznati ako neko zna za tiktak

  13. Kolekcionar52

    Evo ovako za Tik-tak, pričao mi je Medvidović Leopold i Zdravko Dragičević. Okladio se neko od prisutnih sa Gajanom da ne može kretati glavu lijevo i desno a da pri tome izgovara tik-tak i to na pola sata. Taman bila polovina vremena, kad neko od prisutni ode po Gajanovu ženu i kaže joj da joj je Gajan poludio. Ona se spremi i u Kuglanu, zatečen Gajana kako mrda glavom i viče tik- tak. Zapomaga žena a Gajan pokuša da išaretom joj pojasni…i da skratim, izgubi opkladu…

  14. selto

    pri tom’joj je uputio socnu psovku i dodao:”e .ucko jedna sad plati ti pice ovim mazdrpanima”,a zena videci da je sve u redu s’njim cim socno psuje mu rece:”ma .ebes pare neka si ti meni ziv i zdrav”…ljubav je to bila samo se pero nikada ne uhvati te teme…

  15. miro vinduska

    Bas me podsjeti, sjecam se sad a bio potpuno zaboravio

  16. muta

    Kolekcionar52!

    Ibro,posto volis cinjenice,zelim da kazem da se dogadjaj desio u Kuglani,ali 60-ih godina i da je covjek koji se opkladio (vec pomenuta Tik-tak prica) ustvari pokojni Jozo Arapovic koji(navodno)nije bas volio platiti pice,pa j mu je “zvrcku”
    sa satom pripremilo drustvo sa kojim je cesto bio(Nikola Blazevic,Zara Ivkovic i drugi)..U kuglanu su pozvali njegovu zenu,pokojnu Lucu Arapovic,koja ga je prekinula u mahanju glavom i Jozo je izgubio 5.000 dinara,od cega se drustvo dobro “nakvasilo”Inace,cijeli dogadjaj je spomenut u knjizi Dobrivoja Ostojica “Smijeh pod dimnjacima” koju je izdao “Glas” iz Banja Luke 1984. godine..(knjigu posjedujem)!A sto se tice Gajana,za sve ostalo i Ti,Miro i moj jaran Selto ste u pravu..Gajan je bio izuzetno dobar covjek,omiljen od svih,simpatican,duhovit!Imao sam srecu da sam radio sa njim 80-ih godina,kada je presao da radi u Vodoprivredu!Kada se vidimo ispricat cu Ti njegovu i Carevu anegdotu o lubenici(tri cepa),koja je u to vrijeme dugo nasmijavala raju u Zenici!

    Pozdrav:Muta

Leave a Reply

%d bloggers like this: