zenicaonline@gmail.com

LIBERTAS, MEDO, TROJKA, FENIKS, BABILON… (Zenički stari kafići)

Piše: Kolekcionar52 – Ibrahim Emić

kaficKrajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina u Zenici, po podrumima zgrada i u garažnim prostorima kuća, pojavljuju se interni disko klubovi gdje se okuplja omladina i gdje se sluša rock muzika. Omladina uređuje prostore i uz pomoć stereo gramofona i ploča nalazi zabavu svojstvenu tom vremenu. Oni malo stariji odlaze u pravi disko klub smješten u suteren hotela Metalurg. Ploče „pušta” Miroslav Vinduška, dobar poznavalac rock muzike i svakako vlasnik velike kolekcije ploča.

Tih godina u svijetu se pojavljuju „kafići”, objekti gdje se na malom prostoru okuplja veliki broj ljudi sa istim sklonostima slušanja određene muzike, a time i istim ili sličnim pogledima na svijet.

Taj trend nije zaobišao ni Zenicu, pa se u sedamdesetim godinama otvaraju „kafići” jedan za drugim, „kafići” koji polaku preuzimaju ulogu disko klubova, kafana, restorana sa muzikom, bašti, a ujedno i same goste.

Tako na bulevaru Bratstva Jedinstva, između Radio Zenice i Sarajlića kuće (picerija Ultra), niče i prvi kafić. U staroj prizemnici Kemo iz Trebinja, tadašnji građanin Zenice, renovira unutrašnjost kuće i pretvara je u kafić naziva „Libertas”. Kafić je u stilu konobe sa  velikim šankom i sa dobrim stereo uređajem koji u odnosu na disko klubove umjesto gramofona koristi muzičke kasete.

Dupli kaset dek, dvije zvučne kutije i puno kaseta sa aktuelnom muzikom i šta treba više da se napuni kafić. Šankista je obavezno bio dobar poznavalac muzike i znao je u svakom trenutku kako da ugodi gostima. „Libertas” je krajem osamdesetih izgorio u plamenu, a na tom mjestu se sada nalazi picerija „Ultra” i Turska banka.

Uporedo sa Libertasom otvara se i kafić „Medo”, uz staru zgradu naspram MUP-a i zgrade Getaldus. Otvara ga Serdarević Mehmed, povratnik iz inostranstva, čovjek koji je svoj kapital uložio u biznis u rodnom gradu. Tako se u stvari i radilo. Odeš na rad u inostranstvo, štediš, vratiš se u Zenicu i otvoriš neki biznis. Kafić kod „Mede” je bio „napucaniji”, modernijeg enterijera, ali ipak je slijedio nepisana pravila koja su objekat smatrala kafićem. Kafić još uvijek radi.

Početkom 1976. godine, završetkom zgrade Lamela, u dva prolaza otvaraju se dva kafića. Prvi je kafić „Trojka”, a otvara ga Husnija Arapović, bivši fudbaler koji se također vratio iz inostranstva. Ime je dobio po votki „Trojka” (na etiketi tri konja) i izazvao je pravi bum u Zenici. Kafić je zauzimao samo pola prolaza uz duž, tako da se moglo komotno proći kroz prolaz, a uveče i prolaz je bio popunjen gostima. Gosti su bili blizu jedni drugima, sva mjesta su bila „stojeća”, da li uz šank ili uz pult izloga. Jaka i dobra muzika, konobari spretni i uslužni, gosti još bolji. Poslije će se kafić proširiti na cijelu širinu prolaza i početkom devedesetih promijeniti ime u „Horse”. Sada je na tom mjestu prodavnica.

Drugi kafić u Lameli je kafić „Feniks”. Vlasnik je Omeragić Faik, također povratnik iz inostranstva sa zarađenim kapitalom koji je uložio u rodni grad. Identičan je kafiću u susjedstvu, sa malim razlikama. Tada je važilo pravilo da ko ima bolju muziku, koja se ogledala ne samo u reportoaru, nego i uređaju koji je to reprodukovao sa muzičkih kaseta, ima i više gostiju. Muzičke linije su se kupovale u konsignacionim prodavnicama za devize, a imali su ih pravo kupiti povratnici sa rada iz inostranstva i to u određenoj količini. Muziku sa ploča na kasete su „skidali” ljudi bliski muzičkim vodama, a u Zenici ih nije nedostajalo: Tomo Kašljević, Josip Dujmović, Zoran Mišetić… I kafić „Feniks” se proširio i zauzeo prolaz, a i danas se na tom mjestu nalazi ugostiteljski objekat.

Na prijelazu sedamdesetih u osamdesete godine, u drugom dijelu grada , na Mokušnicama, u prvom soliteru uz ulicu, otvara se kafe-picerija „Babilon”. Kafe je smješten u prizemlju solitera u zadnjem dijelu i gleda u dvorište. Moderno je projektovan i urađen po visokim standardima toga doba, sa opremom tada najsavremenijom koja pripada jednom takvom objektu. Vlasnik je Bajramović Dževad, također povratnik sa rada iz inostranstva. Mjesto postaje dosta popularno i posjećeno. U predvečernjim satima kolona ljudi se kretala iz grada prema „Babilonu” gdje se punio ne samo kafić nego i cijeli plato ispred. Put prema kafiću se tada popularno zvao „Staza slonova”. Kafić je sredinom osamdesetih promijenio vlasnika, a danas se na tom mjestu nalazi prodavnica.

Svakako treba spomenuti iz tog doba i kafić „Alibaba” na Mokušnicama, zatim kafić „Lalić” u Travničkoj, kafić „Rena” ispod stadiona, kafe piceriju preko puta pošte Gorana Radića, kafe „Lincner” (prve kafe – picerije na Jaliji), „Žurnal”… čije su odlike bile zajedničke, samo rock!

About the Author

Related Posts

  1. muhamned

    divan prikaz vremena u kom je zivota i opustanja bilo ,ali sa nepotpunim prikazom -kafic krovovi=kod muzeja ,pizzerija Amor-Čerkez=BRIST.kafe BRIST-kod Mise=BRIST.kafe Zdenka=BRIST-pa ova tri objekta je posjecivalo vise raje no igdje-korzo se bilo okrenula ka Bristu, pa kafe Hajduk=Crkvice .Sorry kad vec se daje prikaz neka bude sto tacniji,a kafica iz tog vremena ima jos-ali MISO,CERKEZ i ZDENKA su medju objektima koji se ako ne najbolje ono predobro radili i izvrsite anketu-gdje je ko volio i isao da se provodi -pooozzzzzzzzzz

  2. Kolekcionar52

    Muhamede, hvala na komentaru, sjećam se svih nabrojanih objekata i slažem se sa Vašom konstatacijom. Cilj mi je bio, kao i u prethodnim mojim pisanjima da podstaknem naše sugrađane i da ih pokrenem da i oni nešto kažu o životu iz tog vremena. U ovom članku sam prikazao ona mjesta koja sam ja posjećivao najčešće, kako zbog raje tako i zbog muzike koju sam slušao. Lijep pozdrav!

  3. faik

    “Fenix” je prodan prije dvije godine i sada je tamo samoposluga. Gazda je u “pemziji”, koji ovo i komentira.
    Informacije radi, ne bi se otvorili ni trojka ni fenix, da ja faik nisam poznavao tadasnjeg pred.predsjednistva, Sinana Hasanija,rahmet mu dusi, koji je bio prije toga ambasador SFRJ-e u Danskoj, gdje smo se upoznali. Iz nekih razloga sam mu se svidio i kad je zapelo, jer tada “partija” sa predsjednikom komitetaPojskicem, Medinim zetom, nje bila ZA.
    Tadasnji predsjednik opstine, srbin, zaboravio ime, preko pr.izvr.odbora ,Nikole Mirkovica sada izbjeglica u Sloveniji, Vlaste Kusmuka, nacelnika MUP-a,sada u Mokrom na Romaniji, kod Pala, kazu bolestan…itd, jos partijskih trckarala uglavnom korumpiranih ,pod izgovorom da su to” legla” droge, a svi su bili korumpirani, pom.SDB-ovci,mnogi su i danas u Zenici, ugl. privatnici, inzinjeri i sl. ,Sinani nazove Mikulica isti dan kad sam se vratio sa intervencije iz Beograda,, a ovaj pred. opstine, pa Mirkovicaitd itd.
    Ujutro drugim poslom , ja kraj opstine ,a sekretar pred. opstine me sretnei kaze…jebote bog faik kakvu si zbrku napravio, svi se udaraju nogama u guzicu, a pred. opstine u razgovoru sa Mikulicem je samo govorio; bice tako, kako vi kazeta gospodine, bicetako…
    i i bi tako…isto popodne licno sekretar Nikole Mirkovica, donosi Rjesenje – dozvolu da mogu otvoriti, ja pa i svi ostali…jer vise nisu smjeli zanovjetati….al sam zato dibio vecne neprijatelje…i dan danas…toliko da se zna…pozdrav

Leave a Reply

%d bloggers like this: