zenicaonline@gmail.com

Epilog premijere u pozorištu – tuča ispred pozorišta (ili ti ga pišanje na javnom mjestu)

Piše: hipomanicarka

zavjesaVolim otići u pozorište pogledati dobru komediju (pod „dobru“ podrazumijevam komediju koja ne nasmijava publiku upotrebom jb u svakoj drugoj rečenici) i dobru dramu sa jakom poentom.

Spremim se tako neku noć, crna haljinica must have, cipele sa visokom potpeticom i neizostavni crveni karmin. Premijera. Drama u pitanju. Jaka poenta, iako prema mom laičkom mišljenju trebaju poraditi na prvom činu, s obzirom da sam slabo čula i da je bio malo monoton.

Ipak je premijera i svaka čast glumcima. O Bel Cantu ne treba puno pisati, odlična ekipa.

Odem na after party u Cabare sa prijateljima, na piće. Tu je bio zanimljiv detalj: alkoholna pića se ne naplaćuju jer je premijera a bezalkoholna naplaćuju.

Ili glumci slove za alkoholičare ili nekome nije jasno da i mi koji ne pijemo volimo otići u pozorište? 

Nastavljamo sa temom ovog članka. Prilikom izlaska iz pozorišta bila sam svjedok tučnjave.

Neki mladić je, očito malo pripit jer današnja omladina ne zna ni piti da se ne napije, pišao na zgradu pozorišta.

Djevojka, koja je izašla ispred mene je bila nanervirana, kasnije sam saznala da je uposlenik institucije na koju je ova naša budućnost urinirala, dobacila mu je da uđe u wc u zgradu ili u obližnji kafić.

E onda nastaje horor. Kućni odgoj je tog istog, zvat ćemo ga Pišonja, naveo da joj kaže nešto jako prosto, što ne bih da citiram. Njen pratilac se okrenuo i rekao Pišonji da joj se izvine na šta je ovaj, valjda ne poznavajući tu riječ, odmah skočio na njega da se bije.

P… nije imao m…  jer su mu u pomoć priskočili prijatelji. Jedan, zvat ćemo ga Bijela košulja, se posebno isticao. Djevojka je pokušala da ih razdvoji, usljed čega je i ona dobila nekoliko ozljeda. Iz obližnjeg kafića su takođe pokušali da ih razdvoje ali u svoj toj frci nisi znao ko koga tuče. Meni je Pišonja slučajno naletio na ruku… dva puta.

Eto, i ja obučem štiklice i haljinicu u nevrijeme, s obzirom da je Bijela košulja zarežao i na mene i već sam počela smišljati gdje da torbu spustim i skinem obuću.

Da se razumijemo, nikad u životu se nisam potukla, akademski obrazovana, uzoran građanin, ni kaznu za pogrešno parkiranje nemam.

Hvala Bogu Djevojka je uspjela otići po policajce u pozorište. Uzeli su njihove podatke i krenuli smo kao svjedoci svi dati izjavu u policijskoj stanici. Usput nam se Pišonja, dok policajac nije gledao, prostački nagovorio. Bijela košulja je glumio nevinašce i pokušavao nekoga nazvati putem mobitela.

U policijskoj stanici izađe gospodin policajac, autoritativno nam naredi gdje će ko sjesti, zabrani korištenje mobitela i upita je li sve jasno (fakat kao u filmovima).

Nisam u filmovima vidjela da neko digne dva prsta i pita može li do toaleta, ali zaista sam morala jer sam davno namjeravala biti u kući.

I tako ja, u svojoj 31. godini, maksuz došla iz Sarajeva u Zenicu radi premijere, sređena završim u policijskoj stanici sa parom gdje je Djevojka mojih godina, takođe pristojno dotjerana (cipele sam odmah skužila Irregular Choice) a Momak, malo stariji od nas, sa 19 godina služio u odbrani svoje zemlje.

“On se džentlmenski ponio ali nažalost kod nas danas svaka budala ili tatin sin nosi oružje pa se sada trebaš  kloniti pubertetlija i gledati kako ti pišaju, tj.uriniraju po gradu, ostavljaju smeće svugdje, ne poštuju zakone, nemaju osnovne kulture i sl. “

Par je upućen dalje u hitnu a poslije nas je gospodin policajac prozvao Bojana – Pišonjino ime izgleda i Bijelu košulju.

Prokletstvo ili dar, ali pamtim registarske tablice, pa tako upamtih i od ove dvojice spomenutih. Mislila sam da ih objavim u članku, ali kad bolje razmislim nisu vrijedni, jer ko zna kakvi su manijaci i hoću li ih opet nekada sresti u životu.

Nadam se da je sve u redu sa parom, vidjelo se da je gradska raja u pitanju i da su naučili da se sa pijancima ne raspravlja pa makar to bila derišta.

Moram priznati da su čuvari reda bili ljubazni i susretljivi i nadam se da je ovo zadnji put da sam u posjeti policijskoj stanici.

Žalosno, ali istinito.

“Prednost pametnih je da oni uvijek mogu glumit idiote. Suprotno je mnogo teže izvesti.”

 

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: