zenicaonline@gmail.com

Izgubljene generacije

Autor: Damir Vučak

generacijaMaj je i uveliko se spremaju maturalci a oni stariji, posebno oni skloniji nostalgiji, pripremaju obljetnice matura (famozni “reunioni”). Nekoliko generacija u rasponu 1955-1975 su po meni nekako “izgubljene generacije” jer kada se okupe i pođu vaditi pasoše shvatiš da je minoran procenat gradske raje ostao da živi u Zenici. Radi se tu o frapantnim procentima, po mojim procjenama 5-10 %. Uglavnom se protežu ona famozna pitanja: “Gdje je onaj, zaboravio sam mu ime i šta sad radi?” Odlučio sam da u nastavcima pišem o ljudima koje ja poznajem iz raznih “faza” mog života. Naravno, ni ja ne znam o svakom sve. Možda se potkrade i neka greška a volio bih da mi i vi pomognete svojim informacijama koje možete postavljati u komentare, jer ovakva demografska promjena definitivno zaslužuje jedan seriozan pristup.

Jedan prošlogodišnji reunion me nagnao da pišem o ovome. Za jednim stolom u lokalnoj buregdžinici na “after partyju” sam primijetio četvero ljudi. Od njih četvero niti jedno ne živi u Zenici. Bili su tu Goran Vrdoljak, čovjek koji je nekada radio sa mnom na Rudniku a sada živi u Splitu, Dinka Delić, moja školska kolegica i nekadašnja Miss Jugoslavije koja je dugo godina živjela u Njemačkoj a sada živi i radi u Sarajevu, Emir Kulenović, uspješan poslovni čovjek koji većinu vremena provodi u Sloveniji gdje ima firmu i čovjek kojeg nisam vidio više od dvadeset godina i koji je možda direktan povod da pišem ovako dugačak tekst – Žejlko Janjetović, momak kojeg poznajem iz gimnazije i sa košarke. Nemalo sam se iznenadio kada sam ga pitao gdje je i šta radi. Čovjek je ambasador BiH u Mađarskoj a prije toga je bio ambasador u Indiji i Rusiji.

Obzirom da sam Želju znao preko košarke ovaj svoj podsjetnik ili šta god da je počet ću sa košarkašima. U KK Čelik sam proveo nekoliko lijepih godina i tamo sam upoznao jako drage ljude.

Čovjek sa kojim sam počeo raditi kao tehniko ili asistent trenera je Davor Šestak. On je po mojim zadnjim informacijama u Zagrebu i jedno vrijeme je bio trener Cedevite pa i Hrvatske kadetske reprezentacije. Malo ko zna da je Davorova mama bila čevrta sestra Ditrich (po ostale tri je nazvana škola u koju sam išao). Nedavno je umrla, pokoj joj duši!

Drugi trener, Ranko Đurić Cici je sada u Australiji i nemam informacije da li se i dalje bavi košarkom. U Australiji je i Dado Čaušević, nekadašnji košarkaš kojeg viđam skoro svako ljeto u Trpnju gdje ima obiteljsku kuću.

Dva trenera, dvojica arhitekata su još uvijek u Zenici – Boris Britvar “Brico” i Rašo Martinović. Još jedan nekadašnji veliki potencijal koji se takođe bavi arhitekturom je ostao u Zenici i radi kao profesor u Građevinskoj školi. To je Emir Vilić “Vili”.

U Kanadi su Dragan Kisin “Kisa” i Slaviša Lukić. Oni su u Vancouveru a na istočnoj obali su Slobodan Arčon “Arči” i Niče Selimović.

Menso Bajramović, možda i najpoznatiji trener iz Zenice je donedavno bio u Siriji ali se iz razumljivih razloga vratio u Bosnu. Sada je u Sarajevu (bar tako sam čuo a provjerit ću sigurno jer se trebamo vidjeti ovih dana).

Emir Mutapčić je još u Berlinu gdje je dugo godina igrao za Albu Berlin i radio kao trener, a mislim da mi je rekao da i sada radi nešto u košarci, ali sam zaboravio šta. Svako ljeto on i njegova porodica provedu u Zenici mjesec dana u posjeti najbližima.

Najpoznatiji i najtrofejniji košarkaš iz Zenice, Zoran Savić je u Barceloni sa suprugom Anitom i preslatkom kćerkicom i obnaša funkciju managera u KK Barcelona.

Teoaman Alibegović je donedavno bio sportski direktor KK Snaidero Udine (možda je još uvijek, nemam novijih informacija jer smo se vidjeli prije par godina).

Dževad Alihodžić, popularni Dževdo, je u Zagrebu gdje mu djeca idu u školu, a Boga mi i on pod stare dane završava Višu trenersku. Viđam ga skoro svaki mjesec jer počesto navraća da vidi mamu i svog starijeg brata Kemu, takođe nekada dobrog košarkaša.
Fascinantna je generacija 1966. koja je iznjedrila izuzetne ljude i jako dobre košarkaše koji su sportsku karijeru podredili neki višim ciljevima.

Iz te generacije (Teomana i Zoku Savića sam već spomenuo) je i Dr. Asim Tarabar koji je je profesor medicine na YALE univerzitetu u SAD-u, prof. dr. Slaven Jurić koji drži katedru na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivan Ico Barač koji radi kao priznat ljekar specijalist otorinolaringologije u Dubrovniku, Nijaz Alić (on je ja mislim 1965. godište) koji dugo godina radi kao prevodilac na tribunalu u Hagu, Slavko Todorović, jedan od mojih najboljih prijatleja, dipl .ing. mašinstva koji ima uspješnu firmu u Novom Sadu. Mile Nežić je, koliko sam čuo, negdje u Italiji i ne znam čime bavi.

Postoji još mnogo njih koje nisam spomenuo ali ovaj post bi bio predugačak kada bih spomenuo sve. Moram napomenuti i dvojicu meni posebno dragih ljudi koji više nisu sa nama a to su Boban Žeravčić i pokojni Zlatan Šahmić Šahmo koji su nas prerano napustili ali su ostavili veliki trag u zeničkoj košarci.

Molio bih vas da ako neko zna još ponešto o nekim košarkašima neka slobodno napiše komentar koji ćemo objaviti a i ja ću odgovarati na vaša pitanja, ukoliko budem znao odgovor na njih.

Ovo je samo prvi dio, nastavak je uskoro…

Preuzeto sa bloga blentoven

About the Author

Related Posts

  1. miro vinduska

    Teoman Alibegovic je kako sam cuo iz Ljubljane preselio u Rijeku prije 5-6 godina,a predstavnik je neke Italijanske firme. Pijlevic Slavko _ Santa je u Australiji mislim Melburnu,takodje bivsi igrac i sudac

  2. suada

    Divan clanak.Samo naslov mi nekako ne pase.Nisu to izgubljeni ljudi- generacije.Mozda, po svijetu rasejani, ali nikako i izgubljeni.Pruzio im je svijet sto njihova Zenica nije.

  3. Partizan Bata

    Ponekad citam stare Hanine i Damirove tekstove, iz nekog neobjasnjivog razloga. Svidjaju mi se, a i malo kupim inspiraciju za svoju kolumnu, ali ne samo to.

    Elem, u ovom tekstu sam prvi put zapazio (a citam ga mozda treci put) ime Ranka Djurica.

    Sa njegovim starijim sinom Dejanom sam isao u osnovnu skolu.

    Nisam bas siguran, ali cini mi se da smo isli 4 i 5 razred skupa, nakon cega su se oni odselili u Australiju. Dakle 2000 ili 2001 godina je u pitanju. Znam da Ranko ima i mladjeg sina, i da je u tom periodu bio trener tada Zenica Metalnog.

    Prije nekoliko godina Dejan me dodao na facebooku, ali nekako se nismo uspjeli uganjati za ozbiljniji chat i razmjenu informacija.

    Mislim da ce vam biti zanimljiva ova podudarnost. Svijet je stvarno mali 🙂

  4. popadic

    ima li neko da je u stanju napisati slican tekst na temu “Gdje su i sta rade poznati kriminalci, lopovi, saneri i ostali zenicani koju su osamdesetih godina gradili karijeru s onu staranu zakona”?

  5. Zenica Blues

    Ja bih postavio pitanje i gdje nestaju mladi ljudi koji se bore po bliskom istoku.Zasto to rade?Mozda tema bas nije za ovu rubriku,ali eto mozda je interesatna.Ko to organizuje i zasto?Samo to bi trebalo politicare pitati i kakav je stav zenickih politicara.Zasto se to dopusta da ljudi ginu za neke ideje islamske drzave….

  6. selto

    Ovi gore navedeni u Damirovom tekstu su kosarkasi ali se pitam i za ostale!? Nisam siguran koliko nas Zenicana je stvarno posijano po svijetu i ne volim baratati ciframa ali cini mi se da se tu radi o nekoliko desetina hiljada dragih nam sugradjana.

Leave a Reply

%d bloggers like this: