zenicaonline@gmail.com

Ruhama – spas u neželjenim situacijama

Piše: Miro Vinduška

ruhamaKad živite daleko od rodnoga grada a tamo ste ostavili starog roditelja onda vam je to jedna velika briga. Dok je koliko toliko zdrav i brine se sam o sebi ide nekako. Finansijsko pomaganje, posjeta jednom godišnje i sl. Sve se na tom završava. Sve dok vam jednog dana komšije ne jave da je završio u bolnici. Tada nastane panika. Šta i kako je, kolike su šanse za oporavak?Šta ako više ne bude mogao biti sam? Ne može vječno ni u bolnici ostati, kasno da se prijavi u neki starački dom itd. Sve to leti velikom brzinom kroz glavu djece ili ovaj put jednog jedinog kao što je ovaj slučaj.

Ovdje gdje mi živimo postoje ustanove za takve. Potajno se nadajući da ništa nije strašno prilazimo tom problemu. Slijedi razgovor sa ljekarima i ništa dobro. Saopštavaju da roditelj mora imati njegu svih 24 sata. Šok. Koga naći, u koga imati povjerenje? Da li će i ako nekoga nađete izvršavati ono oko čega se dogovorite? Odjednom tračak nade. Nije moguće da tako jedna ustanova postoji u Zenici. Da postoji! I to u “Dragecovoj” republici Blatuši. Da, a sada ono najvažnije – ima li mjesta, šta  će da košta, čime raspolažu i sl?

Moja supruga (pošto se radi o njenom ocu) se uputi tamo. Pogodno je i to što i njen otac živi u Blatuši, pa ako ništa moći će komšije da ga obiđu. Prvi utisci – vrlo lijepo sređeno, službenica veoma ljubazna što je veliko iznenađenje jer na to nismo navikli. Slijedio je dogovor sa šeficom. Na sva pitanja moje supruge je ljubazno odgovoreno. Šta više imala je utisak da ne postoji ništa oko čega se ne bi mogli dogovoriti. Možete zamisliti koje opuštanje.

Velika pohvala za ljude koji su otvorili ovako jednu ustanovu gdje se mogu smjestiti i takvi beznadežni slučajevi, gdje imaju svu potrebnu njegu, razne aparate prilagođene takvim osobama i sl. Dogovor je pao da se sutradan dogovore o pratećim stvarima. Sa velikim olakšanjem otišla je moja supruga iz te ustanove. I pored takve neprijatne situacije osjećala se malo sretna. Pronašla je riješenje za smještaj, ali ne i tatu na njegovom bolničkom krevetu. U međuvremenu je izdahnuo.

I pored svega što se događalo, tuge, sređivanja silne administracije, veliki utisak na moju suprugu je ostavila ta ustanova. Velika nada za roditelje i djecu u tim neželjenim situacijama. Ova ustanova je za svaku pohvalu.

 

About the Author

Related Posts

  1. Mirsad

    Salem i Hatidža Rudić su po ugledu na strane humanitarne privatne organizacije osnovali svoju “Ruhamu”. U ratna vremena, to je bio spas za stare osobe, koje nisu imale nikog svog. Ja sam 1993. g. putem Ruhame obezbjedio svojim dvjema komšinicama da imaju hranu svakog dana, pa i u dane gladi, te ljekarsku pomoć i po potrebi njegu medicinskih tehničara – sestara. Obje su biule vrlo stare. Teta, kako smo je zvali, mislim da se zvala Dobrila, imala je preko 90 godina, a druga kojoj se ne sjećam imena, a stanovala je sprat iznad, imala je tada iznad 70 g.
    Nije se plaćalo ništa, jer su u Ruhami tada imali pomoć stranih humanitarnih organizacija.
    Ostalo je Miro dobro zapazio i napisao. Neki moji susjedi iz tzv. starog susjedstva su koristili, aneki još koriste usluge Ruhame (dostava hrane, medicinska njega, pospremanje stana i dr., te stacionarni smještaj u njihovom objektu). Njihov smještaj je posebno dobar za bolesne starije osobe, koje ne mogu da se brinu o sebi (nakon moždanog ili srčanog udara i sl.).
    Salem i Hatidža su ljudi posebnog kova. Pomogli su u više navrata i članove udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize.

  2. seltik

    ipak je to u rep.blatusa,a i ljudi dole ima da pamet stane…nismo krivi sto smo navikani,ali eto….

  3. Kolekcionar52

    Svaka cast,sjecam se da su poceli u podrumskim prostorijama zgrade ,,Socijalnog,, sa besplatnom podjelom lijekova i medicinskim posjetama starim i iznemoglim licima.Cak su zahvaljujuci svojoj sposobnosti za stvaranje prijateljstava sa razlicitim ljudima razlicitih struka da obezbijede i besplatne popravke kucanskih aparata starim i bolesnim licima a u cilju da im olaksaju one teske dane koji smo i mi zdravi jedva podnosili.Znam da su poslije presli u Crkvice,aneks ,,Doma za n.d ,, a danas su u svom ,,maticnom naselju,,.Skoro pa uzrecica je bila ,ako se hvatas za slamku, ,,idi u Ruhamu,,rijesit ces problem.Sve najbolje u buducem radu.

Leave a Reply

%d bloggers like this: