zenicaonline@gmail.com

Kako je nastalo okupljanje “Hoćemo mirnu Zenicu!” i nekoliko riječi o samom dešavanju

Piše: Hana Kazazović
Foto: Almir Alić

Sinoć se u Zenici desila pucnjava u kojoj je život izgubio 18-ogodišnji Amer Pivić, ranjen je još jedan momak, a dvojica učesnika u pucnjavi su teško povrijeđena.

Ovu vijest sam pročitala nešto prije ponoći i zanijemila. Posebno me potresla činjenica da je Amer poginuo slučajno, jer se našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Čekao je autobus za Klopče, nešto iza 21 sat, da se vrati kući. I nikad nije stigao…

U tom momentu sam pred očima imala njegovu majku. Kako joj objasniti zašto Amera više nema? Dijete koje je u sasvim normalno vrijeme čekalo autobus da ide kući. Dijete koje je zaustavljeno od idiota koji su centar grada iskoristili za neki svoj obračun. Nema riječi utjehe niti objašnjenja koje jednom roditelju može ublažiti takvu bol.

Dok sam u sebi redala slike i pokušala shvatiti u kakvom to gradu živim, ugledah komentar prijatelja na Facebooku kako bismo morali reagovati. I odreagovah. Prvo njega upitah samo kratko – hoćemo li? Nakon potvrde u 5 minuta sam složila poziv za Event na Facebooku pod nazivom Hoćemo mirnu Zenicu! Bilo je 5 minuta iza ponoći.

U kratkom dogovoru složili smo se da se skupimo u podne na mjestu gdje je Amer nastradao i da položimo po cvijet ili zapalimo svijeću. Jednostavno, to je bila odluka nastala iz srca – kao potreba da se reaguje, da se kaže kako nas ima još uvijek kojima se ovakve stvari u gradu ne sviđaju.

To nije bio smišljeni, pažljivo planirani poziv sa ciljem da se pojavi što veći broj ljudi. U krajnjem slučaju nije bilo ni moguće – od momenta zakazivanja događaja do njegovog održavanja bilo je samo 12 sati. I to noć sa subote na nedjelju i nedjelja prije podne.

Počele su da stižu notifikacije prijatelja koji su javljali da će doći i u kratkom periodu ih je bilo preko 200. Poučena dosadašnjim iskustvima sa protestima u Zenici te lakoćom kojom se inače klikne na ono “Dolazim” nisam očekivala više od 20 ljudi. Ali sam oko 11 sati krenula iz kuće i svratila da kupim 1 cvijet.

Došavši na zakazano mjesto srela sam prvo tu svoje roditelje koji mi rekoše: “Došli smo da ne budeš sama ovdje”, šaleći se a ujedno i govoreći ono što svi mislimo – neće niko doći. Međutim…

Kako su minute prolazile polako se povećavao broj ljudi. Položili smo cvijeće, a Amerovi drugovi iz razreda su tražili gdje mogu isprintati njegovu sliku, da i nju stavimo. Na kraju su uspjeli u tome pa smo pred sam kraj okupljanja imali i sliku nasmijanog dečka koji bi nam morao biti opomena da se ovakve stvari ne smiju dešavati.

Mene je par novinara zamolilo za izjavu, da kažem otkud mi svi tu i šta želimo poručiti, pa sam svima govorila isto:

Želimo na ovaj način iskazati nezadovoljstvo postojećim stanjem u Zenici jer nam treba pancir prsluk ako želimo preživjeti šetnju gradom. Ujedno želimo Ameru odati počast. Takođe želimo zamoliti odgovorne da urade nešto i učine ovaj grad normalnim za život.

U suštini, bilo nas je mnogo više nego što sam očekivala. Neki kažu da nas je bilo preko 100, a neki da je to bilo između 150 i 200. Puno manje nego što je na Facebooku kliknulo da će doći ali realno – Facebook ne treba uzimati toliko ozbiljno. I ne treba omalovažavati sve nas koji smo uspjeli biti tu danas.

Hajde da na sve ovo gledamo kao na prvi korak. Jeste da je za početak možda i mali, ali realno – u ovakvoj uspavanoj i obamrloj Zenici ovo je korak koji je velik. Ne treba ga potcjenjivati.

Iskreno, ja sam zaista sretna što sam vidjela danas puno dragih ljudi koji žive u ovom gradu i nisu zadovoljni njegovim trenutnim stanjem. Ima tu puno adresa na koje treba uputiti kritiku i puno krivaca, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom, nadam se uskoro. Za sada je ovo samo tekst kojim sam željela objasniti kako se sve odvijalo i zašto je sve organizovano baš ovako kako je organizovano. I ujedno želim da se zahvalim svima koji su došli i bili sa nama.

Još informacija o okupljanju pogledajte na sljedećim linkovima:

http://www.zenicablog.com/zenica/vijesti/item/17287-video-pomen-na-ubijenog-amera.html

http://www.klix.ba/vijesti/bih/zenicani-odali-pocast-ubijenom-18-godisnjem-ameru-pivicu/120923048

http://7dana.info/?p=8412

http://www.zenit.ba/?p=10463

Napomena: Ako nađete još neki link sa objavom javite nam da je dodamo.

About the Author
  1. adiadria

    sta ces u zenici uvijek mora biti ovakvih stvari.to je postala vec tradicija.puno oruzja a mladi ne znaju sta ce od sebe.policija kao statisti promatraju ko ce biti brzi na oruzju.bas me zanima kakve planove imaju buduci nacelnici ili im je najvaznije da pobijede pa kako bog dadne…

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: