Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Kako će pješaci opstati u Zenici? Je li jedino rješenje da kupimo automobil?

Piše: Hana Kazazović

Razmišljam nešto kad god hodam ulicama Zenice, posebno u zadnjih par mjeseci od kako su počeli radovi na GGM-u, pa se pitam da li je možda Opština Zenica razmišljala da nam omogući neke povoljne kredite za kupovinu automobila? Neke po super povoljnim uslovima, za nas pješake? I realno mislim da bi trebali i da bi to bio jedini normalan potez nakon svega, jer sve što rade u gradu vodi ka tome da je najneugodnije biti pješak.

1. Ako idete pješke bilo gdje velika je vjerovatnoća da ćete svaki čas morati silaziti sa trotoara na ulicu da biste izbjegli “propisno” parkirane automobile. Najčešće se to dešava u blizini trafika i onih malih piljara jer je svakom teško napraviti par koraka od parkinga do auta i pri tom još platiti parking. Takođe se to dešava često u blizini nekih ugostiteljskih objekata koji čak imaju super uređene, vječito slobodne parking prostore, ali i klijentelu koja vozi skupa auta sa super osobinom “nevidljivi” za policiju kad su nepropisno parkirana. Nije mi se jednom desilo da moram sići na cestu da zaobiđem sve te limuzine i pri tom gledam ko će me još udariti na ulici, a u Sarajevu se nedavno baš to i desilo jednoj djevojci.

2. Ili sam ja antitalenat za prelaženje ulice na novom rondou ili sam toliko mala da me niko ne vidi, ali ja zaista moram najčešće sačekati da nestane saobraćaja da bih prešla ulicu. Valjda ovi današnji vozači još uvijek uče pravila kako da voze u rondou a nisu stigli do lekcije “Šta sa pješakom?” Nadam se da im je to u nekom narednom periodu u planu jer će nam većina raskrsnica biti bez semafora sa kružnim tokom, pa ako ne nauče ubrzo moraćemo na neki kurs letenja da bi prešli cestu.

3. Dok traju radovi, posebno sad kod Drvenog mosta i na raskrsnici kod Doma penzionera, bolje je da ne eksperimentišete sa prolaskom pješke. Ja sam neki dan morala i imala sam osjećaj da sam upala u pola radilišta bez ideje kako da se izvučem odatle. Opšti je haos, nemaš kuda proći sigurno nego ideš pored njih dok kopaju i pokušavaš izbjeći automobile koji prolaze, a vidiš da te niko ni ne gleda, odnosno i ne vidi. Ja sam prošla jednom i rekla da neću više po cijenu da ne odem u taj dio grada nikako dok ne završe sve te ceste. Ili ću, ma koliko bilo dalje, ići samo preko nadvožnjaka što i vama preporučujem.

I pitam se – ako kod izgradnje zgrade moraju poštovati pravila obezbjeđenja radilišta sa svim onim upozorenjima i zaštitama – zašto kod izgradnje kružnog toka nema bar nešto slično? Jer kasno će biti ako se desi neka nesreća.

4. Nepostojanje staze za bicikle u gradu dovodi do toga da se biciklisti voze stazama u zavisnosti od svoje hrabrosti. To znači da oni malo hrabriji idu ulicom i nerviraju vozače, a oni malo manje hrabri voze bicikle stazama kojima se kreću pješaci – trotoarima, centrom u kojem nema saobraćaja i šetalištima po Kamberovića polju. Malo je to nezgodno pošto mi se do sada milion puta desilo da mi sa strane samo protutnji neko na biciklu a da ja uopšte nisam primijetila da se približava. I onda uvijek mislim o tome šta bi bilo da sam slučajno naglo krenula na tu stranu, da se okrenem ili pogledam nešto? Da mi se odveže patika pa da zastanem naglo da je svežem? Srećom do sada nisam imala takvu vrstu nezgode ali sve nešto mislim da je moguća. Ali pošto u našoj Opštini još nisu čuli za bicikl kao prevozno sredstvo koje je zdravo, ekološki itd, ne vidim da će se u bliskoj budućnosti situacija popraviti. A i ja svašta pričam, kao da u Opštini brinu o ekologiji, sjetim se odmah onih protesta na kojima smo bili pa nas nisu ni pogledali sa prozora.

Uglavnom, čitav grad se prilagođava vozačima automobila i bez automobila u Zenici zaista sve teže možeš opstati, pa bih predložila rukovodiocima grada da nam obezbijede neke povoljne kredite sa minimalnom kamatom da i mi ostali nabavimo svoje četvorotočkaše.

Do sada nisam ni razmišljala o tome jer mi je Zenica uvijek bila najdraža zbog toga što svuda brzo stignem pješke, pola sata iz jednog kraja grada na drugi mi, između ostalog, obezbijedi i neophodnu fizičku aktivnost, ali sad se osjećam ugroženo kao pješak.

P.S. U nastavku možete pogledati super video o tome kako je Holandija dobila sve one svoje staze za bicikliste po kojima su poznati. A Holanđani čini mi se sad pola saobraćaja obavljaju biciklima i tako drastično smanjuju nivo zagađenja u gradovima. Video je meni bio zanimljiv zbog toga što pokazuje neke vrlo radikalne poteze koje su napravili da bi to danas izgledalo onako kako izgleda.

Hana Kazazović