Osvrt na Zenicu danas povodom njenog nekad važnog dana | Zenica Online - novosti i price iz Zenice

Thursday, April 12th, 2012 at 08:03


Visited 2022 times, 2 so far today

Osvrt na Zenicu danas povodom njenog nekad važnog dana

Piše: 

Već odavno nisam pisala tekst za Zenica-Online. I evo, danas je taj 12. april, nekadašnji dan Zenice, pa mi to dođe kao neka vrsta povoda da napišem koju.  Naravno, ovaj tekst nema nikakve veze sa tim što nas je jedan čitatelj zabrinuto upitao kako to da se niko nije dotakao 12. aprila jer je to ipak još uvijek važan datum za Zenicu? Evo, kod nas tek počeo pa još uvijek nije kasno da ga se „dotaknemo“. A i iskreno – šta je to danas važno za Zenicu i koji joj je to datum bitan?

12. aprila je Zenica oslobođena od Nijemaca u 2. svjetskom ratu. Možda će danas negdje neko polagati cvijeće ili vijence, ili održati neki skup povodom toga. Ako i neće mislim da nikome neće faliti takva vrsta manifestacije. Kad se to kod nas držalo do nekih tradicija i običaja?

Zašto ja ne pišem toliko dugo o Zenici? Zato što najviše inspiracije za pisanje imam kad me nešto iznervira ili naljuti. A nećete vjerovati, u ovakvoj Zenici mene već dugo ništa ne ljuti niti nervira. Znam, zvuči nevjerovatno, posebno svima onima koji su čitali moje tekstove i koji znaju kako razmišljam i šta su inače stvari koje mi smetaju. Kako je to moguće? Evo objasniću.

Konkretno, u ovom gradu ima previše stvari kojima nisam zadovoljna. Prva stvar je zrak koji udišem. Realno ga posmatram kao neku vrstu droge kojom se trujemo svakodnevno ali na koju ne mogu uticati. I sa svakim udisajem smo bliže tome da nam se nešto pokvari u organizmu, pa to dođe kao neka vrsta lutrije – ne dobija svako, srećom, a onaj ko dobije se onda takmiči u borbi za život. Jbg, nije nam dosadno, slažete se. Kad se pobuniš, kad kažeš da bi to trebalo biti drugačije, najveći broj ljudi te gleda kao da si pao sa Marsa. Šta se koji klinac imaš buniti, znaš da 3.000 ljudi živi od toga? Da, a još 100.000 umire ali nema veze. Kome je to bitno? Da ne spominjem da skoro isto toliko ljudi živi od rada u Preventu u Zenici pa nas oni ne truju. Znači da se može smisliti i nešto za ove 3.000, samo da neko hoće. Ali neće, očito. Jer da su htjeli do sada bi našli neko rješenje.

Druga stvar koja mi smeta je stanje privrede. Šta to u Zenici radi kako treba? Osim nekoliko firmi koje rade fenomenalno pomognute stranačkim i drugim vezama, ostalo se batrga i koprca pokušavajući opstati. Proizvodimo šta? Nabrojite vi umjesto mene, ja sad baš nemam toliko vremena. S druge strane gdje god se okreneš prazan poslovni prostor. Toliko malih biznisa je propalo u ovom gradu a niko se nije ni počešao zbog toga.

Treća stvar koja mi smeta je stanje sa psima lutalicama. Smeta mi što Opština može podići bez problema milione kredita da bi uradila projekat napravljen prije 30 godina, a ne može se zadužiti za pišljivih par stotina hiljada da riješi problem pasa lutalica u gradu. Kažem pišljivih jer je na primjer 200.000 KM koliko bi možda trebalo za azil kusur od kredita koji je podignut za Glavnu Gradsku Magistralu. A smijem se kladiti da bi od rješavanja problema pasa lutalica više građana Zenice imalo korist nego što će ih se okoristiti od vozanja po GGM-u. Samo, očito su bitniji ovi što se vozaju autićima nego mi što tabanamo pješke, posebno djeca koja nisu još ni blizu glasanja na izborima.

Što se tiče „smetanja“ kod teme o lutalicama smeta mi i što se uporno i konstantno krivica za stvaranje problema prebacuje na one koji nisu krivi. Da, gospodo, nije vam kriva „Šapa“ za povećan broj pasa u gradu, koliko god vi napadali i krivili baš njih! Kriva je Opština koja stalno nalazi neke druge „prioritete“ za rješavanje. I krivi ste svi vi koji mislite da je rješenje uzeti metak i ubiti psa, ili uzeti otrov i otrovati ga, ili uzeti vreću i baciti kučiće u rijeku, ili uzeti kutiju i sa sela donijeti kučiće u grad. Nisam u „Šapi“, da ne bude zabune, samo mi se stalno slama srce kad gledam na šta smo spali svi skupa – i mi i psi lutalice. Realno, ne znam kome je gore ali ne mislim da je rješenje poubijati ih. Postoje druga rješenja, a jedno od njih je poštivanje zakona. Znam, to nam uvijek ide najslabije.

Šta mi još smeta? Smeta mi što ne mogu ući na pijacu od štandova na kojima se prodaje hrana koja ne bi smjela ni pod razno da bude van frižidera. Sve te pavlake koje gledam na onim kartonskim kutijama me navode na pomisao da tu nešto nije regularno. I sve ostalo – keksovi, čokolade, ajvari, ribe… Ne kontam tačno o čemu se radi ali sve mislim da se radi o robi kojoj ističe rok trajanja i koja se tu onda po niskim cijenama prodaje narodu. Ko tu neće da radi svoj posao nije mi više jasno, ali se smijem kladiti da su neke veće face u igri jer da nisu do sad bi neko učinio nešto. I svi ostali štandovi i priče o čuvanju socijalnog mira? Ma realno, povraća mi se od njih. Tako kad hoću na pijacu dobijem lagani lom živaca svaki put dok ih ispreskačem, jer znate i sami – fini su, kulturni, ako im samo kažeš nešto rizikuješ da te spucaju nečim. Ma, idealna slika centra grada i pijace u koju su se utukle onolike pare da bi ličila na nešto, pa sad ne liči ni na šta.

Ukratko bi to bilo ono što mi smeta inače, ali me više ne nervira. Pisala sam o svim tim stvarima ranije i sasvim sigurno i oni koji mogu popraviti bilo šta znaju za sve ove probleme, ali nije ih briga. Toliko puta su pokazali koliko im je bilo koja stvar od ovih važna da sam skontala da ja lično imam naopak karakter i da mi smetaju stvari koje su nebitne. Jer da je sve ovo važno do sada bi gospoda u Opštini sjela i riješila bar nešto od svega. Nije da neće ili ne mogu, vidim da uspješno završavaju projekte koje oni ocijene bitnim.

I tako, više se ne nerviram pa i ne pišem. Kad smrdi napolju zatvorim sve prozore i ne izlazim napolje. Kad mi treba nešto sa pijace pošaljem Damira da kupi. Ne izlazim puno iz kuće pa i ne srećem toliko lutalice, a i kad ih sretnem tako ih tužno pogledam da mi se čini da njima više bude žao mene  pa me zaobiđu. A i najčešće izlazim ujutro kad spavaju pa ih ne diram.

A kad se desi nešto novo što me potakne da pišem i „reagujem“ onda se sjetim Damirovog komentara o tim našim tekstovima. Rekao je on jednom da je njihov efekat otprilike kao kad prdneš u moru, napravi se par balončića i nikom ništa. Upravo tako, što da rasipam energiju?

Realno, po mom mišljenju, da bi Zenica krenula naprijed, neophodno joj je novo rukovodstvo koje će se posvetiti rješavanju problema građana koji u njoj žive. A njihovi problemi su neimaština, nezaposlenost, realna i stalna opasnost po zdravlje, nemogućnost normalnog kretanja gradom pješacima itd. Mislim da sam realna jer ja oko sebe samo vidim nezadovoljne i nesretne ljude koji se muče da prežive, da odu doktoru, da djecu izvedu na pravi put, da… I realno, ne mislim da su svi ti problemi u ovom gradu uzrokovani nemanjem super ceste niti da je nedostatak investicija uzrokovan time što su ulice u Zenici pune rupa.

A to novo rukovodstvo ćemo teško dočekati jer realno, opozicija je u ovom gradu koliko vidim sastavljena od ljudi koji misle na to kako da se uhljebe i zauzmu poziciju, a ne kako da nama pomognu. Činjenica, politika je inače upravo sva takva. Kad bi opozicija htjela (i znala) pomoći gradu Zenici i njenim građanima kandidovala bi samo jednog zajedničkog kandidata na izborima koji slijede, prije toga napravivši tačan plan i program koji planiraju provoditi. Da se sa svime upoznamo prije i da znamo koji su im konkretni koraci. Međutim, od toga sigurno nema ništa jer je ovo samo ideja koja je meni pala na pamet kad sam pročitala da će opozicija u Banjaluci uraditi ovakvu stvar.

Uglavnom, vrlo vjerovatno ćemo i naredne četiri godine biti na istom. I uglavnom me strah misliti o tome na šta će to ličiti. Jer, samo primjera radi, ovo rukovodstvo grada je procijenilo da je jedan od prioriteta u gradu rješavanje travnjaka na Bilinom polju i umjesto planiranih 700.000 KM će za isti izdvojiti 1.500.000 KM (milion i po). A UEFA će im vratiti kasnije tu razliku od 800.000 KM. Milion i po za travu na stadionu po kojoj će trčati fudbaleri koji evo sinoć izgubiše 5:0 od Željezničara u Sarajevu. I ponekad reprezentacija na čije utakmice uspije otići ne više od 5.000 Zeničana.

Ostavljam vas da zamislite sami šta se sve u gradu moglo uraditi za tih milion i po, ili 700.000 KM. I kad to zamislite onda razmislite i o tome kako se inače ova vlast osnosi prema prioritetima i novcu u ovom gradu, samo poredeći te stvari.

Od mene toliko. Sretan vam Dan oslobođenja Zenice!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Written by:

Filed Under: Cyber Bosanka, Istaknuto

Tags:

Trackback URL: http://zenica-online.com/2012/04/osvrt-na-zenicu-danas-povodom-njenog-nekad-vaznog-dana/trackback/

Comments

  • miro vinduska

    April 12, 2012 at 12:25

    za Zenicane vazi ona sto je mislim Zera pjevao pjesmu'” bolje biti pijan nego star,ili bolje biti covjek nego pas”tako nekako .
    Odlican tekst osvrt na sve bitno i nebitno sto se tice zivota u gradu.
    Osvrnuo bih se na 12 april dan oslobodjenja Zenice od fasizma.
    Cestitam praznik svim onima koji respektuju svoje roditelje i konkretno sve tadasnje stanovnike, narode,koji ne pljuju na ono sto su oni u to vrijeme uradili onako kako je tada to vrijeme zahtijevalo. Sramotno je da se sve to pokusava zaboraviti, skidanjem naziva ulica ustanova, kao da su ti nasi roditelji bili neki neprijatelji i krivi za sve sto se naknadno dogodilo. Ne znam samo kad se sljedeci put bude ovaj sistem mijenjao na sta ce liciti kada svi vec sada na njega povracaju, to se odnosi na normalne i civilizovane ljude a ne na ovaj sljam koji se ukopitio. jos jednom slava nasim prethodnicima koji su dali zivote ne samo za nas grad nego dali doprinos svjetskom poretku i cestitke postenom narodu grada Zenice koji je u vecini i nemocan.

  • Mahir

    April 12, 2012 at 15:25

    nemocan,naravno.nista oni ne mogu,nikakav protest ili tako nesto.Par puta sam tako nesto vec rekao.Previse je ovih ljudi u svim nasim gradovima sada,promjenili su definitivno strukturu stanovnistva,sve se promjenilo,Preovladjuju,a krasi ih ta opsta nekultura,sebicnost,netolerancija prema drugom,gramzljivost.Ako si u takvoj sredini ,a nisi taj,onda si budala ,nesposoban,ne uklapas se,tvoja je graska..Moze se to godinama objasnjavat,ali desilo se i kako po azlicitim studijama govore ,da ta vrsta ljudi postane gradjanima ,treba cijelih 70 godina.Sta da se radi

  • s

    April 12, 2012 at 16:43

    kad se drzalo do obicaja? drzi se kad god se moze na livadi okrenut janje i cugnut rakije

  • Dum dum

    April 15, 2012 at 18:25

    Svaka cast!!! :)

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.