Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Specijalna olimpijada u Zenici – jedino mjesto na kojem je vrijedilo biti u subotu ujutro

Piše: Hana Kazazović
Foto: Dnevni centar Svjetlost

Subota ujutro. Ustajem inače rano jer volim jutro i najbolje tad funkcionišem, a ove subote imam namjeru otići u Gradsku arenu Zenica na Specijalnu olimpijadu. Dan osoba sa invaliditetom se u Zenici obilježavao Svečanom sjednicom svih udruženja osoba sa invaliditetom, održavanjem IV Federalnog prvenstva u golbalu (sportu za koji sam prvi put čula juče, priznajem) i Specijalnom olimpijadom u stolnom tenisu osoba sa poteškoćama u razvoju.

Mirsad Đulbić je obećao poslati materijale sa ova prva dva obilježavanja, a ja sam odlučila otići u Arenu lično jer sam željela biti dio manifestacije u kojoj su učestvovali članovi Dnevnog centra Svjetlost o kojem sam već pisala (tekst – Upoznajte ljude koji vas neće razočarati. Umjesto toga će unijeti svjetlost u vaš život.)

Otvaranje ujutro u 10, pa sam se zaputila i par minuta ranije ušla u Arenu. Na terenu raspoređeni stolovi za stoni tenis, na tribinama manje od sto gledalaca. Izaberem mjesto na sredini i sjednem čekajući početak manifestacije. Vrlo brzo sam shvatila da su i ono malo gledalaca na tribinama roditelji i prijatelji učesnika. Pored mene je sjedila brojna družina iz Udruženja “Oaza” Sarajevo koja je došla da bodri svoje predstavnike na takmičenju. A iza mene su se uskoro poredala djeca iz “Doma i porodice” koja su došla da navijaju za svoje komšije Naime, Dnevni centar “Svjetlost” je smješten u podrumu zgrade “Dom i porodica” i ovaj njihov potez me zaista oduševio.

Vrlo brzo je počelo svečano otvaranje. Biljana Trifković, inače zaposlena u Dnevnom centru “Svjetlost” je vodila program otvaranja i to je uradila jako dobro. Pogledali smo nastup “Bosnia Folka” i “Gradine” iz Gradišća, učenici muzičke škole Zenica su takođe izveli jednu tačku, poslušali himnu BiH, a na kraju su štićenici Dnevnog centra “Svjetlost” izveli svoju tačku “Budi mi prijatelj”.

Ono što mi se svidjelo jeste činjenica da su otvaranju prisustvovali premijer Fikret Plevljak i ministar rada, socijalne politike i izbjeglica Mirko Trifunović. Znate da ja ne volim političare, ali na ovakvim mjestima definitivno moraju biti i bilo mi je drago kad sam ih vidjela.

Jedan od najdirljivijih momenata je bio defile svih učesnika. Pretpostavljam da ste svi gledali ona grandiozna otvaranja zimskih ili ljetnih Olimpijada i znate kako to izgleda inače. E, na ovoj Specijalnoj olimpijadi smo takođe gledali defile 17 ekipa sa ukupno 137 takmičara! Jeste, toliko njih je došlo iz raznih gradova BiH da se takmiči i na taj način uveliča ovaj dan. Ponosno su hodali sa velikim osmjehom na licu i vidjelo se da su jako sretni što su tu.

I ja sam bila sretna što sam tu i što imam priliku kupiti i upijati njihovu pozitivnu energiju. Priznajem da sam nekoliko puta skoro zaplakala gledajući ih kako su sretni, kako im se lice ozari kad u publici ugledaju nekog poznatog ko je došao tu radi njih. I svo vrijeme sam mislila koliko znamo biti sebični i nezadovoljni zbog gluposti, ne misleći o tome da život često uzimamo “zdravo za gotovo”.

Slušajući razgovor jednog oca meni iza leđa mislila sam o tome takođe. Došao je da prati svoju kćerku i bilo mu je krivo što tribine nisu punije, što građani Zenice nisu došli da podrže ove mlade ljude na taj njima značajan dan. Krivio je medije i organizatore da su javnost slabo obavijestili o održavanju takmičenja, a znamo i svi da nije to razlog, zar ne?

- Koliko nas je spremno odreći se nekog svog ličnog uživanja, kafe u kafiću subotom ujutro na primjer, da bi došlo gledati tamo neku Specijalnu olimpijadu? Jako malo. Dok se, ne daj Bože, nekom lično ne desi da se nađe u situaciji da mu treba pomoć ili podrška, pa se onda čudi i pita kako nikog ne zanima njegova muka.

Lično nisam ostala do kraja takmičenja, pogledala sam nekoliko mečeva i vidjela pravi, istinski trud u borbi za pobjedom. Rezultati nisu toliko ni važni, ovo je bilo jedno od takmičenja na kojima još uvijek važi ona “Važno je učestvovati”. Na fotografijama Dnevnog centra Svjetlost ćete vidjeti da je tu bilo i medalja i dio atmosfere.

A ako se nekad nađete u situaciji da vam se čini kako je život nepravedan, kako vam je teško i ne znate šta ćete od sebe – preporučujem da posjetite ove ljude i popričate sa njima. Garantujem vam da nećete ostati imuni na pozitivnu energiju koju šire oko sebe. Ovo vam govorim iz ličnog iskustva – nakon svakog druženja sa ovim osobama se ja osjećam bolje. Svaki put mi poprave raspoloženje i zato kažem da je jedino mjesto na kojem sam trebala biti u subotu ujutro Gradska arena. I sretna sam što sam bila tamo.