Upoznajte ljude koji vas neće razočarati. Umjesto toga će unijeti svjetlost u vaš život.

Friday, November 18th, 2011 at 17:54

Visited 1122 times, 1 so far today

Upoznajte ljude koji vas neće razočarati. Umjesto toga će unijeti svjetlost u vaš život.

Piše: Hana Kazazović

Koliko ste se vi puta razočarali u ljude? Ja mnogo puta. Kad god pogledam vijesti ili pročitam novine zapljusnu me primjeri ljudskog zla koje se manifestuje na razne načine. I kad god pomislim da ne postoji nešto gore od toga što sam čula ili pročitala ljudi me demantuju.

Zato ću vam danas pisati o divnim ljudima kojima treba pomoć koju im svako od nas može pružiti, samo ako hoće. O ljudima koji se za svoja prava, koja im pripadaju zakonom, moraju boriti i moliti. I koji u velikoj mjeri zavise od nas i zajednice u kojoj žive. Radi se o osobama umanjenih intelektualnih sposobnosti.

Prije nekoliko dana sam išla u posjetu Dnevnom Centru Svjetlost u Zenici. Napravilo ga je UG „Svjetlost“ Zenica i u njemu od 2007. g. mladi ljudi i osobe umanjenih intelektualnih sposobnosti provode svoje vrijeme i druže se. Dnevni Centar radi svaki dan od 8 do 13 sati i u njemu je sada 17 stalnih članova.

Lijepo im je uređen prostor. Imaju dnevnu sobu u kojoj mogu gledati televiziju, kuhinju u kojoj svaki dan spremaju jedan obrok i skupa jedu, te veliku prostoriju u kojoj rade, prave čestitke, organizuju proslave i od nedavno igraju i stoni tenis. Tih 5 sati dnevno koje provode tamo su im najdraže vrijeme jer ostatak dana su uglavnom zatvoreni u svojim domovima.

Predsjednica udruženja Murisa Begagić je čitav svoj život posvetila ovakvoj djeci radeći u školi sa njima i paralelno vodeći udruženje. Kaže da se nije nijednom pokajala, mada je bilo mnogo teških momenata. Jedan od takvih je i ovaj period u kojem se sad nalaze jer ove godine imaju velikih problema sa finansiranjem udruženja.

Biljana Trifković – Novalić je zaposlena kao okupacioni terapeut u centru, a osim nje tu je zaposlena i Zejna, domaćica centra. Njih dvije su svaki dan sa štićenicima, druže se, uče ih kako da se snađu u svakodnevnom životu, vode ih u šetnje, posjete pozorištu, kinu, muzeju i drugim mjestima, brinući se za svakog od njih.

Nije to jednostavan posao. Posebno u našem okruženju gdje ljudi, činjenica, još uvijek jako često padaju na ispitima tolerancije.

Pričaju mi kako im je ples najdraža aktivnost, pa svaka proslava rođendana nekog od njih uvijek bude jako vesela. Puno se plesalo i ljetos kada je njih 10 članova imalo priliku otići na more, opet zahvaljujući dobrim ljudima. Naime, u Dobrim Vodama u Crnoj Gori postoji udruženje „Humanitarna familija“ na čelu kojeg se nalazi Alen Efović. On inače živi u Parizu, ali u svoju kuću na moru dva puta godišnje prima osobe sa intelektualnim poteškoćama i smetnjama u razvoju obezbjeđujući im smještaj i hranu. Sad je već došao u fazu da se u ovu lijepu akciju uključuju i njegove komšije, tako da je ove godine ugostio 130 djece iz 10-ak udruženja, iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.

Iako je već prošlo nekoliko mjeseci od tada članovi Dnevnog Centra Svjetlost i sada rado pričaju o tome kako im je bilo na moru. A ono što im je posebno ostalo u sjećanju jeste duplo vjenčanje koje su imali tamo. Jedan par su bili njihovi prijatelji, Zeničani Jasmin i Zikreta koji su nakon par godina zajedničkog života baš u Dobrim Vodama sklopili brak.

Iskrena da budem nisam do sada znala sa kakvim se sve problemima suočavaju ovi ljudi. Dok imaju žive roditelje (ili staratelje) oni žive u svojim domovima i imaju koliko toliko normalan život. Međutim, kada ostanu sami slijedi im odlazak u „institucije“. Ugrubo pojašnjeno „institucije“ su u stvari zavodi u kojima se nalaze smještene ovakve osobe. U prevodu – to je zatvor za njih. Imaju krevet i hranu i osuđeni su na izolovan život u kojem nema dovoljno ljudi da ih vode napolje ili da im koliko toliko omoguće normalan život. Zbog toga se ide u pravcu rješavanja ovog problema tako što bi se otvarale stambene jedinice u kojima će biti smještene po 4 osobe umanjenih sposobnosti, a o njima bi se brinule 1-2 zaposlena. Puno bolje rješenje, samo što kod nas to ide jako sporo. U Sarajevu je otvorena 5. takva stambena jedinica, a kod nas u Zenici još nije na vidiku kada će biti otvorena i prva.

Ono što je karakteristično za osobe sa poteškoćama u razvoju jeste da kod njih nema zlobe i pakosti. Drugačiji su, ali ako ih ne gledate sa predrasudama vidjećete da su drugačiji na najbolji mogući način. Otvorenog su srca i jako radosni ako im posvetite malo vremena ili uputite lijepu riječ. Murisa i Biljana mi kažu da su jako požrtvovani i temeljiti ako im se povjeri neki zadatak i da je veća garancija da će ga završiti oni nego bilo ko drugi. Zato je šteta što se ovim ljudima ne omogući da rade neke poslove koje mogu raditi. A mogu dosta toga – mogu biti kuriri, mogu biti šnajderi, raditi u praonicama, praviti kutije i sl.

Ono što je boljka ovog vremena nije zaobišlo ni njih. Dnevni Centar je u Zenici jedan i u njemu boravi 17 članova. Zenica ima još mnogo ovakvih osoba koje bi bile presretne da mogu dane provoditi na ovakav način, družeći se, ali za sada je teško i zamisliti da se otvori još neki. Što je najgore od svega upitno je da li će i ovaj centar moći opstati jer država najprije krene sa štednjom od ovakvih stavki.

Centar plaća zakup prostorija od 560 KM mjesečno „Domu i porodici“, plaća sve ostale komunalije, higijenske potrepštine, minimalne plate za dva zaposlena i hranu za 17 ljudi svaki dan. Za minimalno funkcionisanje im je potrebno 36.000 godišnje i prošle godine im je pola iznosa dao Kanton a pola Općina Zenica. Ove godine je Kanton obećao dati cijeli iznos ali su za sada uplatili samo 6.000 KM, a Općina je svoj iznos srezala na 3.000 KM. Osim toga, nikad im nisu ni pokušali pronaći neki jeftiniji prostor, možda u nekom od obdaništa koje zatvaraju i koja stoje prazna?
Zbog toga je opstanak centra i njegov dalji rad pod upitnikom i za sada opstaje zahvaljujući donacijama koje su stigle od DP marketa, te novcu koje zarade sami prodajući čestitke koje prave sami.

Voljela bih vjerovati da ovi mladi ljudi ipak neće ostati bez svog centra i ljudi koji im omogućavaju da se koliko toliko uključe u normalan život. Uz entuzijazam i podršku nekoliko ljudi su postigli mnogo – a najvrjedniji je osmjeh na njihovim licima koji se može vidjeti sve češće. Imaju još puno planova i ideja koje stoje i čekaju pogodno vrijeme za realizaciju.

A ja vas pozivam da im pomognete koliko možete, a možete na razne načine.

Možete ih posjetiti i sami se uvjeriti u sve ovo što sam pisala. Možete kupiti novogodišnje čestitke koje sami prave (obavijestićemo vas gdje će ih prodavati). Možete ih počastiti jednim ručkom. Njih 17 jede za 20 KM dnevno, kuhaju kupus, krompir, čak i kolače prave sami. Možete im pokloniti papire i pribor za pravljenje čestitki, koverte i sl. Ili im možete pokloniti DVD player koji vam ne treba – njima su njihov ukrali kad su im obili prostorije.

Ili im samo budite prijatelj. I za to će vam biti zahvalni od srca. Baš kao što kažu u svojoj pjesmi.

P.S. Dnevni Centar Svjetlost možete pratiti na Facebooku na Dnevni Centar Svjetlost . Tu imate i email adresu na koju ih možete kontaktirati. Nalaze se u podrumu Doma i porodice u Crkvicama a možete ih posjetiti svaki radni dan od 8 do 13 sati.