Sunday, October 2nd, 2011 at 17:50
Visited 540 times, 1 so far today
Nedeljno popodne u Veneciji
Tekst, foto i video: Tarik Mujačić
Ugodna dvosatna vožnja brodom švedske proizvodnje od Pirana do Venecije prošla je jako brzo. Turistički vodiči su se potrudili ispuniti slobodno vrijeme 320 putnika na način da se ih animira kroz priče o Veneciji kao i preporuke na šta paziti, gdje jesti i piti…a ona najvažnija preporuka mi je bila nekako najneobičnija: Morate biti tačni prilikom isplovljavanja! Ne čekamo nikog! Svaka minuta više provedena u luci plaća se 1.000€!
Ulaskom u lagunu otkriva se veličanstvena Venecija, koju sam viđao samo na velikom ekranu kina ili u dnevnoj sobi uz čips, kikiriki ili kokice. Sve što smo bliže i bliže, promet u Velikom kanalu postaje toliko frekventan, da me je ponekad bilo i strah taxi vozača, koji su nonšalantno vrtjeli volane svojih čamaca. Prisutna je talijanska ležernost ali na moje iznenađenje i velika doza prometnog bontona i tolerancije. Bus-lađe krcate, i plove redovnim linijama. Prolazimo pored velikog parka kojeg je dao sagraditi Napoleon, jer gospodin nije imao gdje šetati u Veneciji. Danas se tamo odvija tradicionalni umjetnički bienale. Pogled sa vode mami na trg sv. Marka, koji je u vrijeme ovog nedeljnog jutra prepun ljudi. Arhitektura, tempo života, promet i frekfencija turista je prvo što uočiš prilikom ulaska u Veneciju.
Nakon iskrcaja hvatam se za najglasnijeg vodiča, jer sam primjetio da su jedni od njih bili jako tihi. Grupisanje po vlastitoj volji i put pješice kroz uske uličice, kanale, mostove. Jedini orijentir u svoj toj gužvi je vodičev kišobran duginih boja, naširoko otvoren, kako bismo ga svi mogli ulovit’. U euforiji dolaska nemaš vremena za fotografisanje ne znam kakvih umjetničko vrijednih fotografija, jer sve se radi onako »s nogu«. Sam pogled na izloge prestižnih firmi iz svijeta obuće i odjeće mi je potvrdio tezu kako je Venecija skupa do neba! Pomislih, ovdje ljudi zaista žive u nebesima. Obuća, torbice, staklo…po cijenama od 1.000 – 4.000€.…Iz prikrajka vidim gondole, gondoljere, zadovoljne turiste…otići u Veneciju, a ne provozati se gondolom je grijeh vele! Oprostite ali nije grijeh! Za mene je veći grijeh dati za odraslu 25€, a za dječiju kartu 15€, za 15-20 minuta vožnje po kanalima. Bus-lađe su ipak jeftinije pa smo za nekih 5 stanica odbrojali 7€ po osobi. Na ispijanje kafa na zenički način je potrebno zaboraviti još dok sjedite na brodu prema Veneciji. Cijena kafe se kreće i do 18€. Želite li piti znani venecijanski šampanjac, za čašu jednog dcl. potrebno je izdvojiti 16€. Poznato je da u baštama sjede samo imućni, koji ispijaju buteljke vina dok u njima nema mjesta za raju. Ukoliko vas potjera na potrebu, troškovi javnog WC-a su 1,5€ na osobu, a kada ogladnite, samo da sjednete za postavljen stol, i prije negoli ste dobili menu kartu, iz vašeg džepa već ide 5€.
Ne tako kratka šetnja dovela nas je na trg sv. Marka, gdje se uz izlaganje vodiča pokušavaš vratiti u doba kako je to bilo nekad, i pokušavaš shvatiti kako je doista Venecija bila važno trgovačko središte ondašnje Evrope. Iznenađujuća činjenica je da su u ondašnjem brodogradilištu gradili jedan brod dnevno, bilo za potrebe trgovine, bilo za potrebe vojske. Vodič nam je malim primjerom pokazao da iako veličanstvena, Venecija još uvijek ima problem tzv. »stajanja na vodi«. Zabodavši špic svog kišobrana u rupu jednog kanalizacijskog pokrova, prezentirao nam je prisutnost vode na samo 10 cm. ispod trga, opločanog kamenitim pločama.
Venecija pored kanala i mostova otkriva beskrajan niz arhitektonske ljepote jedinstvene u svijetu. Pored toga da se standardom drži na visokoj nozi, Veneciju godišnje posjeti 2 miliona turista, koji se, siguran sam zadovoljni vraćaju kućama. Ali ima i iznimki. Naš brod isplovio je ostavljajući iza sebe jedan mlađi par, koji vjerovatno nije čuo onu preporuku: Morate biti tačni prilikom isplovljavanja!
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Gost kolumnist, Putopisi
Tags: Putopisi, Tarik Mujačić
Trackback URL: http://zenica-online.com/2011/10/nedeljno-popodne-u-veneciji/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.



































selto
October 8, 2011 at 14:40
“Prije negoli ste dobili menu kartu,iz vaseg dzepa je otislo 5€”
Tako je isto u cijeloj Italiji samo je razlicita cijena koji euro manje a najcesce slicno,sve ovisno u kom gradu se nalazite.Radi se naime o garantiranoj cistoci stolnjaka salveta i escajga za cije pranje i ciscenje su i sami ugostitelji primorani izdvajati ne tako mala sredstva pa tako nemoguce je da sjednete za uneredjen stol gdje je vec neko prethodno rucao ili vecerao.Ako je prisutna guzva u restoranu morate pricekati a to ce vam uljudno objasniti konobar,sve dotle dok se ne promijene stolnjaci i ostalo.Cesto se desava da u toku veceri promijene za istim stolom pet sest druzina i svaki put se promijeni komplet sve na stolu.
U obrnutom smjeru tur.posjecivanja primjetno je da nasi ugostitelji nespremno docekuju Talijanske turiste ili posjetitelje iz drugih razloga.Informisan sam od pojedinih Talijana koji su posjetili nase krajeve da nisu dobro usluzeni,na hranu nemaju puno prigovora ali na cistocu i te kako.Cistoca je upravo ovaj detalj oko redovite promjene stolnjaka,nasi u vecini pribjegavaju odrzavanju stola sa nezaobilaznim cetkama kojima istresu mrvice i ostalo na pod ali fleke redovno ostaju vidljive.Poseban biser su pojedini ugostitelji koji su u korak sa “novim tehnologijama”pa setaju salom sa prenosnim usisavacem i povremeno dok gosti jos nisu zavrsili sa jelom usisavaju mrvice ispred unezvjerenih gostiju.Ukratko zelim samo reci svaki Italijan ce vam platiti koliko god trazite samo mu postavite stol za kojim ce biti sve cisto i vjerujte mi blago se onom konobaru koji ih bude usluzivao pogotovo ako im podari i koji simpatican osmijeh.