Friday, September 2nd, 2011 at 13:40
Visited 1163 times, 3 so far today
Spremanje djece za školu je nekad bilo jednostavnije
Piše: Hana Kazazović za Intermezzo.ba
Iako još uvijek vladaju prave ljetne vrućine, đaci sa torbama na leđima koje sretoh na ulici podsjetiše me na jesen.
Ljeto je meni uvijek završavalo sa prvim danom škole i tako je čak i danas. Gledam ih kako su razdragani, pričaju svi u isto vrijeme, pokušavajući da sve svoje utiske prenesu na putu od škole do kuće, kao da više neće imati vremena za priču o ljetnim avanturama.
Vjerovatno i neće, jer čim zapišu raspored časova za ovo polugodište i spisak knjiga koje im trebaju, ljeto će ostati iza njih a svakodnevne obaveze će ih uzeti pod svoje.
I upravo sa mislima o knjigama uđoh u knjižaru, samo da vidim kako to danas izgleda. Ja sam svoju čitavu školu završila u sistemu u kojem si mogao školske knjige dobiti i na babinama a da ih bez problema ostaviš 7 godina mlađem bratu. Današnja djeca pripadaju totalno drugačijem vremenu. To sam shvatila čim sam počela razgovor sa tetom u knjižari “Logos”. Od najbanalnije stvari meni je sve zvučalo komplikovano.
Knjige za prvačiće?, pitam.
Devetogodišnja ili osmogodišnja škola?, pita me ona.
I tu kreće objašnjavanje, a kako nemam djece, meni je baš trebalo sve detaljno objašnjavati. Za prvi razred djeca imaju udžbenike iz Jezika, Matematike i Moje okoline. Moja okolina je ono što je nama bila Priroda i društvo. Svi ti udžbenici koštaju po 10 KM, a svaki ima i radnu svesku koja košta 7,5 KM. Još im trebaju udžbenici iz Likovnog, Muzičkog i Tjelesnog (nekadašnje Fizičko vaspitanje). Oni, začudo, nemaju radne sveske. A nas su iz ovih predmeta ocjenjivali sa „Ističe se“ i „Zadovoljava“.
Za engleski jezik koji se sada uči već od prvog (Katolički školski centar) ili trećeg (ostale škole) takođe trebaju udžbenici koji su skuplji i koštaju od 10 do 15 KM, a radne sveske od 7 do 10 KM.
Pitam kakva je situacija sa uzimanjem knjiga iz starijih razreda. Kaže teta da može za 4, 5 6 i 7 razred, ovi ostali (1, 2, 3 i 8 ) su promijenjeni. I to sve može ako nađete knjige od izdavača i autora koji i vama treba. Taj mi dio nije bio nikako jasan pa mi je objasnila da svaki predmet ima po nekoliko različitih autora i izdavača, a nastavnici su ti koji biraju po kojem udžbeniku će raditi.
Dok sam ja sa njom pokušavala odgonetnuti kako uopšte jedan roditelj uspije shvatiti koje mu sve knjige trebaju za dijete i kako da ih kupi, u knjižari su se smjenjivali oni koji su već počeli tražiti udžbenike za svoju djecu. Svi u ruci imaju spisak – naziv knjiga sa imenom autora i izdavača. I koliko sam uspjela da vidim nema šanse da na jednom mjestu nađu sve što im treba.
Iz perspektive nekog ko je završio osnovnu školu kupujući knjige tako što bi se u knjižari tražio „komplet za taj i taj razred“ meni ovo sve izgleda kao skrivena kamera. A kad sam sabrala da za prvi razred treba minimalno 100 KM samo za knjige, pa na to još idu sveske, pribor, torba, patike i bijeli šorc za tjelesni…shvatila sam zašto kažu da za opremanje jednog đaka treba pola prosječne plate. A šta ko ima dva ili više đaka?
Teško je danas biti roditelj, zaključujem izlazeći iz knjižare. Sjetim se da svaki čas u medijima sretnem priču o greškama iz udžbenika ili neku aferu oko izdavanja istih. U suštini najveći problem i jeste u tome što se danas udžbenici prave i štampaju ne da bi djeci omogućili što bolje usvajanje novih znanja. Sve se radi da neko zaradi na njihovoj izradi i distribuciji. Djeca i znanje su tu najmanje bitni, a sve ide preko njihovih leđa. Istih onih koja se savijaju pod teretom ogromnih torbi koje svakodnevno vuku na sebi.
Kako mi je jedna djevojčica odgovorila na pitanje zašto stalno nosi toliko knjiga. Kaže „To učiteljica traži jer nikad ne zna koja će nam tačno knjiga trebati taj dan“.
Djeco, neka vam je sretan početak nove školske godine. Koliko nadležni vode računa o vama zaista vam treba mnogo sreće.
Video prilog RTV Zenica o školskim udžbenicima:
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Cyber Bosanka
Tags: Cyber Bosanka
Trackback URL: http://zenica-online.com/2011/09/spremanje-djece-za-skolu-je-nekad-bilo-jednostavnije/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
ceca
September 2, 2011 at 14:40
Cijena kompleta knjiga za 6.razred devetogodišnjeg osnovnog školovanja je 162 KM. Cijena udžbenika je 10 KM, a radnih sveski 7,5 KM, s tim da su , kao što Hana reče, udžbenici i radne sveske za strani jezik nešto skuplje. Moj pokušaj da ušićarim kupujući polovnjake završio je neuspjehom, jer za polovne knjige, u dosta lošem stanju, traže po 8 KM. Negdje sam čula informaciju da je dječiji doplatak u ZE-DO kantonu 9KM za mjesec.I onda se čude što vlada “bijela” kuga!
Biberlee
September 2, 2011 at 14:50
I sve to ne bi bio problem (bar ne toliki) da su ti udžbenici iole kvalitetni, da nemaju pravopisnih, logičkih i drugih grešaka, i da nekad strahujem iz čega današnja djeca uče. Nije rijetkost da se u Čitanci nađe slovo Č na mjestu gdje bi trebalo biti Ć, a da nastavnice na tabli pišu nevjerujem ili da ne znaju spelovati “watch” na engleskom.
Bila sam vjerujem zadnja ili predzadnja generacija koja je koristila Bukvar, slavnu zelenu knjigu iz Prirode i društva; onda su došle one besplatne knjige kojie i nisu bile loše…ovo danas je samo stvar dogovora, zarade i namještanja. Da makar prepisuju iz starih udžbenika pa da informacije koje daju budu tačne…
denis
September 2, 2011 at 16:13
Previše sam frustriran jučerašnjom kupovinom knjiga za klinca, mogu samo reći “HANA hvala na tekstu” ali ovo se nadležnih ne dotiče.
Denis
Mirsad
September 2, 2011 at 18:34
Ja sam teku vidio tek u II polugodištu prvog razreda osmoljetke. U moje vrijeme je u prvom polugodištu bio torbak od kartona, koji se nosio na leđima u u torbaku tablica, spužva i kreda. Nije bilo preporučljivo spužvu nositi uz tablicu na kojoj je ispisana zadaća.
miro vinduska
September 2, 2011 at 19:59
Mirsade da te dopunim,mi smo imalii neku grafitnu kredu,sivu debelu kao olovka a zvali smo je “grifl”
Mediha
September 2, 2011 at 21:11
Mirsade, Ti mozes sa mojom kcerkom pod ruku. I ona je teku vidjela u drugom razredu osnovne, a u skolu posla u januaru 1993. godine (umjesto u septembru 1992.) i to odmah u 1. Gimnaziju
, jer su zbog ratnih djelovanja skolu “Sestre Ditrich” izmjestili tamo.
Teka iliti sveska su joj bili preokrenuti listovi od starih faktura iz moje firme…
Prva uciteljica “od stare skole” – OK, druga uciteljica izbjeglo lice odnekud, sa zavrsenom gimnazijom i pokusajem studiranja. Znam samo da sam se za njom naispravljala gramatickih i drugih gresaka, pokusavajuci objasniti djetetu da je uciteljica “malko” nepismena i da joj se to iz skole ne smije niposto “primiti”…
Ja sam tih godina posudjivala knjige za prvi, pa za drugi i treci razred (do cetvrtog razreda nismo u Zenici dogurali), docim su ih meni moji roditelji kupovali, kao i skolski pribor i sve ostalo…
Da nam je zemlja u ******* do guse, vidi se najbolje po skolskom sistemu.
Ah ja, kako je to izgledalo kad pokisne taj torbak od kartona?
Mama rahmjetli mi je pricala kako je to izgledalo kad prislonis tablicu sa napisanom zadacom uz odjecu i dodjes u skolu bez zadace (nestala k’o u madjionicarskom triku), pa pisi novu na brzake dok ucitelj nije usao na vrata.
Capricorn
September 2, 2011 at 23:02
…e i mene su prebacili u Gimnaziju iz Sestre Ditrih na malu maturu, sram da ih bude…
miro vinduska
September 2, 2011 at 23:49
zapade mi za oko,devetogodisnja i osmogodisnja skola.jesu li to u ovoj devetogodisnjoj odmah uracunali da ce djeca jednu sigurno ponavljati ili kakva je razlika ako mi neko moze pojasniti.
ceca
September 4, 2011 at 11:38
miro iz mog iskustva (starija kćer je završila “staru” osmogodišnju,a mlađa je sada 6.razred devetogodišnje) razlika je samo u tome da su sada roditelji “više uključeni” u rad sa djecom tj. plan i program je takav da učitelji/ice realno ne mogu stići da pređu predviđeno gradivo pa roditelji kod kuće moraju da to nadopunjavaju. Djeci su “uvalili” kojekakve predmete, a npr. dobro staro domaćinstvo na kojem smo svi učili kako se šiju dugmad su ukinuli,umjesto toga djecu u 5.razredu uče da postoji spolno, ekonomsko, fizičko i psihičko nasilje. Ne kažem ja da djeca ne treba da znaju i o tome, ali žao mi je što nisam u prilici da Vam pokažem kojim stilom je pisan taj udžbenik koji se zove “Kultura življenja”. Odmah poslije lekcije o nasilju, slijedi poglavlje o ekologiji, a ja nisam uspjela uhvatiti tu nit. Znam da ovo sve zvuči ružno, ali moje frustracije o našim nakaradnim reformama obrazovanja vuku korijene iz starog sistema, jer sam ja prva generacija usmjerenjaka. Po tome znam da naše reforme obrazovanja nikada ne vuku na dobro poz ceca
miro vinduska
September 4, 2011 at 14:17
ceco ,sjecam se dobro usmjerenog obrazovanja ciji je propagator bio ako se nevaram Stipe Suvar.tako je i nastao onaj vic kada je Mujo postao svestenik iz prve generacije “usmjerenog”.