Wednesday, August 17th, 2011 at 11:50


Visited 1019 times, 1 so far today

Zenica misli drugačije

Piše: Tarik Mujačić

Uprkos »silnoj« želji koju su valjda nekada imali, rješenje opštinske i kantonalne administracije po pitanju skloništa za napuštene životinje se jednostavno ne nazire, i izgleda da su male šanse da ćemo u Zenici ikada imati jedan objekat, koji je u zapadnom svijetu praktično nužnost i potreba da se ako ništa drugo, građane zaštiti pred čoporima jadnih i napuštenih pasa.

»U svim općinama na području centralne Bosne došlo je do povećanog broja napuštenih životinja, prvenstveno napuštenih pasa i pasa lutalica, i stručnjaci Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo ZDK predlažu hitne mjere koje bi rezultirale na otvaranju azila za smještaj napuštenih životinja, u duhu humanosti i civilizacijskih dostignuća.« – iz apela Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo ZDK.

Uprkos »silnoj« želji koju su valjda nekada imali, rješenje opštinske i kantonalne administracije po pitanju skloništa za napuštene životinje se jednostavno ne nazire, i izgleda da su male šanse da ćemo u Zenici ikada imati jedan objekat, koji je u zapadnom svijetu praktično nužnost i potreba da se ako ništa drugo, građane zaštiti pred čoporima jadnih i napuštenih pasa. Šture izjave gradskih očeva, kako je rješenje blizu, te donešene odluke i zaključci o kupovini zemljišta i izgradnji objekta vjerovatno trebaju predstavljati njihovu teatralnu prezentaciju zalaganja zvanog nemar! Ironično, ali izgleda u Zenici treba biti ponosan i sretan kako se realizacija projekta zvanog sklonište za napuštene životinje tako brižno i brzo odvija…godinama!

Problematika napuštenih pasa seže još od rata pa do danas, i kada imaš jedan takav problem koji godinama ostaje neriješen zapitaš se, koliko godina je još potrebno da se neko udostoji u opštini i da kaže: Ovo moramo riješiti! Krovni zakon postoji. Pravilnik o osnivanju i uvjetima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje također postoji! Postoji i zakonska dužnost kantona i opštine da poduzmu radnje za ustanavljanje pravnog subjekta, kojeg oni nedvomno odlažu godinama! Ovaj problem ne odlažu samo u Zenici. Odlažu ga i u drugim krajevima BiH. Međutim, kako su problem napuštenih životinja riješili u drugim mjestima, i ono najbitnije, šta i ko Zenicu sprječava da ispuni zakonsku dužnost prema građanima? Politička volja, manjak profitabilnosti budućeg objekta ili nešto drugo?

Još daleke 2006. godine lokalni mediji su prenosili obavijesti kako će se sklonište za napuštene životinje graditi uz pomoć humanitarnog društva RSPCA iz Velike Britanije, a već tada prema izjavi savjetnika načelnika Opštine Zenica gospodina Muhameda Husremovića, od Zenice se jedino očekivalo predaja lokacije i administrativna pomoć. Svi smo svjedoci vremena i nerada. Piše se 2011. godina, a rezultati ove plodne suradnje ostali na nuli. Naravno da se pod pritiskom javnosti opštinari na sjednicama ponekad sjete ove problematike pa onda tu i tamo pošalju signale javnosti da su oni ipak tu negdje i da se stvar kotrlja, dok na ulicama, oli ti na terenu slika je drugačija. Rok za uspostavu skloništa za napuštene životinje bio je april 2010. godine, da bi tek u decembru 2010. godine donijela odluku o kupnji zemljišta za isti objekat. Naravno, da problem bude veći pojavili su se birokratske zavrzlame pravnoimovinske prirode gdje bi čovjek vrlo lako pomislio da se radi o svjesnom produžavanju agonije na još duži rok.

U međuvremenu se desila »Šapa«. Udruženje građana koje bez imalo grižnje savjesti daje ruku u vatru i nudi svoju pomoć opštini što su gradski oci nadasve jedva čekali, jer problemi sa napuštenim životinjama su se nagomilali, a nikoga u blizini da bi objeručke odradio glavni dio posla. Mnogi su ishod i rezultate rada (sterilizacija pasa) udruženja »Šapa«, u javnosti uglavnom preko internet portala kritikovali na način da bi bilo bolje da »Šape« nema, jer su napravili više štete nego koristi. Naprotiv, našem narodu je najteže cijeniti i pohvaliti nečiji rad, čak i onda kada gubiš ili praviš grešku prvi put. Sterilizacija napuštenih pasa jeste možda rješenje za neke druge gradske sredine ali nažalost zenička problematika napuštenih pasa još je uvijek tu. Opštini Zenica se ponovo pruža ruka sa novonastalim udruženjem »Spas«, ustanovljenim februara 2011. godine od strane više licenciranih veterinara. Uzgred rečeno, kako i šta bi opštinari uradili da se im nisu desila udruženja poput nabrojanih tj. šta to SADA opštinari rade u cilju realizacije i rješavanja ovog problema??? Mnogobrojni apeli građana, evidentirani ugrizi pasa, apeli Kantonalnog zavoda za javno zdravstvo, ponuđena saradnja nevladinog sektora…zar sve to nije dovoljno da se u našem gradu konačno pokrene pokoja opštinska guzica ili barem incijativa što hitnije intervencije i upotrebe svih mogućih sredstava za konačno rješenje skloništa za napuštene životinje?

Opštinski moto veli: Zenica misli drugačije! http://www.zenica.ba/webcatalog/zenica_think_different/# , pa ne znam kako i zašto Zenica misli drugačije, a radi nešto sasvim drugo? Primjera je mnogo ali korelacija pojedinih primjera i njihove prioritetnosti zna ponekad biti zaista ironična i smiješna. Za izgradnju gradske magistrale su nas uspjeli zakreditirati za 25mil.$, a na drugoj strani NISU, NE ŽELE ili NEĆE: učiniti grad čišćim, zaštiti građane od nasrtaja napuštenih pasa, omogućiti napuštenim životinjama dostojan život… Ovim primjerom građanima je dokazano da IM je važnije voziti auto novom cestom nego hodati pješke po nesigurnom gradu. Nema šta! Zenica misli drugačije. Nažalost, u ovom slučaju, evolucija ONIH, koji žele da Zenica misli drugačije, nije na takvom niovu gdje se cijeni tako traženi duh humanosti i civilizacijskog dostignuća.

Pojedini primjeri uspostave skloništa za napuštene životinje u BiH


Sarajevo – vrijednost projekta 590.000KM, izgradnja centra za nezbrinute životinje je 2000. godine ušla u regulacioni plan razvoja Kantona Sarajevo i taj plan je Skupština KS usvojila. Međutim, Gradska uprava 2002. godine ukinula je urbanističku saglasnost iz ko zna kojih razloga.
Banja Luka – kapacitet cca. 50 mjesta, prebukiranost, godišnja sredstva općine 180.000KM., UPRAVLJANJE I NADZOR: Higijeničarsko društvo »Slaven«, opštinske najave otvaranja novog azila
Tuzla – zamišljeni kapacitet 50 mjesta, prebukiranost od 300 mjesta, pomoć od opštine 600KM/mjesečno, UPRAVLJANJE i NADZOR: udruženje »Opstanak«, problemi sa finansiranjem zaposlenih i distanciranje opštinskih vlasti kako oni nisu Osnivači trenutnog azila, najava milionskih ulaganja opštine u novi azil.
Bratunac – vrijednost adaptacije napušenog prostora cca. 40.000KM, kapacitet 40 mjesta, izdvojena opštinska sredstva u 2010. godini 22.000KM.
Foča – za izgradnju izdvojeno 25.000KM, kapacitet cca. 40 mjesta, UPRAVLJANJE I NADZOR: Fočanska Veterinarska stanica
Bihać – kapacitet 150 mjesta, NADZOR I UPRAVLJANJE: Udruženje za zaštitu životinja „Spas«.
Trebinje – vrijednost projekta 50.000KM, kapacitet 50 mjesta, UPRAVLJANJE I NADZOR: Odjeljenje za stambeno-komunalne poslove, opštinska godišnja sredstva 20.000KM.
Doboj – izdvojeno 20.000KM opštinskih sredstava, prebukiranost, kapacitet cca. 100 mjesta.
Bijeljina – UPRAVLJANJE I NADZOR: Odsjek za poljoprivredu.
Prijedor – kapacitete 60 mjesta, UPRAVLJANJE I NADZOR poduzeće Komunalne usluge, godišnja opštinska izdvajanja 90.000KM, najava većih ulaganja u novi azil.
Sanski Most – UPRAVLJANJE I NADZOR: JKP »Sana«, raspušten zbog nedovoljnih finansijskih sredstava.
Zenica – vrijednost projekta cca. 200.000KM, lokacija Smetovi, pravnoimovinski problem, kapacitet ?, mjesečna finansijska pomoć opštine ?, UPRAVLJANJE I NADZOR: ?

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Slični postovi

Written by:

Filed Under: Gost kolumnist, Istaknuto

Tags:

Trackback URL: http://zenica-online.com/2011/08/zenica-misli-drugacije/trackback/

Comments

  • Samir

    August 17, 2011 at 18:37

    U “mračnom” socijalizmu, kad “nismo smjeli” javno ispoljavati vjerska ubjeđenja, ipak je sistem funkcionisao. Svaki pas je morao nositi markicu (sjećate se onih privjesaka na ogrlicama), redovno ići veterinaru, a lutalice su hvatali i uklanjali šintori.
    Danas imamo demokratiju, šintori su ukinuti, markice za pse ne postoje i problem neće biti riješen SAMO izgradnjom azila, gdje god on bio i s kolikim god kapacitetom.
    PSI LUTALICE NE RASTU NA GRANI, oni nastaju prirodnim razmnožavanjem četvoronožnih roditelja. Općina, kanton, entitet, država, p. materina, ko god hoće, ali krenimo od općine, MORA donijeti novi propis:
    1. SVAKI vlasnik psa MORA svog ljubimca registrovati i platiti taksu za njega. Ako je pas sterilisan, taksa neka bude simbolična, a ako nije, taksa treba biti paprena. 1000 KM po glavi. I eto para za azil.
    2. Veterinari, eko-policajci, obični drotovi, inspekcija, aktivisti Šape i Spasa, bilo ko… imaju pravo oduzeti psa (koji nema markicu) od vlasnika i odvesti psa u azil. I još naplatiti kaznu. Kao što oduzmu neregistrovan auto, isto tako treba oduzimati i neregistrovane pse.
    3. Kazna za donošenje kučića u grad i napuštanje istih (kako nam svakodnevno to rade stanovnici okolnih sela) mora biti žestoka, a ne simbolična. Treba novčano nagraditi svaku prijavu (cinkanje) registracije auta koji istresa kučiće.
    4. Zabraniti hranjenje pasa na ulici… ko želi učiniti dobro djelo, neka hranu odnese u azil ili na neko mjesto gdje je volonteri Šape i Spasa prikupljaju i nose u azil.
    Vjerujte mi, ovo će za 10 dana riješiti problem pasa lutalica, Trajno!
    A do tad… nek nam je Cesar Millan na pomoći.
    http://movie.masjo.com/images/dog-whisperer-with-cesar-millan-the-complete-second-season.jpg

  • Slobodan

    August 17, 2011 at 19:19

    Volim kada neko ovako napiše argumente za svoje mišljenje i kritike.
    Vlasti su nam grozne. Svoj nerad na rješavanju ovog problema pravdaju postojanjem zakona o zaštiti životinja a istovremeno krše odredbu tog istog zakona koja ih obavezuje da naprave azil za smještaj.
    U našem gradu ima možda i hiljada napuštenih životinja. Nije za očekivati da se napravi azil u kome će biti 1000 “stančića” za svaku životinju posebno. To bi bilo preskupo i za izgradnju i za održavanje. Realno preče je nahraniti onu sirotinju u narodnim kuhinjama. Sasvim je dovoljan azil za 50-ak životinja. Veliki gradovi na zapadu imaju i manje azile i redovno uspavljuju životije koje u roku od 2 mjeseca niko ne udomi. Treba napraviti trijažu i ostaviti one mirnije koji su u boljem stanju i za koje je očekivati da će ih neko udomiti a sve ostalo uspavati. Ovaj zakon se ne može ispoštovati dok se ne podvuče refa i njihov broj ne smanji na razumnu mjeru.
    Tako bi trebalo ali to se neće desiti još dugo jer takav projekat nije politički atraktivan (ne donosi glasove) ili dok ne izgrizu nekoga od glavešina ili nekoga iz njihove porodice. Ako se mimo zakona i tendera mogao izabrati partner za izgradnju toplane, zašto se nebi i ovo pitanje riješilo mimo zakona, Volim životinje i nisam do sada imao ružnih iskustava sa njima ali ako se trebam odlučiti između čovjeka i životinje, glas dajem za čovjeka. Znam ja da su one gladne i da ih ljudi tuku ali ima i straha u ljudima a u strahu se radi svašta.
    Ko zna, Tarik, možda se to pitanje i ne rješava da bi smo mi bili konstantno u nekom strahu. Sa isprepadanim narodom se lakše manipuliše. Sve su opcije otvorene.

  • seltik

    August 22, 2011 at 00:44

    Tamo negdje olimpijske 84-e nas pet Zenicana u ribaama u Doboju kod Kaknja napravimo pauzu u blizini jedne kuce.Onako bezbrizno zapoceli nas dorucak kad izbi citava svadja u familiji izmedju samih njih oko toga dali trebaju pobiti novookocene kucice ili uraditi nesto pametnije.Poslije ne tako mirne rasprave pobijedi opcija jedne stare nene da najstariji sin upali svog trabanta te odnese koju sudzuku mladjem bratu Fahrudinu u Zenicu i usput da poveze kucice te ih ostavi u Zenici na zgodnom mjestu.Eto to je jedna epizodica iz moga zivota i mojih cetiri prijatelja (svjedoka) kako se kote Zenicki psi lutalice.

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.