Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Predstavljamo – Mia Dujmović, budući zenički “Cake Boss”

Piše: Hana Kazazović

U Zenici, gradu koji će vas prvo asocirati na Čelik, željezaru, zatvor ili zagađenje, žive pojedinci i mladi ljudi koji svojim radom, interesovanjima i sposobnostima odudaraju od stereotipa i prosjeka sredine u kojoj žive. Oni su kreativni, pametni, sposobni. I o njima se najčešće ne zna mnogo. Zato uvodimo rubriku “Bolja Zenica” u kojoj ćemo vam svake nedjelje predstavljati nekog od njih.

Za ovu nedjelju smo odabrali djevojku koja bi u Zenici mogla postati ono što je Buddy Valastro (Cake Boss) u Hobokenu (New Jersey). To je Mia Dujmović, kreativna mlada Zeničanka koja pravi torte od fondana. Njene torte su prava umjetnička djela koja je naprosto šteta pojesti. Razgovarala sam sa Mijom o ovom njenom hobiju koji bi mogao postati i pravi biznis.

Oni koji je poznaju znaju da je oduvijek bila kreativna i da je tu svoju kreativnost ranije ispoljavala kroz pravljenje nakita od Fimo mase. Ideju za pravljenje torti od fondana (Fondant) je dobila kao stalni član web stranice Ringeraja.ba. Torte od fondana su joj u prvom momentu predstavljale izazov i jedan od načina da svoju kreativnost usmjeri ka razveseljavanju svojih najdražih. Tako je počelo – za svaki rođendan u porodici pravila je tortu trudeći se da slavljenika/cu obraduje motivima koji baš njemu/njoj predstavljaju nešto posebno.

A to i jeste ono po čemu je fondan specifičan – pruža mogućnost da od njega pravite figurice, ukrase, detalje, kao da se igrate sa plastelinom. I bolje od toga. Sve što zamislite u glavi možete napraviti od fondana i sve je jestivo. Naravno, možete ako imate zlatne ruke kao Mia.

Mia kaže da najviše voli kada joj samo kažu temu ili povod za koji treba torta i onda ona pusti svojoj mašti na volju. Ima puno ideja i u njihovom sprovođenju je najviše ograničava nedostatak alata do kojih je kod nas malo teže doći. Srećom tu je internet i tetka u inostranstvu koji uspijevaju riješiti ove “probleme”.

Pitam je koliko joj vremena treba za jednu tortu. Kaže da nema pravila jer sve zavisi od toga koliko je komplikovana i koliko ima detalja. Na svadbenoj torti koju je nedavno radila je imala 300 crvenih i 300 bijelih cvjetića koje je dugo pravila od fondana pa je to trajalo satima. Neki prosjek je 10-ak sati efektivnog rada koji se podijeli po fazama i koji se zna produžiti ako njena kćerkica poželi da se igra sa mamom .

Na pitanje koja joj je do sada bila najkomplikovanija torta kaže: “Lazy Town, crtani koji nisam do tada čak ni gledala. Prvo sam obećala da ću pokušati napraviti jednu figuricu da sama sebe testiram hoću li znati. Ne bih da obećam da mogu napraviti tortu kojom na kraju ni ja a ni slavljenik nećemo biti zadovoljni. Srećom, sve je ispalo super i torta je u slast pojedena.”

Inspirisana emisijom “Ultimate cake off” pitam koliko su njene torte ukusne, odnosno da li ima neke standardne koje pravi. “U principu radim čokoladnu, lješnjak i plazma tortu. One su mi neki standard kojim su svi zadovoljni jer nemaju puno margarina, nisu preslatke i djeca ih obožavaju. Torta koja dobro izgleda a čiji ukus nije bar približno dobar kao izgled će sasvim sigurno pokvariti slavlje. A ja to ne bih sebi dozvolila jer mi je važno da svi budu zadovoljni i da me ponovo zovu.

Upravo na tu temu smo najviše razgovarale. Iako ima čak i Cisco certifikat Mia ima malo radnog staža. Dobar glas o njenim tortama se već polako širi i sve češće joj se javljaju ljudi koji bi da baš kod nje naruče tortu za sebe i svoje slavlje. Stalno razmišlja o tome da registruje privatni biznis i da svoje torte ponudi svim zainteresovanim. U svemu tome najviše je sprečava strah od neuspjeha i od toga da će ući u trku sa državom i administracijom te da neće imati dovoljno posla da podmiri sve obaveze koje bi joj ovakva “avantura” nametnula.

Zajednički dolazimo do zaključka da bi najveća pomoć i podsticaj za samozapošljavanje bila kada bi država omogućila neki probni period od pola godine ili godinu u kojem bi novoformirani biznisi bili oslobođeni plaćanja obaveza. Naravno, ne totalno nego na primjer da vas puste da radite godinu dana i ako vidite da možete i da vam ide, da onda te obaveze za tu godinu dana izmirite u drugoj godini ili nastavku poslovanja. A ako vidite da ne ide i da propadate onda da zatvorite biznis bez obaveza vraćanja tog duga državi.

Mia kaže da će vrlo vjerovatno u nekoj bliskoj budućnosti stisnuti petlju i upustiti se u gradnju svog slatkog biznisa. Za sada se njenim tortama slade porodica i prijatelji, a posebno je naglasila da joj mnogo znači podrška tate Josipa koji je jedini pozitivni kritičar njenog rada. “Tata je jedini koji će reći ako mu se nešto baš i ne sviđa, odnosno uvijek mi uputi konstruktivnu kritiku dajući mi ideju šta sam mogla bolje ili ljepše napraviti. Takve dobronamjerne kritike me uvijek podstaknu na veći trud oko svakog detalja”.

Završavajući razgovor prisjećam se da sam u jednoj epizodi Cake Bossa gledala kako je gradonačelnica Hobokena (NJ) za 100-godišnjicu Carlosove slastičarnice ulicu koja vodi prema njoj nazvala baš tako – Carlo’s Bakery Way. Video koji govori o tome možete pogledati ovdje. Jako smo daleko od toga. A ja bih baš voljela da živim u gradu koji zna prepoznati i cijeniti ovakve talente koji u sve što rade unose dio sebe. Mia je samo prva od mnogih koje ćemo vam predstaviti, a ima ih dovoljno da od Zenice naprave puno bolji grad.

Mia na Facebooku ima fan stranicu na kojoj možete pogledati fotografije torti koje je radila. Link ovdje. A i u nastavku možete uživati u fotografijama koje smo odabrali.

Želimo joj puno uspjeha i da u budućnosti postane sinonim za lijepe torte, bar u Zenici

Slični postovi

• September 4, 2011 -- Predstavljamo – Sven, momak koji Zeničane podučava yogu (1)