zenicaonline@gmail.com

Koliko treba vjerovati autorima istorijskih knjiga?

Pripremio: Mirsad Đulbić

Na moju žalost, tek sam danas pregledao knjigu „555 godina Zenice“, izdanje 1991. godine, koju potpisuje mr Salih Jalimam. Kada sam pročitao tekstove na stranici 52, zastao sam pa nisam mogao povjerovati. Autor naprosto piše, kao da nikada nije bio u Zenici, kao da ne poznaje ni zeničku okolinu, ni istoriju, ali isto tako, kao da i nije pogledao knjigu iz koje tumači dio teksta. Na žalost autora, taj dio teksta je davno protumačen i utemeljeno objašnjen od autoriteta puno jačih od njega, a eto i ja kao ljubitelj zeničke starine, sam o tome pisao prije izdavanja te njegove knjige, pa je mogao iz najmanje desetak provjerenih i pouzdanih izvora preuzeti vjerodostojna i utemeljena tumačenja.

U pitanju je tumačenje špijunskog izvještaja austrijskog zastavnika Božića, koji je 1785. godine na konju prokrstario Bosnom. Dao sam u prilogu sken stranice 52 iz te knjige, pa da malo prodiskutujemo.
Zastavnik Božić u svojem putopisu – izvještaju, piše da dolazi u Zenicu iz pravca Vranduka i opis je jasan i u današnje vrijeme. Mr Salih Jalimam piše ovako:

Prevod je također katastrofa, ali poznavalac istorije i geografije Zenice je morao popraviti ovako loš prevod. Pa i loš poznavalac njemačkog jezika razumije, da put dalje (iz Vranduka) vodi južno, da je han bio na sadašnjoj lokaciji Hanovi, par stotina metara južno od Vranduka. Tu je i potočić, pa se dalje naiđe na turbe, koje je 1947. g. radi izgradnje pruge Šamac – Sarajevo izmješteno na stijenu iznad ranije lokacije. Selo Bukovica postoji i dan-danas! Babino Polje također postoji i dan danas. I to uzvišenje postoji, a nalazi se ispod Careve vode, gdje je tada i stotinama godina poslije stajala jedna jedina kuća. Zenica je i dan-danas na lijevoj obali Bosne, koja na tom mjestu ima širinu skoro kao i sada 80÷100 šrita (koraka). Kako zastavnik Božić kaže, „kroz nju teče potočić“ (Kočeva, koja postoji, a na Kočevi dobro zidan most, poznat nam sada kao Kameni most, a na kraju (misli se Zenice) je drveni most dužine 200 i širine 6 šrita. Pa i njega znamo, makar su od nejga ostale samo kule!

Udruženim snagama mr. Saliha Jalimama i profesorice Memnune Begić – Hasanica u toj knjizi smo dobili falsifikat zeničke istorije, ali i geografije. Čitaoci su vjerovatno bili zbunjeni, bar kao ja, moguće i više. Sad mi je pravo žao što nisam tada čitao tu knjigu. Naime, ja sam izbjegavao čitati knjige, koje se bave prepričavanjem nečijih izvornih priča i pokazalo se da sam u pravu. Ovo djelo nemam namjeru dalje čitati, jer je sve prepičavanje, pa ako je ovdje na ovako jasnom opisu prilaza Zenici iz pravca Vranduka, napravljena ovako velika greška, kako li je dalje u toj knjizi?!

Šteta je, da mr Salih Jalimam nije pročitao prethodno moje tekstove objavljene u listu „Naša riječ“, brojevi 1410 ÷ 1418, od 08.08. do 05.09.1980. godine, pod zajedničkim naslovom „Bosna 1785. godine pod „lupom“ austrijskog špijuna Božića“. Taj tekst su čitali eminentni istoričari i nisu imali nikada ni jednu primjedbu.

Mogao je saznati i iz „Vojno-geografskog opisa Bosne pred Dubički rat“ u izdanju Naučnog društva NR BiH, 1957. g. pod redakcijom Hamdije Kreševljakovića i Hamdije Kapidžića, a na stranicama 17, 56, 61 i 74. Ako već ne zna njemački, mogao je iz napomena i plana putovanja saznati, da nikada nije ušao u Zenicu iz pravca Vranduka preko Smetova, kako zaključuje u napomeni broj 1. I ostale su napomene, kako bi se to kazalo alaselamet. Evo tih napomena uz prevod, koji je prethodno prikazan:

Nadam se da će čitaoci www.zenica-oniline.com znati o čemu se radi, ako su pratili ranije tekstove o ovoj temi, a ko nije, neka pogleda ovetekstove na vezama (linkovima):

Zenica – 1785. godine
http://zenica-online.com/2010/01/zenica-%E2%80%93-1785-godine/

Pitanje br. 27 za „Nagradno otimanje“
http://zenica-online.com/2011/02/pitanje-br-27-za-%E2%80%9Enagradno-otimanje%E2%80%9C/

Rješenje pitanja br. 27 za „Nagradno otimanje“
http://zenica-online.com/2011/02/rjesenje-pitanja-br-27-za-%E2%80%9Enagradno-otimanje%E2%80%9C/

Imao bih još da pišem, ali neću. Ja sam ipak jedan penzioner i neupućen u istoriju. Jednostavno pišem o svojoj Zenici na način da sve dobro provjerim, jer znam koliko sam neznalica u ovoj oblasti i proširujući svoja saznanja, nastojim pomoći i drugima da saznaju nešto više na čim ispravniji i tačniji način.
Uglavnom, spomenutu knjigu, nemam namjeru dalje čitati. Meni je i ovo bilo dovoljno da utvrdim neke svoje stavove, koje sam imao i ranije, ali sada……..

U prilogu je kompletna stranica 52 iz knjige, ali i stranice Božićeva izvještaja koje sam spominjao u tekstu, kako bi čitaoci ZO-a imali sve kompletno za osobnu zabavu i proširenje saznanja o Zenici.

About the Author

Related Posts

  1. miro vinduska

    neke tamo 1963 sreli smo otac i ja jednog gospodina na smetovima koji je kopao na livadi i trazio put,kaldrmu.Pricao nam je da su neki napadaci na Vranduk pravili put i pogrijesili umjesto na Kraljevine dosli su negdje povis Gornje Gracanice.Tu je put prestao.Kaldrmu je pronasao 20-tak cm ispod trave.To sam licno vidio.Kaldrma je isla otprilike gdje je sada asfaltni put prema spomeniku.Ali ne skrece lijevo nego kad se spusta pravo prema Gracanici.On je bio neki istoricar iz Sarajeva koji je po pisanju nekih ranijih pisaca saznao za taj put pa dosao da ga potrazi.Mozda je Jaliman negdje procitao o tom putu pa ga uvrstio kao put Vranduk – Zenica.Ljudi svasta sebi dozvoljavaju samo da bi stavili negdje svoje ime u istorijske citanke.Stari je nekoliko puta imao kontakt sa tim profesorom i isao sa njim a Smetove.Ime sam mu zaboravio jer je mene u to vrijeme istorija slabo zanimala.Ovoliko koliko se ja sjecam a cuo sam i ponekad da stariji planinari pricaju o toj kaldrmi.

  2. Mirsad Đulbić

    Da Miro. Bijaše u narodu znan Carski drum. Koliko ja znam, to je bio put preko zaleđa Kaknja, od Tuzle, a najbolje je sačuvan na planinama oko Pepelara. Čak je vidljivo možda stotinjak metara. Sa Pepelara se račvao jedan ogranak prema prevoju za Kraljevine i išao za Smetove. Nema istorijskih činjenica, ko je gradio put “nebu pod oblake” i zašto, jer su sve civilizacije gradile pute koristeći doline uz vodotokove. Ima tih puteva po planinama i dan-danas jako dobro očuvanih. Na planinu Krug se iz Livna penje stara rimska cesta, koja se koristila sve do unatrag 30-tak godina. Na prevoju između Bitovnje i Zec planine je rimska cesta služila i teškim mašinama za izvoz oblovine, pa su je na kraju uništili. Itd…..

  3. Slobodan

    Kada vidim koliko nas lažu pisci sadašnjice, kako onda mogu vjrovati piscima istorije.

  4. NO_COMENT

    pobjednici pišu istoriju…

  5. seltik

    Na zalost,hebeno siromasna smo drzava mi.Proteklih godina sam bio svjedokom u toku gradnje autoputa Ljubljana – Zagreb,arheoloska iskapanja na buducoj trasi autoceste su odnijeli vise novca i vremena nego cjelokupna izgradnja iste.A tamo kod nas prekraja istoriju svatko kako mu se hoce,imamo jos mnogo toga za istraziti a nemamo sto novca ali niti voolje.

Leave a Reply

%d bloggers like this: