Tuesday, June 14th, 2011 at 07:48
Visited 2035 times, 1 so far today
Jeste li vi “normalni”?
Piše: Hana Kazazović
Prije nekoliko dana me jedna scena prilično šokirala i od tad razmišljam da li da pišem o njoj i kako. Znam da neću reći ništa novo, a i sve je manje onih koji razumiju stvari koje govorim i koji na njih gledaju ovako kao ja. Ali opet… nekako ne mogu da prešutim.
Konkretno, radnja u kojoj radim se nalazi u centru grada, na ulazu u Staru čaršiju, iza prodavnice “DM”. I ispred nje je neka vrsta mini trga koji je bio zamišljen lijepo ali je ostao nezavršen. Valjda. Imaju dvije saksije sa cvijećem a zamišljene ulične svjetiljke nisu nikad postavljene. Uglavnom, na tom “trgu” često bude vrlo prometno jer najčešće tim putem ljudi idu na kafu u čaršiju. Kada idu.
I prije nekoliko dana su se na jednoj od tih saksija okupila djeca koja, po mojoj procjeni, imaju nekih 13 – 14 godina. Taman onaj prelaz iz osnovne u srednju. Mladi, lijepi, njih 10-ak momčića i curica. Nisam obraćala puno pažnju na njih dok nisam uočila komšiju kako ide prema njima i nešto im govori. Moj komšija, visok, stariji, sijed. Ovo sijed je bitno zbog daljeg razvoja priče. Izađem da vidim o čemu se radi i čujem da im on govori kako nije u redu da otpatke od pomfrita (one kutije od stiropora) bacaju tu i da ih trebaju baciti u kontejner. Pogledam a oni ih poredali po saksiji i pobacali po zemlji. Neki od njih uzeše one kutije, drže ih u rukama, a nekoliko njih pođe raspravljati sa komšijom. Sve u stilu “nije do nas, nema kanti”. Jedna curica stoji i gleda onako poprijeko pa se fino kreveljeći obrati tom starijem i sijedom čiki rekavši “Ali nismo mi krivi, nema kontejneeeraaaa”.
U pravu su, nisu oni krivi, slažem se. Sva djeca se rode ista, čista i nevina, a dalje od njih roditelji prvenstveno, a onda društvo i okolina prave dalje ono što postanu.
Nisu oni krivi što ne poštuju starije i što ih već sada, sa 13 gledaju sa visine i sa prezirom. Krivi su oni koji ih nisu naučili da starije treba poštovati i da im se ni u kom slučaju ne treba obraćati onako kako to oni rade. Čak i da im je moj komšija rekao da urade nešto naopako ono nije bio ton niti način za odgovaranje. Svaka čast njihovim roditeljima, moram reći! A posebno što je komšija bio više nego srdačan i ljubazan prema njima, još im kroz šalu pokušao reći da to nije fino. Kako im reče “Ne možemo tako u Evropu, djeco, evo ja ću vam pokazati gdje su kontejneri ako ne znate!” I to sve sa osmjehom i očitom ljubavlju prema djeci koju ima. Međutim, djeca to ne prepoznaju, ona bi se svađala i raspravljala sa nekim ko im može biti otac.
Nisu krivi oni što im je mrsko da razmišljaju. Nisu ih valjda naučili. Ok, tu nema kontejnera, bar ne vidljivog. Ali iza zgrade, na 10 metara se nalazi njih 10. A da ne pričam o tome koliko se razlikuje njihov odnos prema životu od recimo mog, ili nečijeg iz moje generacije, odnosno bolje reći nekog meni bliskog po razmišljanju. Ja lično, a znam dosta takvih, smo u stanju nositi papirić od čokolade vrebajući gdje je “Alba” smjestila neku kantu, samo da ne bacimo taj papirić na ulicu i tako uprljamo svoj grad.
Činjenica, rekoh već da je sve manje onih koji me razumiju i koji neće da se utope u ovu žabokrečinu. Lakše se prepustiti stihiji i utopiti u sveopšti haos koji nas okružuje. Priznajem, prilično blesavo izgleda nositi papir od čokolade tražeći kantu i pri tom prolaziti kroz onaj haos od Titove ulice, probijajući se kroz brdo grudnjaka po marku, DVDova od isto tako marku i ostale robe pobacane (izložene na prodaju) u našoj centralnoj i najelitnijoj ulici u gradu. Papir od čokolade, smiješno, znam. Da istreseš kontejner ondje u centru ne bi se primijetio.
Ali ja neću da budem dio tog haosa, ma koliko to nekom bilo čudno i naopako. I ako treba neka nas zovu i sektom “Normalnih”, neka nam se čude i smiju – neću. Ja ću ostati normalna čak i kada samo nas 10 bude naše normalno shvatalo kao tako. Jer ne mogu drugačije, mene su tako naučili.
A vi? Jeste li vi “normalni”? Hoćemo osnovati stranku, ili bar neko udruženje da možemo raditi na podizanju svijesti o tome šta je normalno 
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Cyber Bosanka
Tags: Cyber Bosanka
Trackback URL: http://zenica-online.com/2011/06/jeste-li-vi-normalni/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
Dijasporac
June 14, 2011 at 17:03
Demokracija….demokracijaaaaaaa…tražili ste gledajte
eleagnus
June 14, 2011 at 17:57
I pored toga što imam isto mišljenje, prije bih rekla da sam nenormalna. Nažalost. Osjećam se kao endemska vrsta kojoj prijeti istrebljenje. Smeta mi smeće na svakom koraku, smetaju mi nepristojni vozači koji nemaju ni najmanje kulture da propuste pješaka na pješačkom prelazu. Smetaju mi policajci koji mašu vozačima dok su na nekom punktu. Smetaju mi one njihove najave “akcija”- kažnjavaj, ne najavljuj. Smetaju mi moje komšije koje nisu u stanju da se dogovore oko najbanalijih stvari u haustoru. O muzici koja se pušta u gluho doba, a nije nikakav praznik izlišno je i govoriti…Psi lutalice, jurcanja na biciklima pješačkim zonama, pljuvanju na svakom koraku,parkiranju na trotoarima…..nikad kraja ovom nabrajanju.
Smeta mi zagađenje u gradu i još više mi smetaju naši ljudi koji su ili zaposleni u Mittalu ili nekom drugom vezom nas ubjeđuju da Mittal nije kriv za zagađenje u gradu. Zašto pominjem Mitalla sada? Jer čim sam pročitala tvoj tekst sjetila sam se nas 10-tak koji se opiremo trovanju.Mislim, draga moja Hana, toliko bi nas NAŽALOST bilo i u toj stranci, udruženju…
bosnovizija
June 14, 2011 at 19:01
@eleagnus: “Smeta mi smeće na svakom koraku, smetaju mi nepristojni vozači koji nemaju ni najmanje kulture da propuste pješaka na pješačkom prelazu. Smetaju mi policajci koji mašu vozačima dok su na nekom punktu. Smetaju mi one njihove najave “akcija”- kažnjavaj, ne najavljuj. Smetaju mi moje komšije koje nisu u stanju da se dogovore oko najbanalijih stvari u haustoru. O muzici koja se pušta u gluho doba, a nije nikakav praznik izlišno je i govoriti…Psi lutalice, jurcanja na biciklima pješačkim zonama, pljuvanju na svakom koraku,parkiranju na trotoarima…..nikad kraja ovom nabrajanju.”
Potpisujem!
Alien Hunter
June 14, 2011 at 20:31
Voce povrce na sred ulice se prodaje kao da nema u Zenici pijaca za te stvari.
Da ne kazem da u istim tim ulicama godinama se trguje zlatom srebrom devizama pa i drogom!
Otkupljuju zlato ukradeno na ulici 200 tinjak metara od policijske stanice. Zovnes MUP javis da pise velikim formatomn OTKUPLJUJEM ZLATO. Minut kasnije stanes kod Zenicanke i vidis dok policajci dolaze oni se sklanjaju redom svi. Sto znaci da im neko iz MUPA javlja da dolaze policajci. Zenico volimo te ali ne ovakvu kakva si sada!
Gdje se droga prodaje i otkupljuje zajedno sa plemenitim metalima. Odgovor na kamenitom mostu jer je to zasticena zona za preprodavace na crno. Daju im drogu za zlato. Alkohol bog zna odakle pretocen i koja je vrsta za zlato itd…
Prosjacenje na novom Trgu Spavacu, kafanski stolovi tik ljudima< ispred radnji.
Smece na svakom koraku, pijanstvo, drogiranje, svadje, opsti haos!
Trkanje motociklima na pjesackoj zoni naravno samo za pojedince hajmo reci jebenice u gradu. Za ostale normalne ljude koji imaju svu opremu maltretirasnje po po sata otvori ovo, otvori ono, kao da oni ne znaju ko su ti kod koga mogu nesto da nadju ilegalno.
Zenicke picke od policije ce radije maltretirati nekog svaki dan koga znaju da je ispravan i posten nego nekog jebenicu koji ih kako sam nedavno cuju pljuju a ovi ne smiju nista da urade! Kao oni ce im se osvetiti, ostavi brate znacku ako nema smuda da rjesavas kriminal!
Na kraju da kazem da ne vidim kraja ovim problemima, jedino pokupit prnje i preko bijela svijeta! CAO
sunce aprila
June 15, 2011 at 01:32
Potpuno si u pravu, mislim da se u skolama, dok su djeca jos mala moze puno postici, kad vec porodica ne ispunjava obavezu odgoja.
Ja spadam u kategoriju totalno nenormalnih.U Zenici sam rijetko, posljednji put kad sam bila, prvo vece po dolasku, ocistila sam zgradu od prizemlja do mog stana na cetvrtom spratu, ukljucujuci lift.Nisam mogla podnijeti da hodam po stepenicama, misleci na sta cu nagaziti, na klizavo ili na smrdljivo. Ma, vec drugi dan ista prica, uzalud trud.
Tommy
June 15, 2011 at 05:27
U zemlji u kojoj se do jucer bespostedno ubijalo, protjerivalo i razaralo, tesko je ocekivati da ce ljudi odjednom poceti iskazivati paznju, respekt i razumijevanje za ljude oko sebe. Kako ce neko ko je jucer bio izlozen najgorem ponizavanje od strane drugih ljudi nauciti svoje dijete da je vazno da danas respektira i postiva te iste ljude?
kozolec
June 15, 2011 at 11:30
Traži se Mudonja
scout
June 16, 2011 at 03:09
Najvise me nervira kad i deca, a jos gore stariji ljudi bace papiric, paklicu od cigareta, zvaku ili bilo sta drugo pod izgovorom “meni to nije potrebno”, pa dragi moji nije potrebno ni tom gradu, o kome god gradu da je rec… Ja imam obicaj, pa kad idem iza takvih, pokupim to njihovo smece, dotrcim do njih i kazem “Ispalo vam je ovo”, na sta ce oni “Ne ne, to sam bacio/la, meni to nije potrebno”, “Nosajte ga do prve kante,makar to bila i kanta koja se nalazi u vasoj kuci ili na vasem poslu, jer je jos manje potrebno gradskim travnjacima, trotoarima, ulicama, rekama…”
Ima jedna stara izvidjacka pesma “Suma je izvidjacu drug, i reka i neka planina”, mi tu kad decu ucimo ove stihove kazemo i neki travnjak, trotoar, ulica, kej, i sve treba cuvati kao vlastito i tako se ophoditi prema njemu. Ali nazalost ono malo lbezobraznih i nekulturnih ljudi prevlada nad vecinom ljudi koji se prema opstem, ophodne kao prema svojem, pocevsi od skolskih klupa,preko liftova, kulpa i zardinejra u parkovima. Manjina koja to unistava i stvara losu sliku o celom drustvu u tom gradu i toj drzavi, o kojoj god drzavi i gradu da je rec.
Da se za sve to elpo naplacuju kazne kao po Svajcarskoj, Nemackoj, Poljskoj… Sve bi bilo cisto, jer bi ih pre mrzelo da daju pare za kaznu, nego da odsetaju do najblizeg kontejnera ili kante…
Sabina
June 16, 2011 at 09:27
Moja djeca imaju džepove pune najrazličitijih papirića koje prije pranja moram dobro da pretresem jer mi se u par navrata dogodilo da se raspadnu u mašini za veš pa sve ponovo moram da perem. Moja djeca ne smiju da pričaju u stubištu jer slučajno mogu podići ton, a neko možda spava, neko je možda bolestan, neko možda ima malu bebu, neko možda odmara…Moja djeca imaju mamu koja kući donese u svojim tašnama raznih papirića jer nije bilo kante za smeće kad joj je trebala. Moja djeca imaju kulturnu i odgojenu mamu koja je od njih napravila za ovo vrijeme kulturološki hendikepiranu djecu jer se teško uklapaju i pitam se da li će mi jednog dana zamjeriti i hoće li me pitati: “Jesmo li mi mama normalni???”
Slobodan
June 16, 2011 at 13:46
Saglasan sam i sa Hanom i sa komentarima. Međutim smatram da bi osnivanje stranke ili udruženja bilo “mission impossible”. Provedba takve zamisli zahtjeva registraciju i imaš problem u startu – zahtjev za registraciju podnosi se upravo onima koji su najvećim dijelom i krivi za stanje u gradu. Oni su zvaničan dokaz i primjer mladima da se samo muljanjem može postići nešto u životu. Šta će pomisliti dijete kada vidi svog poštenog roditelja koji radi za nekakvu platicu i nije u stanju da mu ispuni njegove pa makar i skromne želje. Naravno da će pomisliti kako mu je roditelj nesposoban. Iz toga slijedi jedini zaključak a to je da treba da bude drzak, agresivan i muljator. Ja stvarno ne vidim način kako se boriti protiv ove današnje pošasti. Školstvo je na nivou srednjeg vijeka, policija kao cirkuski šator, roditelji popucali po svim šavovima rastrgani između dijece, prihoda i rashoda, mudonja više nema, cunami nam ne može ništa….. Ne znam kako dijelovati samo znam da ću do kraja ostati pripadnik endemske vrste kako reče @eleagnus