zenicaonline@gmail.com

Vlašić – slet planinara Babanovac

Piše: Miro Vinduška

Koristimo svaku priliku da trknemo na Vlašić, tu prekrasnu planinu, bilo ljeti ili zimi. Uživamo u čistom zraku, skijanju, lijepoj prirodi i mnogo čemu. Mnogi od vas ne znaju da je Babanovac (stari hotel i prvi) nekada bio kasarna JNA. Veoma je značajan strategijski, što se pokazalo i u ovom zadnjem bratoubilačkom ratu.

Jedna godina, 1959. je bila vrlo značajna u mom životu iz više razloga. Te godine je BiH savez planinara riješio da organizuje slet. Da li je to bio prvi slet na našim BH prostorima ne mogu da se sjetim, možda dok pišem da mi odnekud nadođe. Te godine je moj otac sa nekoliko planinara otišao da izvrše pripreme. Sa obzirom da PD “Tajan” i Travnik sa veoma malim novčanim sredstvima nisu mogli sami da sve organizuju pa su iskoristili priliku izgradnje releja na Vlašiću i interesa vojske da dovede struju. Da li je kasarna prvo dobila struju ili relej ne mogu se sjetiti. Koliko se sjećam išli smo spavati kad se smrkne. Te godine je otac još početkom juna otišao na Babanovac. Kako mi je umrla tetka a istovremeno je otac morao na teren, poslao je mene po završetku školske godine sa čika Sabrijom, ocem Husnije Arapovića fudbalskog trenera, i još nekoliko planinara u vojnom džipu Willis da pomažemo kod priprema. Gospođa Bučec je kuhala za nas dok smo hljeb dobijali od vojske.

Sjećam se da je sa mnom bio Mišo Jovičić, sin poznatog političara Caneta. Ostalih se ne sjećam ali pamtim da je vojni pekar bio neki Panto. Na postavljanju bandera i razvlačenju žica radili su Zeničani Dane, August Antičević i Pavo Rejc, brat nekada poznatog golmana Kiće Rejca. Mi djeca smo pomagali unositi drva koja su vojnici prethodno iscijepali u šupu. U sklopu sleta planinara otvorenje releja i proslava dolaska struje u kasarnu je palo 4. jula, za dan borca. Na mjestu gdje se sve održavalo je bio stadion a kasnije parking hotela. Razna takmičenja, fudbal, odbojka, rukomet itd. Sjećam se da su tada najveću pažnju privlačili golman Mate Kovačević, invalid u jednu nogu i također pomalo invalid ali odbojkaš Dimitrije Stolić koji je godinama 28. novembra bio zadužen da vatrometom obilježava Dan Republike.

Ta godina je još po tome značajna jer je prvi put emitovan TV program na kanalu 11 VHF. Prvi televizori su bili neki američki tip 611 a kasnije je Čajavec po toj licenci proizvodio tip 511. Ranije sam pisao o ostalim tipovima televizora koji su se kod nas proizvodili. Dok još i nije bilo releja neki Zeničani su kupili TV a među njima i Vlado Stijačić koji je stanovao tada iznad “Kasata”. Od tih događaja 1959. se nadalje sve razvijalo fimskom brzinom. Razvoj ne samo tehnike nego i drugih stvari od životnog značaja. Mislim da je negdje tih godina, nisam siguran, izgorio planinarski dom na “Galici” gdje sam bio dok je zgarište bilo još vruće ali mi se vrijeme izbrisalo iz sjećanja. Mislim čak da je to bilo godinu ranije.

Kad sada gledam koliko se sve izgradilo na Babanovcu postao je pravi grad. Zadnji put sam bio prije 20 godina i svaki put kad dođem, kažem da ću ove godine otići da malo povratim uspomene ali se nikako ne podudara sa ostalim obavezama a godišnji je prekratak sa sve što bi čovjek volio da obiđe. Da je makar sigurno da će biti snijega pa da mogu planirati skijanje jer mi Markovac nedostaje a prisiljen sam da skijam u zatvorenom. Valjda će mi se nekad pružiti prilika da prošetam i uživam kako sam nekad uživao u toj prlijepoj planini.

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: