Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Pariz, Pariz…

Tekst, foto i video: Tarik Mujačić

Mentalni sklop mi ne dozvoljava putovanja duža od linije radijusa 500 km, ali ovaj put sam ipak popustio nježnijoj polovici i odluka je pala za obilazak Pariza. Pripreme za odlazak, savjeti prijatelja, upiti, mailovi, plaćanja avionskih karata, troškova noćenja i inih karata za obilazak »must see« objekata pretvorilo se u realnost strahovitom brzinom, i odjednom Pariz. Unatoč psiho-fizičkim i ne znam kakvim pripremama doživljavam kulturni šok odmah nakon izlaska iz podzemne željeznice u dijelu Montmartra, gdje se i nalazi hotel. Podzemna željeznica ili kako oni vele »Metropolitain« je tako velika, da sam u jednom momentu pomislio da se nalazim u gradu pod gradom. Odlikuje ga jednostavnost u traženju puta od tačke A do tačke B, kao i sigurnost od eventualnih napada džeparoša i valjda terorista, jer pored posebne sigurnosne službe, primjetne su »trojke« tj. momci sa automatskim vatrenim igračkama. Dobra strana kulturnog šoka je bila ta, da je hotel bio jako blizu, i imalo se vremena za uzeti predah. Sam hotel nije mogao sakriti jeftinu renovaciju, ali tabla na desku recepcije sa natpisom »full« potvrdila je vječito pravilo dobre lokacije, i bezkompromisno je odbijala nadolazeće turiste, koji su tražili sobu više.

Prva popodnevna šetnja uskim ulicama Montmartra, poznatog kao ulično-umjetničkog kvarta Pariza, izražava beskonačnu umjetničku slobodu i želju za izražavanjem svakog pojedinca, koji u sebi krije dar do muzike i likovne umjetnosti. Perfomansi, slikari, grafiti i različiti štandovi predstavljaju dodatnu atrakciju gostiju koji sjede u lokalima, i naravno, u onim lokalima sa »stolovima za dva«, tako da su u vidnom polju stolovi sa četiri stolice vrlo brzo postali raritet. Uske, turistima nagužvane ulice Montmartra vode do druge najviše tačke Pariza, gdje se na obližnjem brdu nalazi bazilika Sacré Coeur. Jednostavno ne možeš sakriti zapanjenost nad monumentalnim sakralnim objektom, građenog čitavih 46 godina, a vrijednost objekta daleke 1923 g. je ocjenjena na današjnih 6 mil. €. Panorama Pariza sa ovog mjesta nudi impozantan osjećaj. Veliko stepenište koje vodi do ulaza u baziliku puno je domaćina ali i turista, i onih kojih žele zaraditi. Većinom su tu pridošlice iz Indije i Bangladeša, koji su spremni 0,25dcl Heinekena prodati za 1-2 €, ovisno o njihovom stanju lagera zvanog kartonska kutija, i naravno o pripremljenosti za cjenkanje. Pijuckanje kao glavni sport ima za posljedicu ogromne količine smeća. Elem, doživjeh i to da mi neko iz Indije uredno proda piće i očisti stepenište od pivskih flaša, pa pomislih na te naše obećane nam indijske filtere, koje nikada nećemo vidjeti.

Bilo je potrebno iskoristiti blizinu kabarea Moulin Rouge. Nekada je to za ugledne građane Pariza predstavljao skandaloznu građevinu, a za boeme i umjetnike privlačno mjesto. Vrijeme je za fotografisanje, i upijanje raskošnosti osvjetljenih bulevara, koje zablješte u večernim satima. Ulice pune ljubavnih poziva žare i pale, a pred Moulin Rouge-om nafatan red. Prva asocijacija, čekanje u redu za kruh. Cijena? Sitnica! Za show u 19h sa večerom po osobi potrebno je izdvojiti 120€. Izabrah jeftiniju varijantu. Piće i mezu iz trgovine, i bezbolno fotografisanje.

Sljedeći dan obilaska Pariza pretvorio se u nostalgično vraćanje junacima crtanog filma. Disneyland koji se nalazi 30-tak km.dalje, još je jedna karika u nizu američkog izvoznog branda namjenjenog djeci i roditeljima. Disney je toliko utisnut u mnoge starosne generacije tako da je bilo nemalo onih bez djece, i bilo je primjetno da ovdje nema pravila. Disneyevi crtani junaci za sve i svakoga! Kao u svakom sličnom parku ili dječijem resortu, šoldi se vuku na prefinjen način tako da kada potegneš crtu, izleti na zabave ove vrste svode se na ono naše »skupo je, al’ vrijedi«!

Fizično približavanje Eiffelovom tornju izgledalo je kao bitka Davida i Golijata. Tek podno tornja osjetiš svoju malenkost i divljenje ogromnoj željeznoj konstrukciji, koja se prema nekim podacima u vrijeme najjačih vjetrova pomiče do 7cm. što je za 300 m visoke konstrukcije prilično malo. U podnožju tornja, pored navale turista, ne možeš a da ne naletiš na afričke pridošlice i njihovu želju za zaradom. Naravno, minijature Eiffelova tornja u različitim dimenzijama i bojama su najprodavanija stvar. Da bi se riješio uličnih prodavača suvenira zaista treba biti ponekad i bezobrazan jer poneki od njih apsolutno po svaku cijenu žele uvaliti i najmanju stvar. Drugi opet pokušavaju sa animacijom djece, koja bez razmišljanja skaču na prvu loptu. Naravno, i ovdje su redovi. Jedni u redu za karte, drugi u redu za lift. Moja preporuka: kupi kartu na netu! Izaberi datum i vrijeme dolaska na toranj, plati, printaj i to je to. Ušteda vremena je prilična. Uspon, čekanje u redu za lift, obavezno slikanje i silazak sa tornja trajao je sat i po vremena, što je na kraju ispalo kao dobar scenarij. Grandiozan pogled na Pariz sa treće etaže tornja je neopisiv i vrijedan svakog plaćenog centa. Pariz je ponosan u cijeloj svojoj veličini i ne otkriva građevine, koje bi nešto posebno istupale iz mase zgrada i objekata. Na prvi pogled čini se, da je cijeli grad izgrađen do jedne visine, jer osim poslovne četvrti koja istupa sa visokim neboderima, Pariz djeluje kao cjelovita, na oko dobro oblikovana izgrađena masa neprocjenljive kulturne i istorijske vrijednosti.

Vožnja po rijeci Senni je nešto što Paris trži kao posebnost. Postoje lađe samo za prehranu, kao i one namjenjene isključivo prevozu putnika namjernika sa »hop on, hop off« varijantom tj. sa neograničenim brojem vožnji u toku dana, i koja praktično vozi do svih značajnijih turističnih atrakcija u središtu Pariza. Jedno takvo mjesto, gdje je zlatnim slovima ispisana francuska istorija je na adi Ile de la Cité, i svima znana katedrala Notre Dame. Kao i mnogi objekti u Parizu tako i katedrala Notre Dame odiše svojom veličinom. Građenje katedrale je trajalo 170 g. , a kamen temeljac datira od davne 1163g. Masivni i razapeti lukovi, obogaćeni vitražima živih boja, mame oduševljenje posjetioca, a nezamislivo bi bilo još i čuti zvuk iz najvećih orgulja Francuske. Unatoč zabranjenom fotografisanju turisti ne drže do tog pravila, tako da se povremeno, tu i tamo, prikaže kakav blic. Na raspolaganju su i automati za prodaju kovanaca sa utisnutom logom katedrale dok za one vjernije, željnih paljenja svijeća, potrebno je izdvojiti 2 – 10 € po svijeći. Hvala! Ipak ću pojesti dva sendviča na ulici! Nastavak šetnje do sljedećeg »must see« spomenika slijedi u traženju što jeftinijeg obroka. Da li je to palačinka ili sendvič ili nešto treće, sigurno je jeftinije od skupocjenih restorana i stolova za dva.

Dolaskom pred muzej svih muzeja, Museé de Louvre, u kojem se nalazi preko 350 000 umjetničkih dijela iz čitavog svijeta, otvara se ogroman kompleks za kojeg je potrebno par dana, da sve pogledaš. Ulaz sa zadnje strane i šetnja dvorištem prema prednjoj strani muzeja polako i sigurno otkriva nepopisnu veličinu. Ulaz u muzej ili staklena piramida također istupa na sebi svojstven način, gdje se kroz staklo primjeti dobro organiziran prijem, umjetnosti žednih turista. Polako i sigurno, u nogama se osjeća lagani umor, te je vrijeme da se sjedne uz pivo prije Jelizejskog polja ( Champs-Elysées ), koje započinje od trga Place de la Concorde pa sve do Slavoluka pobjede ( Arch de Triomphe ). Avenija Champs-Elysées predstavlja svu političku i gospodarsku moć Pariza, gdje su uglavnom smještene strane ambasade, konzulati, elitni hoteli. Nepopisna gužva na cesti je skrbno kontrolirana, unatoč šestim trakama, koje opkružuju Slavoluk pobjede, a inače trg poznat kao i L’etoile (zvijezda), cirkulira i povezuje promet sa nevjerovatnih 12 avenija! I opet je tu fotoaparat! Fotografije i kratki klipovi ne mogu dočarati draž i ambijent Pariza ali ipak slike nosim u sebi. U prijatnom avionskom letu niskog cjenovnog ranga, u glavi se vrte slike neopisivo jedinstvenog i ponosnog grada, koji ne samo da je velik, nego je i zarazan! Misli i doživljaji iz Pariza se vrte u glavi iz dana u dan, kao ovisniku koji treba još jednu dozu nečega pa tako i meni ponekad dođe da ponovo sjednem u avion, ne bi li došao do svoje doze. Sa lake doze putovanja i neprelaženog radijusa 500 km, navukoh se na ljepšu, veću, i dužu dozu. Pariz, Pariz…

KRATKI SAVJETI:
Prevoz: avion niskog cjenovnog ranga, metro ( paket od deset karata )
Smještaj: 17. i 18. distrikt, hotel sa dvije do tri zvjezdice
Hrana, piće: štandovi, trgovina
Karte: kupovina preko neta

Slični postovi

• October 2, 2011 -- Nedeljno popodne u Veneciji (1)
• April 17, 2012 -- Kad ti dojadi meso (4)
• April 13, 2012 -- Turist namjernik (0)
• April 6, 2012 -- Orgonit? (1)
• January 29, 2012 -- Šta to smrdi? (5)