Zenica Online – novosti i price iz Zenice

1. maj Praznik rada?

Tekst i foto: Damir Vučak

Jučer je Zenica izgledala avetinjski, poput izumrlih gradova na divljem zapadu kakve smo viđali u američkim vesternima. Obzirom da je najavljena kiša za cijeli dan a i inače nisam sklon roštiljanju po livadama suočio sam se sa problemom koji me muči svake godine na ovaj dan – gdje popiti jutarnju kafu?

Hana je ovom prazniku prišla sa udarničke strane radeći na nekim svojim poslovima pa sam otišao sam u grad sa nadom da ću naći neko mjesto za obavljanje svog jutarnjeg rituala. Od petnaestak radnji u gradu radio je samo „internet caffe“ pored pekare Salčinović i slastičarna „kod Škrte“. Dilemu sam riješio pogledom na avetinjski praznu baštu slastičarne i odlučio da svoje dvije markice poklonim djevojkama koje rade tu. Sjedio sam tako sam, negdje oko pola sata i za to vrijeme nisam vidio niti jednu poznatu osobu a prošlo je nekih desetak ljudi. Uzeo sam mobitel i napravio sliku stare čaršije, tačno u podne. Čak su se i gradski psi lutalice sklonili negdje. Svi su bili negdje na livadama iako je kiša neumoljivo padala više od deset sati bez prestanka. Pomislih sam da ovo nije neka Božija kazna za nas koji slavimo „praznik rada“ u državi u kojoj radi manje od trećine populacije a 80 procenata zaposlenih ima prava kao crnci u Americi prije nekih dvjesto godina. U skoro svim evropskim zemljama radnici su štrajkali iako imaju nemjerljivo bolje uvjete od naših radnika. Kod nas je samo šačica radnika nekog sindikata kojem ime nisam upamtio, izašla na ulice Sarajeva i prošetala uvidjevši koliko je njihov trud uzaludan. Kao da imamo standard neke od skandinavskih zemalja naši su se radnici otišli opustiti uz janjetinu i pivu. To što su maksimalno obespravljeni i što im plate kasne više od pola godine, koga briga, bitno je zapaliti roštilj.

Najgora sudbina ovih dana sprema se radnicima “Inpeka”, nekadašnjeg zeničkog giganta u proizvodnji kruha. Prije nekoliko dana je otkupljena od strane “Ekor komerca”, firme koja je jako bliska vladajućoj stranci. “Inpek” je otišao na licitaciju sa početnom cijenom od 1.990.000 i nešto siće maraka a velika firma “Ekor komerc” je prebacila tu cifru sa cijelih 500 KM i prošla na natječaju. Eh da, zanimljivo je napomenuti da je jedini učestvovao na licitaciji. Da nije jadnih radnika ovo bi bila najkomičnija privatizacija ikada. Tako je naš vrli privatnik dobio nekoliko hala, zemljište, mašine i pet, šest prodajnih objekata za dva miliona maraka. Dio uplaćenih sredstava će otići na podmirivanje komunalnih dugova a (ako ostane išta para) dio će otići na podmirivanje dugova za PIO i MIO zaposlenim radnicima. Sudbina tih radnika je krajnje neizvjesna i niko nije siguran da će ostati raditi i po kojim uslovima. Da je ovo jedini primjer tragikomične privatizacije bilo bi u redu ali takvih primjera ima napretek. Ovaj grad umire i to ubrzanim tempom.

Eh da, zato nikog nije bilo u gradu čak i po kišnom prvom maju. Dragi moji Zeničani sretan vam PRAZNIK RADA!

Slični postovi

• April 27, 2012 -- Je li nama trebao GGM? (40)
• April 26, 2012 -- Sretan 26. rođendan, caffe Bordeaux! (1)
• April 21, 2012 -- Reunioni (0)
• April 11, 2012 -- 111 joj je godina tek (3)
• March 15, 2012 -- Nema više starih brica (9)