zenicaonline@gmail.com

Zenički narodni običaji za Jurjevo

Pripremio: Mirsad Đulbić

U petak, 06.maja je Jurjevo/Đurđevdan. Nekih ranijih vremena u Zenici se izlazilo na prvi godišnji teferič. Nije se izlazilo kojekuda, nego na stoljećima ranije određeno mjesto. Na žalost sve je manje narodnih običaja. Nestaju, gazi ih vrijeme. Nove generacije ne smatraju potrebnim da se običaji zadrže. Nestala je čak i narodna poslovica, koja je zorno ukazivala na važnost običaja: „Bolje je da nestane sela, nego običaja“.

Moja namjera je da se makar na ovakav način sačuvaju sjećanja na zeničke narodne običaje, koji su vjerovatno stoljećima upražnjavani na dan 6. maja. Tog dana su prema julijanskom kalendaru Đurđevdan i Jurjevo. Jurjevo i Đurđevdan su običaji iz predkršćanskog perioda i imaju u sebi dosta toga čega nema u monoteističkim religijama, ali zato ima u vjerovanjima Kelta, Ilira, Slave i naroda iz prednje Azije (Bliski istok i Indijski podkontinent).

Do reforme kalendara 1582. godine, obilježavali su se Jurjevo i Đurđevdan istoga dana. Trenutno se Jurjevo obilježava 23. aprila, a Đurđevdan 6. maja. U Zenici je narod nastavio obilježavati Jurjevo svakoga 6. maja (23. april po starom julijanskom kaledaru). Da li to Zeničani bolje od drugih pamte Jurjevo po starom kalendaru? Moguće je. Ovaj teferič je najstariji zabilježeni i upamćeni zenički običaj.

Ukoliko neko zna više i o običajima koji su postojali ili postoje u Zenici, bilo bi lijepo, da svoje saznanje podijeli sa svima nama, da i mi saznamo!

Jurjevo se u Zenici obilježavalo najvjerovatnije duže od 500 godina. Zna se pouzdano, da se od XVI stoljeća za Jurjevo izlazilo na lokaciju Trgovišća, oko i ispod turbeta. Gdje se izlazilo prije, nije poznato. Zašto baš u Trgovišće nije jasno. Možda radi izvora, koji se nalazi na suprotnoj strani ulice ARBiH u odnosu na turbe i muslimansko groblje.

Dani uoči Jurjeva su bili za spremanje kuće, uljepšavanje ukućana i međusobnih komšijskih posjeta. Roditelji su odlazili u gajeve da uberu drenov prut, tanak i dugačak, poznat kao žitkovac. Više domaćina se udruživalo da nabave janjca i zajednički ispeku na ražnju u Trgovišću. Zapamćeno je, da se računala oka mesa na četiri osobe, pa je prosječan janjac od 10 oka čista mesa, bio dovoljan za 40 osoba. To se sve dogovaralo tokom međusobnih posjeta komšija u dane pripreme za Jurjevo. Dogovaralo se šta će ko da uradi, donese i šta će raditi u vrijeme teferiča.

Muževi su izlazili na teferič ranije, da pripreme vatru i žeravice za ražanj. Žene su sa djecom dolazile kasnije. Na ovom teferiču je bilo nekih posebnih rituala. Svi su išli na izvor da se umiju vodom i popiju jedan gutljaj. Potom su stariji žitkovcem djecu blago šibali po nogama. Cure i momci su šetali pod budnim okom svojih roditelja. Momci i cure su se kao biva šibali žitkovcima po nogama.

To ritualno šibanje žitkovcem je vršeno, da bi onaj koji je šiban, u narednom periodu bio zdrav kao drijen! Žitkovac se nije bacao nakon teferića, nego nosio kući i postavljao iznad ulaznih vrata, s unutarnje strane.

U podne su se zaposjedala mjesta oko jela. Sjedilo se na raznim vrstama prostirke, po nekoliko porodica zajedno. Stariji su sjedili odvojeno od djece, cura i momaka. Najstariji je rezao janjetinu i raspoređivao prisutnima. Prvo se davalo ženama, potom djeci, a muževima posljednjima i najčešće su dobivali i glavu, kao „glava ide glavi porodice“. Nakon posluživanja svih oko jela, ostatak pečenoga janjca se davao onima, koji su bili na teferiču, a nisu mogli ispeći janjca.

Sem pečenoga janjca, bilo je i drugih jela. Najčešće razne vrste čorbi, a uobičajena je bila salata od mladoga luka i mladoga masnoga sira – satrica. Nakon slanih jela, bilo je jedno slatko, najčešće hurmašica. Nakon slatkoga jela, djeca, cure i momci, su ustajali i odlazili u šetnju, a stariji su uz kafu dovršavali objed. Nakon kafe, ustajali su i šetali od jedne do druge grupe na pozdravljanje i razgovor. Uobičajeno je bilo da mladi zaigraju kolo uz svirku lokalnih harmonikaša. Stariji bi tada zapjevali i natpjevavali. U zavisnosti od vremenskih prilika, ostajalo se do kasnog popodneva.

Na mapi sam pokazao mjesto održavanja teferiča za Jurjevo. Livade su bile pod travom i kosile su se, ali njihovi vlasnici nisu sprječavali nikoga da za Jurjevo koristi te njihove posjede. Iz zemljišnih knjiga i uz pomoć Milivoja Batarila, našao sam, da su te livade, prije urbanizacije, bile u vlasništvu Saliha Kratine, Mehmeda Mutapčića i Alije Karića.

Romi i Jevreji nisu nikada dolazili na ovaj teferič, ali jesu Česi, Austrijanci, Madžari i drugi stanovnici Zenice, koji su došli u Zenicu tokom austrougarske vlasti.

Urbanizacijom Trgovišća i promjenom načina života, ovaj teferič je gubio posjećenost i koncem šezdesetih godina XX stoljeća potpuno nestao.

Na Jurjevo su stanovnici donjeg dijela babinskoga sliva (Staro Radakovo) teferičili uz Riku, kako se Babina rijeka najčešće tada nazivala. Cure su odlazile da se ispod vodenica umiju omahom. Ritual sa žitkovcem je i ovdje bio prisutan.

Pojašnjenje korištenih pojmova:

Đurđevdan – praznik, dan sjećanja na svetog Đurđa (Georgija)
Jurjevo – blagdan svetoga Jurja (23. april)
Oka – mjera za težinu u vrijeme Turaka. U Bosni je iznosila 1,282 kg (1.282 garama)
Omaha – izmaglica nastala od rasprskavanja vode u vrlo sitne kapljice, na mlinskom točku ili na stijenju ispod vodopada (obogaćeno kisikom!)
Teferič (arap. tafarrug veseliti se, tur. teferiic) – izlet u prirodu sa zabavom, razonodom, uživanje u prirodi; mesto gde se priređuju ovakvi izleti
Žitkovac – drenov tanak, dugačak prut (šiba)

About the Author

Related Posts

  1. sunce aprila

    Vjerovatno je bio jedan od posljednjih teferica onaj kojeg se i ja sjecam.Bila sam mala, mama i komsinice su izisle na Trgovisce, ali je to bila vise setnja i boravak u prirodi. Ostale su mi u sjecanju samo neki fragmenti, puno svijeta, turbe, neki obojeni kolaci u obliku srca.
    Mi smo, inace bili podstanari kod porodice, tada vec rahmetli Saliha Kratine, pa se sjecam da su oni bili vlasnici tih livada u Gornjoj Zenici.

  2. jeretik

    Pozdrav,
    pohvale za tekst Mirsade. Ja bih samo dodao jedan mali detalj. Kada su roditelji ”sibali” djecu zitkovcem izgovarali su sljedece rijeci:”Zdrav k’o drinovina, mlad k’o sljivovina” i to je bio neki vid rituala koji je cak ponegdje i danas prezivio, uglavnom na selima. Namjerno sam upotrijebio ikavicu “drinovina” jer nam je oko Zenice bas ikavsko-scakavski dijalekat izvoran.
    LP

  3. STAN

    Steta Mirsade sto nema nikoga ko ce tvoje poznavanje ljudi ,obicaja i istorije uopste prenjeti na Film.
    Bravo majstore!

  4. Mirsad Đulbić

    Danas je osvanuo lijep dan, zna se da je Jurjevo. Sinoć sam bio kod komše, pa smo pričali o običajima za Jurjevo. On je iz Jajca, pa se i tamo na Đurđevdan obilježava Jurjevo, upravo kako i u Zenici i isto je već pa zaboravljeno.

    Ja sam očekivao da danas RTV Zenica posveti koji trenutak Jurjevu, ali jok!

    Pa ljudi moji, običaj obilježavanja Jurjeva je sigurno stariji od Čimbura (novonazivan MimburIJADA).

    @ Jeretik:
    U pravu si. Inače je Zenica bila područje ikavice i tzv. ŠĆI nastavka (Jagnjišće, Bilmišće, Trgovišće, Šćit, Šćap, ……). Ovu temu smo, a ko se ne varam završili ranije.

  5. Alim

    Muslimanima je vjerski zabranjeno da obilježavaju bilo kakve praznike i običaje koji nemaju veze s njihovom vjerom. Dakle, postoje 2 bajrama i ramazan.. Ostalo ništa.

  6. Violeta

    A prije vas Novo peceni muslimana nisu bili muslimani Ni obicaji ? Vi stujete obicaje iz arapski zemalja nepoznajuci ni kulturu Ni jezik ! Kad cete jednom shvatit da su u Bosni zivili neki ljudi imali obicaje prije dolaske Turaka i vjera !

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d bloggers like this: