VAROŠ ZENICA SA OKOLINOM – 1892. godina | Zenica Online - novosti i price iz Zenice

Thursday, April 7th, 2011 at 07:41


Visited 4885 times, 1 so far today

VAROŠ ZENICA SA OKOLINOM – 1892. godina

Pripremio: Mirsad Đulbić

Umjesto mene, za Zenicaonline piše Dušan Popović – Momir, davnašnji Zeničanin s kraja XIX stoljeća. U dva nastavka je objavio interesantan tekst sa gornjim naslovom. Objavljeno u „Bosanskoj vili“ br. 10 str. 153 od 10.04.1892. i u broju 11 na str. 153 od 20.04.1892. godine. Upravo zato, što je objavljeno u mjesecu aprilu, po proteku 119 godina od objave, evo prepisano za posjetitelje stranice Zenica-online.

To je i prilika da se sazna malo o jeziku kojim su baratali tadašnji pismeni Zeničani. Ima interesantnih kompozicija rečenica, ali i već zaboraljenih riječi. „Bosanska vila“ je štampana ćirilicom.

Obratite pažnju, da se Meokušnice tako nazivaju i tada. Ima još zanimljivih riječi. Ništa manje nisu zanimljiva pojašnjenja data u fusnotama I dijela članka. Pisac toga teksta je poprilično pjesnički orjentiran i koristi pjesnički izraz „Herceg-Bosna“.

Digitalizirani tekstovi su dati u prilogu, pdf format, a mogu se naći na linkovima:

http://www.idoconline.info/IDOC-Download/1299331543609/153-154.pdf
http://www.idoconline.info/IDOC-Download/1301859378875/167-168.pdf

Malo da saznamo o listu „Bosanska vila“:

„Bosanska vila“ je list za književnost, kulturu i društvena pitanja, i jedan od najstarijih časopisa te vrste u Bosni i Hercegovini. Izdavač časopisa je Srpsko prosvjetno – kulturno društvo “Prosvjeta” iz Sarajeva, a glavni i odgovorni urednik Dragoslav Janjić.

Prvi broj “Bosanske vile” objavljen je u decembru 1885., noseći u uzglavlju odrednicu “list za zabavu, pouku i književnost”. Pokreću ga četiri mlada bosanska učitelja: Božidar Nikašinović, Nikola Šumonja, Nikola Kašiković i Stevo Kaluđerčić, a sve do 1914. kao urednici ili članovi redakcije, pored pobrojanih, u kreiranju časopisa učestvovali su Dimitrije Mitrinović, Vladimir Ćorović, Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Osman Đikić,Milan Prelog, Petar Kočić, Svetislav Stefanović, Jovan Maksimović, Veljko Petrović, Marko Car, Simo Eraković, Sima Pandurević, Milorad Pavlović, Pera Taletov, Isidora Sekulić i Augustin Tin Ujević. List je izlazio 29 godina, svakih 15 dana – sve do početka Prvog svjetskog rata. U novoj seriji od 1994. g., “Bosanska vila” izlazi tromjesečno.

piše Dušan Popović – Momir —————— „Patriae scribere iussit amor.“- Ovidius.

Varoš Zenica ca okolinom punim pravom ubrajati se može među najljepše prijedjele „prave“ ili „gornje“ Bosne. — Zdravim položajem, obilnom plodovitošću i prirodnom krasotom svojom nadmašila je zaista mnoga mjesta u ponosnoj Herceg-Bosni našoj.

Sva je Zenica na lijevoj obali rijeke Bosne u plodnoj i dražesnoj ravni, osim što na desnoj obali, prešavši na Bosni drvenu ćupriju i skrenuvši odma na desno, imade, turska mahala Bilimišće.

Svuda oko varoši po brdima i po brežuljcima načičkana su sela, šume, bašče, njive i livade, da je milina pogledati.

Sa istočne strane okružuje Zenicu : selo Klopče, brdo Klopačke stijene, Vratačke stijene i glasovito brdo Osječenik. Od istoka sjeveru vide se sela: Crkvica, Radakovo, Novo selo, Sviće, Ričice, Pečuj, Gračanica u brdo Vepar. Od istoka jugu: selo „Janjićki vrh“, Drivuša, Gnuse, Raspotoče, Zvečaj, selo „Gornja Zenica“, brdo Vučijak, Uzunove stijene, Golubak, Staro groblje (srpsko) i Tromic. Sa zapada: brdo Vaganj, selo Pobrže, Gradišće i planina Lisac. — Kroz Zenicu teče rijeka Bosna, a osim Bosne natapaju Zenicu i okolinu njezinu još nekoliko potoka i potočića, od kojih je najveća „Babina rijeka“, za tim „Kočeva“ na kojoj je starinska ćuprija1) kamena u sred varoši. U samoj varoši pijaće vode ili vrela vrlo su zdrava i studena2).

Zaista je divno pogledati po Zenici zeleno voće, bašče i bostane, polja i livade, njive, brda, doline, brežuljke i pašnjake. Jedan pisac veli: „Zenica je mala varošica, ali leži (! m.) na vrhu lijepog i rodnog zeničkog polja, kroz koje krivuda tamo amo Bosna rijeka. Koliko ona čini ovo polje rodnim i ugodnim, toliko ga i ukrašava; jer posmatrati s brijega zeničkog polje i pored sunca sjajnu Bosnu, vijugajući se desno-lijevo pored onih rodnih njiva i livada, bašta i pašnjaka, doista je divno i umilno. Jamačno je s toga i dobila ime Zenica“3). Osobito je Zenica na glasu zbog dobre pšenice, bostana, šljiva i svakovrsna voća. Čak i u srpskoj nar. pjesmi znade se za Zenicu kako je na glasu radi voća i dobre pšenice. Tako se u jednoj srpskoj nar. pjesmi kaže, kako je oroz (pijetao) od Boga iskao da postane car, pa bi tada nametnuo namet na vilajet, i to:
„Na Sarajvo groše i dukate,
Na Visoko kože učinjene,
A na Tešanj plemeniti češalj,
Na Zenicu voće i šenicu.“ itd. 4)

Dalje se u ovoj pjesmi vješto karakteriše još mnogo mjesta u Bosni — radi čega je koje mjesto osobito i najviše na glasu.

Čuveni Franjevac, pokojni Ivan fr. Jukić za Zenicu veli: „Kraj kuća izvan varoši na sve četiri strane zauzeli su bostani, razno zelje, krastavci, lubenice, dinje i pr. (pročaja); veliki ovi bostani natapaju se kanalima, mislio bi čovjek, da je kod malog Nila“. — I zbilja — Zenica je zaista krasan prijedjel u Bosni. Svijet glagoli, da je nekad „birzemanile“ svu Zenicu i njezinu okolinu velika voda pokrivala. Još i sada kazuju, da imade u „Klopačkim stijenama“ — na istočnoj strani od Zenice — krnjatak od velike gvozdene alke, za koju je Noje u vrijeme potopa svoju lađu vezao. U narodu se svašta čuti može. I najmanje seoce u ponosnoj našoj Herceg-Bosni imade lijepih priča o svome postanku — o imenu svome, da se čovjek zbilja diviti mora. U tome ni naša Zenica nije „repa bez korjena“. — Tako u ovdašnjem narodu sačuvala se vrlo lijepa tradicija o postanku Zenice i imena njezina, što zbilja nije mnogo udaljeno od istine. Tako narod priča: kako je nekakva kraljica, bježeći sa kraljem iz Bobovca, došla u današnje selo zeničko „Gornju Zenicu“ — sahat i po jugozapadno od varoši Zenice. — Tuj se kralj i kraljica odmori, na okrenuvši se pošljedni put prema Bobovcu uzdahne i rekne: „Osta moja zenica!“ — Narod veli, da je ta kraljica voljela Bobovac ko zenicu oka svoga. Od tada, kažu, da se to selo zazvalo Zenica, a kako se prije znalo, to nijesam slušavao. Dalje se priča, da se to selo Zenica preselilo u ravnicu oko rijeke Bosne, gdje danas varoš Zenica postoji. Odatle dakle ime i početak današnjoj varoši Zenici.

II DIO

Još i danas u selu „Gornjoj Zenici“ imade velika stijena, koju narod zove „kraljev sto“ i vele, da je na toj stijeni sjedio kralj i kraljica i odmarali se kad su iz Bobovca bježali. Sa te iste stijene je kraljica izgovorila one znamenite riječi: „Osta moja zenica!“ — Od toga događaja, kažu, da se ta stijena prozvala „kraljev sto“ — pa kako onda tako i danas. I ja sam imao tu rijetku sreću, popeti se na kraljev sto“ i odatle sumornim okom posmatrati divnu panoramu milog mi zavičaja, varoši Zenice. Sjećao sam se na tome mjestu nesretnog kralja i bijedne kraljice naše.

Svakako da je to bio pošljednji kralj bosanski, nesretni Stjepan Tomašević i njegova žena kraljica Katarina, koji su ispred turske sile i vojske sultana Fati Mehmeda II. 1463. god. iz Bobovca u Ključ i u Jajce bježali. Po narodnom pričanju dakle za Zenicu se znade tek od pada Bosne (1463. god.). Zato uprav i nema u Zenici kakovih spomenika ni građevina (u rujinama) iz doba bosanske samostalnosti. Ovo velim za samu varoš Zenicu, dočim okolina zenička puna je starina.

Zenica se dakle istom poslije pada Bosne poče dizati i naseljavati. I biće svakako, da se za Zenicu nije znalo za doba bosanske samostalnosti, a da li se ovaj prijedjeo otprije drukčije kako zvao, ili je bio nenaseljen, te šumom, lužinom, livadama i pašnjacima obrastao — to za sad ne znam. U narodu ima riječ, da je nekada Zenica bila velika varoš, daleko veća nego li je danas, i tada, kada je Zenica bila velika varoš, onda je Travnik, kako narod priča, bio mala kasaba. I danas, kad se šta Travanjlija sporječka sa Zeničaninom, ovaj će ti mu reći: šeher Zenica, kasaba Travnik.“ — Moj otac mu pričaše kako je čuo, da u selu Brajkovićima, blizu Ovnaka, u travanjskoj nahiji, imade veliki nadgrobni kamen na kome piše: „Naš Ive trista ljeta požive, nit viđe šeher Zenice, ni kasabe Travnika“. — Koliko je tuj istine, ja ne znam. Kako Zenicu, tako i okolinu njezinu stade naseljavati narod iz Hercegovine, Bos. Krajine i Dalmacije. Kad su ono Turci za vrijeme cara Ferdinanda I. iz Budima potisnuti, onda su mnogi Turci u Zenicu doselili. Kažu da je nekakav „budimski kadija“ načinio današnju „kamenu ćupriju“ u Zenici. Taj isti kadija, vele, doveo je i načinio jedno vrelo, koje se i dan dani zove po njemu „Kadinica“. — U Zenici ima još jedna vrlo stara i znamenita građevina, a to je „Sejmenska džamija.“ Šta se o njoj čudno priča, ostaviću za drugi put, ali sam čuo, da je zidana od crkvenoga kamena iz obližnjega sela Putovića. U tome selu bijaše, zaista crkva, eto do skoro su tu težaci iskopavali i izoravali čitave grude voska i drugih crkvenih stvari. Na tom istom crkvištu u Putovićima našli su tamošnji težaci ploču, koja je bila sva starim slovenskim slovima ispisana.

— Istu ploču je bivši zenički paroh, pokojni pop Stefan Savić prije 7—8 godina poslao vladici S. Kosanoviću u Sarajevo, pa šta bi s tom pločom? — Ne znam ništa. Vrijedno je, da spomenem staro tursko groblje, koga ovdašnji narod zove „Kaursko groblje“. Ono je u blizini kaznione i još se vidi na njem mnogo turskih nišana; preko njeg je prešla željeznička pruga. Jedni vele, da su se — davno nekada — na onome mjestu dvoji svatovi sukobili i isjekli; a opet sam čuo, što je mnogo vjerovatnije, da je to groblje od Turaka, koji su tuj izginuli u boju sa Princ-Evgenijem Savojskim, koga ovdašnji narod zove „Ercegom Stjepanom“. — Ovo, a i mnoga turska groblja po Zenici, jasan su svjedok, da u Zenici nekada bijaše znamenit živalj turski.

Narod naš i danas se živo sjeća kada je princ Evgenije u Bosnu dolazio i Sarajevo popalio.

Tako sam čuo, kada je Princ Savojski u Zenicu došao, da je svu varoš popalio, samo što su trij kuće ostale usprav, i to: jedna u današnjoj mahali Meokušnicama, druga na Jaliji, a treća u Bilinu polju. Još i sada se dobro vide travom obrasle, povisoke zidine — podrtine od turske džamije, koju je Princ Evgenije spalio. Dakle taj požar silno je Zenicu upropastio, i mnogo se svijeta raselilo iz Zenice. Ponajviše ovđe u narodu može se čuti priča „od feta“ — osvojenja — kada je Bosna pala u ruke Sultana Fati-Mehmeda 1463. g. Također još se živo narod sjeća „Omer-pašina vakta“. Kad ono 1850. god. Omer paša stade uvoditi asker u Bosni, tome se bosanski begovi i baše silno odupriješe. Nekako baš u jesen iste godine dođe Omer paša u Zenicu sa vojskom; bilo je i malo Arnauta, a nad vojskom bio je Saroš-Ali paša i Omer paša, bila je i banda uz vojsku. Omer-paši dokažu, da će mu Tuzla-paša udariti s leđa, za to on zapali veliku drvenu ćupriju u Zenici (na Bosni) koja tada (t. j. voda Bosna) kao obično u jesen — bijaše velika nabujala; te tako sebe i svoju vojsku obezbijedi s leđa, pa brže bolje poleti Vranduku i zauzme klanac. Međutim je Tuzla-paša već bio stigao u Žepče s vojskom. Tuzla-paša ostane u Žepču, a vojsku pošalje na Vranduk i tuj se sukobi vojska Tuzlina sa Omer-pašinom i tuj užasno Omer-paša potuče Tuzlinu vojsku — razbi i u bijeg natjera, a:
„Tuzla pije u Žepču rakiju,
A vojska mu razbijena strada“.

Da spomenem još i „Gromilice“. — One su od Zenice udaljene nekih 10 minuta i to čim se iz varoši pređe „drvena ćuprija“, pa pravo testom, kojom se ide u Visoko, odmah ćemo na desno, na visokoj obali Bosne vidjeti neke gromile, zarasle travom, to su te „Gromilice“. Narod pripovijeda, da je ovdje bila velika varoš, pa nekom nesrećom bude velika jangija i sva varoš izgori. I danas se vide čitave gromile, gdje su bile razne građevine.

Za sad samo ovoliko o Zenici, a drugi put biće i više. Onaj članak moj u ovogodišnjem „Javoru“: „Selo babino“ i „Babino polje“, za tim onaj članak u lanjskoj „Bosanskoj Vili“ : „Kako je turski car Fati-Mehmed osvojio Gradište i Vranduk“ (1463.) ta su oba članka odlomci od ovoga rada. Drugi put ću progovoriti koju o životu i običajima srpskoga naroda u Zenici i okolini; o lokalnom narječju; o nošnji narodnoj; o broju stanovništva; o crkvi i školi i t. d.

U Zenici, 9. oktombra 1891.

Preuzmite ovaj tekst u Pdf-u:
Varos Zenica Bos vila 1892
Varos Zenica II dio

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Slični postovi

Written by:

Filed Under: Istorija Zenice, O Zenici

Tags: ,

Trackback URL: http://zenica-online.com/2011/04/varos-zenica-sa-okolinom-1892-godina/trackback/

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.