GRADONAČELNICI (lakrdijaši)

Sunday, March 6th, 2011 at 22:20

Visited 703 times, 2 so far today

GRADONAČELNICI (lakrdijaši)

Tekst i foto: Almir Alić

GRADONAČELNIK je čelnik grada kao jedinice lokalne samouprave. Gradonačelnik predstavlja grad. Gradonačelnika biraju građani na neposrednim izborima na vrijeme od četiri godine. Gradonačelnika se tijekom mandata može smijeniti putem referenduma. Gradsko vijeće i građani mogu tražiti raspisivanje referenduma, a konačnu odluku donose građani na referendumu.

Eto definicije ili barem jednog dijela. Meni je uvijek djelovalo da čovjek koji postane gradonačelnik stvarno i jest najveći (naravno ne zbog visine) po svojim postupcima i ponašanju, o čemu govori i nastanak te riječi – od Latinske riječi māior što znači najveći.

Ne želim da pametujem te da (što može svako uraditi) prenosim ono šta sam našao na internetu, nego je ovo tekst o umjetnosti i kako istu doživljavaju neki od onih iz gornjeg dijela teksta.

Dobio sam zadatak da odem u Stolac da bih pratio i snimao posljednji dan glumačke radionice „Lakrdijaši“ koju organizuje Udruženje građana „Deblokada“. Predavač u sklopu ove radionice je bila jedna gospođa koju je bilo milina gledati s koliko energije radi svoj posao, njeno ime je Lee Delong. Glumačka ekipa se sastojala od glumaca iz svih dijelova bivše države i oni su zaslužili da ih se nabroji: Zrinka Cvitešić, Leon Lučev, Branka Petrić, Luna Mijović, Maja Zećo, Ermin Bravo, Mirsad Tuka, Goran Bogdan, Alma Terzić i Vladimir Nićiforović. Tog posljednjeg dana trebao sam zabilježiti atmosferu koja je vladala tokom proba i dnevnih aktivnosti aktera ove veoma simpatične ideje i mogu reći da je vladala zaista jedna radna i na momente veoma šaljiva atmosfera. Takva je i prezentacija bila jer, kako Lee kaže, ovaj pravac umjetnosti u kojoj se „bufoni“, bića koja se rugaju svemu onome šta im na pamet padne a potiču niotkud, je mnogo smijeha donijela posjetiocima. A njih je bilo i više nego je improvizovana sala mogla primiti.

I sad, zbog čega sam ja pisao o „najvećim“ među građanima? Razlog je upravo u ovoj glumačkoj radionici koja je na moje veliko iznenađenje održana u Stocu. U tom malom gradu koji sad djeluje veoma depresivno a o podjelama da ne govorim. Za svaki grad (bez obzira na veličinu) bila bi čast da ugosti ovakvo nešto na čelu sa Jasmilom Žbanić. Njoj je Stolac ostao u lijepom sjećanju prilikom snimanja, ali „najveći“ u Stocu nije ni prstom pomakao da pomogne ili barem dođe na prezentaciju. Njegov posao obavili „obični“ građani, onako kako je ko mogao (ne novčano) nego daj ovo, daj ono, jer prostor u kojem je trajala radionica nema ni struje ni grijanja, dok on prima platu. A onda prije početka prezentacije, tokom Jasmilinog obraćanja prisutnim, zahvalnica je otišla načelniku Čapljine što je izazvalo smijeh i ovacije „građana“ Stoca.

Eto, meni je odmah bilo lakše jer kontam ima i gorih načelnika od ovog našeg. Ili se oni ponašaju upravo kao „bufoni“ lakrdijaši, samo u njihovom slučaju ima onih koji zbog njih iz mnogih razloga ne žive kao „ljudi“ ili građani. Tako dakle da imamo boljeg načelnika nego ga imaju u Stocu – „JUPIII“.